Prije misnoga slavlja, dok su sudionici još pristizali, među njima je bio i đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić i osobno ih pozdravljao, a obratio im se i povjerenik Kovaček, pozdravio ih, zaželio dobrodošlicu te istaknuo da se susreti slijepih i slabovidnih Đakovačko-osječke nadbiskupije održavaju već 49 godina i to uoči Bijele nedjelje, kada su ih započeli, sada već pokojni, svećenici Ivan Šešo i Ivo Matijević.

Preč. Gašparović se u homiliji osvrnuo na pročitano evanđelje i ulomak iz Djela apostolskih. U Evanđelju Isus lomi tvrdoću srca apostola i poziva one koji su sumnjali, da propovijedaju, idu po svem svijetu i propovijedaju evanđelje svakom stvorenju. Oni su za tu zadaću najmanje prikladni jer su sumnjali i bili neuki i nepismeni ljudi. Ipak, oni hrabro u ime Isusa Krista propovijedaju i ozdravljaju bolesna čovjeka.

Propovjednik Gašparović je također istaknuo da vjera apostola raste u onoj mjeri u kojoj je uključena  u Krista uskrsloga i oni su poslani u cijeli svijet da naviještaju ne samo ljudima nego cjelokupnom stvorenju „svemu što jest, što postoji, što je Bog stvorio“. Nitko nije isključen iz Božjega plana stvaranja. Ne postoji ništa što bi moglo zaustaviti svjedočanstvo učenika kada u njemu djeluje Kristova snaga. I oko nas je mnogo neznanja. Zato je na vjernicima zadaća širiti nauk i vjeru koju su primili. Optimizam učenika i vjernika proizlazi iz činjenice da su Isusovi prijatelji. Svoju propovijed zaključio je riječima: „Krist je uskrsnuo jer želi da s njim izgrađujemo više kršćanski i čovječniji svijet. On želi iz naših srca otkloniti strah i misli da smo manje sposobni poći po svem svijetu i naviještati radosnu vijest svakom stvorenju, i to otvorenih i zdravih očiju našega srca i naše duše“.

U euharistijskom slavlju liturgijsko pjevanje zajednice predvodio je zbor Župe Rođenja BDM iz Semeljaca.

Drugi dio susreta odvijao se u Sinodskoj dvorani Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice kamo su se sudionici uz pomoć volontera Crvenog križa uputili nakon mise. Predavanje o temi Blagodat suosjećanja i samosuosjećanja održao je dr. Bošnjaković. Nakon kratkog uvoda on se osvrnuo na Deset Božjih zapovijedi koje su za židovski narod vrlo važne. No, Isus donosi Deset zapovijedi srca u prispodobi o milosrdnom Samaritancu. On to naziva „krik nijeme prispodobe“ jer Samaritanac govori djelima. Nakon što je dr. Bošnjaković pročitao prispodobu (Lk 10, 25-37), svakom sudioniku je dodijelio oko jedan metar konopca kao uspomenu na ovih Deset zapovijedi srca. Sudionici su imali zadaću da za svaku zapovijed koju predstavi dr. Bošnjaković, zavezati jedan čvor na konopcu.

Suosjećanje je opisao u više elemenata: prepoznati patnju, razumijevati univerzalnost ljudske patnje, biti empatičan s osobom koja pati,… Kod prvog čvora kada Samaritanac „dođe do njega“ shvaća se da je suosjećanje svagdašnja vrlina koja se zahtijeva od sviju. To je izraz čovjekove strasti za Boga. Drugi čvor je „vidi ga…“, druga zapovijed možda govori i o mistici su-patnje.

Na trećem čvoru je Samaritanac suosjećao jer, „sažali se…“. Prof. Bošnjaković iskoristio je priliku da progovori o suosjećanju sličnim pojmovima. Potom četvrti čvor „pa mu pristupi…“, peti, „povije rane…“, šesti, „zalivši ih uljem i vinom“, sedmi, „posadi na svoje živinče…“, osmi, „odvede ga u gostinjac…“, deveti, „pobrinu se za nj…“ i deseti, „sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče…“. Sudionici su potom zajednički ponovili sve te zapovijedi srca. Na kraju je dr. Bošnjaković kratko progovorio o samosuosjećanju nudeći nekoliko misli o njemu. Sudionici su često prekidali predavača iznoseći svoje (teške) životne situacije i molili odgovor i pomoć.

Na susretu su se okupili članovi županijskih udruga slijepih i slabovidnih iz Slavonskog Broda, Osijeka i Đakova, a u goste je došla i skupina iz susjedne Bosne i Hercegovine, iz Orašja. Bilo je oko sedamdeset sudionika. Susret je završio druženjem uz zakusku i tamburaški sastav „Anđeli“ koji se uvijek rado odazivaju i glazbom razvesele sudionike.