Nakon blagoslova grančica na ulasku u katedralu, uslijedila je procesija do središnjeg oltara, a vjernici su namjesto palminih i maslinovih grančica u rukama nosili grančice cicamace.

Središnje mjesto u bogoslužju Cvjetnice zauzima cjeloviti izvještaj Isusove muke. Biskup Fazekas je u propovijedi pozvao vjernike da razmisle s kojom se od osoba, koje se pojavljuju u evanđelju, mogu poistovjetiti. „Jesmo li kao starješine, vojnici, Šimun Cirenac, žene…?“, potaknuo je na promišljanje.

„Zanimljivo je to što u Lukinu opisu Isusove muke jedini pravi junak je sam naš Spasitelj. Budimo, stoga, poput Njega u svojim teškim trenucima, problemima i patnjama. Neovisno o tome što nam drugi spremaju. Budimo slobodni, plemeniti i opraštajmo, pozvao je biskup i citirao psihoterapeuta Viktora Frankla koji je proživio pakao Auschwitza i koji je napisao „da nas zlo i patnja ne mogu u konačnici uništiti… Čovjeku se može oduzeti sve osim jedna stvari – a to je ljudska sloboda: sloboda odabira svoga ponašanja u konkretnim životnim situacijama, sloboda odabira svoga puta“.

Za kraj biskup je rekao: „I u najvećim patnjama, imamo mogućnost izabrati – možemo biti s Božjom pomoći poput Isusa, u svojoj nutrini slobodni, plemeniti, i ljudi koji žive svoju vjeru, nadu i ljubav. To je put koji vodi prema uskrsnuću.“

Pjevanje Muke Gospodnje predvodili su solisti: Marko Križanović, Josip Francišković, Miroslav Stantić, Zlatko Matković i Nataša Kostadinović u pratnji Katedralnog zbora „Albe Vidaković“ koji je predvodio i liturgijsko pjevanje.

Običaj je da vjernici blagoslovljene grančice ponesu u svoje domove i stave za raspelo ili negdje u kuću, a blagoslovljene grančice ostaju kao podsjetnik na vjernost Isusu do sljedeće godine.