U koncelebraciji su, uz domaćeg župnika Vladimira Delića, sudjelovali: vlč. Dominik Nedeljković – sin ove župe, o. mr. Zoran Vujičić, DI, vlč. Robert Farkaš – župnik Župe sv. Leopolda Mandića u Slavonskom Brodu, vlč. Mato Knežević – župnik Župe sv. Franje Asiškog u Gradištu, župnik u miru Božidar Petrović, fra Dragutin Bedeničić – župnik Župe Svete Obitelji u Osijeku, fra Zoltán Dukai iz franjevačkog samostana u osječkoj Tvrđi, vlč. Florijan Zagorščak – župni vikar Župe Uzvišenja sv. Križa i o. Oleg Zakaljuk – grkokatolički župnik u Župi Krista Kralja u Vukovaru.

Vlč. Klemen u propovijedi je rekao kako je sveti Josip jedan od svetaca Katoličke Crkve o kojemu nemamo puno podataka. Ne znamo kada je rođen, umro, kao ni druge podatke koje bi ljudska znatiželja voljela otkriti o nadpovijesnoj značajnoj osobi, odnosno o onome kome je sam Bog Otac dao toliku milost i povjerio mu veliku ulogu da odgaja njegova vlastitog sina, Onoga od kojega će ovisiti spas cijeloga ljudskoga roda. Sama ta činjenica da ga je Bog izabrao za tako važnu ulogu upućuje na jedan neoboriv zaključak da je sveti Josip bio iznimno svetog života, pojasnio je.

Istaknuo je da je šutnja bila odlika koja se pronosila čitavim životom svetog Josipa. Rekao je kako živimo u vremenu u kojemu su naše riječi i razgovori postali neartikulirani te govorimo mnoštvo toga, a ne kažemo ništa. Iako smo sigurni da se i sam sveti Josip imao s toliko toga hvaliti, on je svojim životom ipak drugačije svjedočio i naviještao. Zatim je citirao riječi sv. Franje Asiškog – „Naviještajte, a kada je potrebno koristite i riječi.“ To je posebnost svetoga Josipa koji je naviještao bez riječi – svojim radom, šutnjom, ispunjavanjem svakodnevnih obveza i svesrdnom brigom za povjerenu mu obitelj. To i nama treba biti primjer i nit vodilja u životu. Bog od nas traži djela dostojna obraćenja, a ne samo isprazno pozivanje na neke zasluge iz daleke prošlosti.

Propovijed je vlč. Klemen zaključio tvrdnjom da jedina riječ za koju možemo biti sigurni da ju je sveti Josip izgovorio bila ime Isusovo. Ta riječ treba svima nama biti poticaj da od svih riječi koje izgovaramo i od svih djela koja činimo ostanemo zapamćeni upravo po tome da nam Isusovo ime bude najviše na našim usnama i u našemu životu te da se upravo s tom riječi preselimo kod našeg Gospodina.

Na kraju misnog slavlja župnik Delić zahvalio je vlč. Nikoli što je predvodio svečano misno slavlje, svećenicima koji su suslavili i svim župljanima koji su dali doprinos u organizaciji proslave župnog goda. Liturgijsko slavlje animirao je župni zbor s pridruženim članovima zbora župne filijale Filipovica pod vodstvom Patricije Sudar i Bojane Bošnjak. Toga dana u župi su slavljene još dvije mise.