Istina je prava novost.

Na Cvjetnicu, obred blagoslova maslinovih i drugih zelenih i cvjetnih grančica počeo je ispred crkve Sv. Ivana Nepomuka, a predvodio ga je biskup u miru mons. Mile Bogović, u zajedništvu sa župnikom preč. Mariom Vazgečem, đakonom vlč. Mariom Kralj, bogoslovima Domagojem i Brunom, sjemeništarcem Markom.

S toga mjesta do katedrale krenula je procesija u kojoj je sudjelovao veliki broj župljana. U katedrali se nakon procesije slavila misa na kojoj su župnik Vazgeč, bogoslov Bruno i pjevači po ulogama čitali Muku Isusovu.

Biskup Bogović se u propovijedi osvrnuo na Evanđelje prve korizmene nedjelje o Isusovom boravku četrdeset dana u pustinji, gdje ga je iskušavao đavao. Napasnik navodi Isusa da se priključi na njegov sustav – te traži slavu u svijetu i od svijeta, da mu to bude način života. Krist odbija put traženja slave od svijeta.

Biskup je nastavio: „Današnja poruka pokazuje što zapravo, znači slava ovoga svijeta. Od radosnog klicanja Hosana do ljutitog izvikivanja Propni ga! – nije u svijetu dalek put. Danas gledamo Kristovu ljudsku proslavu, da bi nakon malo vremena uslijedilo njegovo trpljenje i ljudsko ponižavanje. Tu se otkriva zluradost Napasnikova projekta. Penjati se samo na krilima svjetske slave znači izlagati se propasti. Isus je nastavio svoj put i na koncu pokazao da je njegov put, istina i život. Ostao je nakon onih Hosana trijezan i priseban znajući da ga nisu dobro odvagnuli i shvatili oni koji mu sada plješću i da ga Bog nije iznevjerio.

Njegov put je: navijestiti ljudima da su miljenici Božji, da ih Bog ljubi. I Isus je tu ljubav vjerno svjedočio. A nema veće ljubavi od spremnosti i život svoj položiti za svoju braću. Prema tome, On je rastao po žrtvama, odricanju, podnošenju nepravdi i svakih nevolja. To je put spašavanja svijeta – ali i sebe.

Često se misli da za slavu nije potrebno trpljenje, odnosno da u trpljenju nema ništa slavnoga. Današnja nedjelja, kao i cijeli Veliki tjedan, zorno nam pokazuju kako je to međusobno povezano. Na Veliki petak krećemo od Kristova trpljenja, da bi sve završilo u njegovoj proslavi u Bogu. Ono što nam ulijeva jezu, pred čime drhtimo, otvara nam priliku za veliki iskorak i veliku pobjedu. Isus je svjestan da se nalazi pred okrutnom smrću, a govori da je vrijeme proslave. On to naziva svojim „velikim časom“ koji je navješćivao sve od Kane Galilejske kada je rekao da još nije došao njegov čas. I nebo potvrđuje da je to na putu slave. Pred njim je veliki boj, ali zato može biti i velika pobjeda.

Takvu bitku sa zlom u svijetu nije još nitko zametnuo, a još manje dobio. Nije bilo ljudima shvatljivo da je prihvatio krivu osudu i nevin patio za one koji ga osuđuju. Da je to pravi put prema životu njegovim je prijateljima postalo jasno tek Njegovim uskrsnućem. Biti spreman podnijeti patnju i sramotu čak i za neprijatelja! Koliko se tu snage traži, koliko jačanja i rasta; koliko je to veliko odricanje samoga sebe radi drugoga, koliko je to nesebično darivanje drugome?“, rekao je biskup Bogović u homiliji.

Biskup je na kraju propovijedi pozvao prisutne: „Pred nama je Veliki tjedan. Razmišljajte o tome, dolazite na obrede, razgovarajte o tome u kući s djecom i starijima. To je prava priprema za radosno slavlje Uskrsnuća.“