Duhovne vježbe vodila je dr. sc. s. Ozana Krajačić, redovnica Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi. Sudionici su imali priliku razmatrati Božju riječ, slaviti misu, klanjati se pred Presvetim te boraviti u tišini i šutnji kako bi prepoznavali, prihvaćali i vršili poticaje Duha Svetoga u svojim životima i na radnim mjestima.

S. Ozana uvodila je sudionike kroz iskustvo i svjedočanstvo života kako moliti s Božjom riječi, odnosno kako moliti Bibliju. Navodeći primjere crkvenih otaca i pustinjaka istaknula je važnost bivanja i boravka u Kristu – utjelovljenoj Riječi, kako bi bili spremni primiti i Kristov Duh. Istaknula je kako je vjeroučiteljima i odgojiteljima u vjeri potrebno za njihovo poslanje, kako ističu crkveni oci, u dušu koja je poput mlina, ubacivati Božju pšenicu, odnosno Riječ, a zatim ju mljeti, žvakati i preživati – „ruminare“ redak po redak Božje riječi. Vjeroučitelji su u duhovnim vježbama pozvani napraviti odmak od sebe i prepustiti Bogu da bude glavni akter koji ih dovodi do novog opredjeljenja za Krista.

Voditeljica, s. Ozana podvukla je razliku između vjeroučitelja koji je pozvan biti primjer drugima i biti svjedokom Isusa Krista, odnosno dati svjedočanstvo života. Kod davanja primjera drugima stoji prije svega čovjekov trud i napor, a kod svjedočanstva života u prvi plan dolazi Bog, Isus Krist kojega vjeroučitelj i odgojitelj u vjeri svakodnevno susreće i prepoznaje Njegove zahvate u svom životu. Biblijski tekstovi iz Lukina evanđelja, proroka Izaije, Markova evanđelja, susreta Isusa i slijepog Bartimeja koji baca ogrtač kako bi skočio i došao Isusu, sve do carinika Mateja i Isusova poziva da pođe za njim, vodili su vjeroučitelje i odgojitelje kroz detalje Božje riječi koji su im, prema osvrtima na kraju duhovnih vježbi, dali nove snage i poticaje za povratak u svakodnevicu, jer su imali priliku biti promijenjeni, nastanjeni Kristom.