Koncelebrirao je domaći župnik mons. Adam Bernatović, a posluživao je i evanđelje navijestio đakon Domagoj Brkić.

Po ulasku u konkatedralu, nakon misnih čitanja, uslijedio je pjevani navještaj Muke Gospodnje po Mateju, u kojemu je sudjelovao Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čuture, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića te župni vikar Antun Nikolić.

Isusovo patničko iskustvo posve je blisko svakoj čovjekovoj patnji

U homiliji biskup Ćurić izrazio je nadu da su vjernici slušajući naviještaj Muke pronašli svoje mjesto u mnoštvu onih koji su zapazili, susreli i pratili Isusa u događajima kad je „uzašao“ u Jeruzalem za blagdan Pashe. Ističući kako je ubijen Isus –„trajni lik Božji“, poslušan do smrti, smrti koja se dogodila u njezinu najsramotnijem izdanju – smrt u sramoti, osudi i odbačenosti, biskup Ćurić je rekao: „Takav je bio Isusov zemaljski kraj. Bez ikakvoga uljepšavanja. Sve ono što su plodovi grijeha i zloće, sebičnost i neprijateljstva na bilo kojoj razini, sukobi i ideološka suprotstavljanja, sve je to tako stvarno prisutno i razvidno u Kristovoj osudi i smrti na križu. Ništa u tom iskustvu, kako nas zorno poučavaju Evanđelja i vjera prve Crkve, nije privid. Zato je Isusovo patničko iskustvo posve blisko svakom patniku, svakoj čovjekovoj patnji. I baš radi te bliskosti Kristove patnje, nemojmo se smjestiti na takvu udaljenost na kojoj nećemo uspjeti osjetiti kako naše živote rasvjetljuje i nadahnjuje upravo Isusova patnja i njegov križ.“

Naglašavajući važnost osobnog promišljanja Isusove smrti, đakovačko-osječki pomoćni biskup vjernicima je rekao: „Ako u praćenju Krista koga vode u smrt uočimo tek neku ‘gradsku vrevu’, bez postavljanja iole dubljih pitanja: Zašto Kristova smrt, to Božje patničko i smrtno iskustvo?, opasnost je da u našim životima sve ostane na našim djelima – kad nas održava i hrani samo naša snaga, samo naši uspjesi i podvizi, a u doživljajima tame, tjeskobe, patnje i stradanja ne dopuštamo da nas – krhke i prolazne, grješne i smrtne, obasja i prožme spasenje koje je nam je darovano u Kristovoj smrti. Jedina je ona otkupiteljska, jedino je ona kadra preobraziti čovjekov život, osloboditi od grijeha i jarma smrti. Ni jedna druga smrt, ni jedna druga žrtva! Isusova je smrt potpuna, sveobuhvatna žrtva „pomirnica“, kako nam kaže biblijska riječ. Iz nje izvire i rađa se naša svetost. U njoj nas, uvijek u povezanosti s Kristom, obasjava vječni i besmrtni život – nas grešne i smrtne ljude.“

Vazmeno trodnevlje – najznačajnija, najveća, najsadržajnija i temeljna duhovna obnova

Zaključujući homiliju, biskup Ćurić je poručio: „Gledajmo Krista na križu! Njegova je žrtva mjera ljubavi i oproštenja za sva vremena. Križ je i naš put i to jedini pravi put. Gorak i tvrd, ali i sladak jer je spasonosan. Na Isusov se križ oslanjaju naša dobra djela i žrtve. U njemu se nadahnjuje naše kajanje i spremnost na obraćenje. U njemu je snaga oproštenja i novoga početka u svakoj prilici u kojoj je zavladao očaj, kada nam se čini da nema izlaza. U tu istinu i otajstva ovih ćemo dana posebno ulaziti, znajući da nas ova Cvjetnica i Veliki tjedan vode prema Isusovu uskrsnuću i njegovoj pobjedi – i nad mojim grijehom i nad mojom smrću.“

Na kraju misnoga slavlja pomoćni biskup potaknuo je vjernike na osobno proživljavanje Velikoga tjedna i izbjegavanje žurbe, hektike i nemira koji nameće suvremeni svijet, a brinući se i nastojeći oko izdvajanja vremena za razmatranje, produbljivanje razumijevanja, traženja sigurnosti i utjehe u dubinama vjere. Naglašavajući da je Vazmeno trodnevlje muke, smrti i uskrsnuća našega Gospodina najznačajnija, najveća, najsadržajnija i temeljna duhovna obnova svakog Kristova vjernika, biskup Ćurić potaknuo je nazočne na predano sudjelovanje u obredima, ističući kako je to neizmjerno važno za dubinu i zrelost vjernika današnjice.