Dan braka i obitelji u dekanatu Dubrovnik 2
Dan braka i obitelji, Dubrovačka biskupija
Bračni parovi i obitelji dekanata Dubrovnik 2 u Tjednu života i braka Dubrovačke biskupije okupili su se ove godine u petak 14. veljače u župi Presvetog Spasitelja u Mokošici. Na euharistijskom slavlju na blagdan sv. Valentina supružnici su obnovili svoja bračna obećanja, a slavlje je predvodio dubrovački biskup Mate Uzinić u koncelebraciji sa svećenicima ovog dekanata.
Supružnici Mara i Ivan Kolobarić iz župe Velike Gospe iz Rožata na ovom slavlju, u nazočnosti svoje djece i svih okupljenih, obnovom bračnih zavjeta proslavili su 60. obljetnicu braka.
Svima je na početku dobrodošlicu poželio župnik i dekan dekanata Dubrovnik 2 don Ivica Pervan. Prigodno predavanje održala je voditeljica Obiteljskog savjetovališta Dubrovačke biskupije Silvia Sokal Gojavić, a Miho Bošković, član Vijeća za život i obitelj Dubrovačke biskupije, posvjedočio je o prenošenju vjere u obitelji i predstavio rad Vijeća. Tema „Starije osobe, međugeneracijska solidarnost – poslanje djedova i baka“ koja u trogodišnjem ciklusu na nacionalnoj razini prožima bračni i obiteljski pastoral, bila je jednim dijelom i tema ovog susreta.
Voditeljica Sokal Gojavić govorila je o ulozi djedova i baka u životu obitelji odnosno o življenju triju generacija zajedno. Na temelju istraživanja i iskustava kazala je kako je danas sve manje takvih zajednica, možda ih ima nešto više u ruralnim područjima. Da bi odgoj djece bio što uspješniji važni su kvalitetni obiteljski odnosi, podrška šire obitelji i sredine u kojoj žive. Jedna od bitnih uloga baka i djedova je da budu svjedoci vjere svojim unucima i danas je ta uloga neprocjenjiva, kazala je uz ostalo predavačica.
Član Vijeća Bošković podijelio je s okupljenima svjedočanstvo kako su na nenametljiv način njihove bake s njima dok su bili mali radosno molile primjerice večernju molitvu, pjevali crkvene pjesme. I danas bake i djedovi trebaju mudro i bez prisile slično raditi u odnosu na nove generacije, da njihovo svjedočanstvo vjere bude uistinu pravo, da unuci prepoznaju da je to za njihovo dobro.
Isusovo ozdravljenje gluhog mucavca, o čemu je govorio evanđeoski ulomak, jest ozdravljenje te osobe za komunikaciju, kazao je u propovijedi biskup Uzinić te u nastavku više govorio o potrebi kvalitetne komunikacije u obitelji.
Važno je da to uvijek bude komunikacija osjećaja, citirao je biskup izlaganje jednog svećenika, jer takva komunikacija čini brak stabilnijim, a zajednicu čvršćom. Dok se govori potrebno je i aktivno slušati, postavljati iskrena i otvorena pitanja čime se pokazuje da nam je stalo do mišljenja drugoga i pokazuje se povjerenje u tu osobu. Biskup je naveo još neke karakteristike dobre komunikacije, naglašavajući u prvom redu važnost takve komunikacije među supružnicima. Neprekidanjem drugog supružnika dok govori pokazuje se poštivanje osobe i onoga što govori. Važna je i neverbalna komunikacija, sposobnost opraštanja, izbjegavanje kritizerstva, u svađama se ne smiju koristiti poznate bolne točke druge osobe, ne smije se ismijavati drugu osobu, treba pohvaliti, prepoznati i isticati ono pozitivno, važna je nježnost, podrška, ohrabrenje itd.. I svađa u smislu komuniciranja je dobra, bolja je od nekomuniciranja. Svađa je razgovor gluhih, ustvrdio je biskup i skrenuo pozornost kako Isus u pročitanom evanđelju ozdravlja upravo gluhog mucavca.
Uz komunikaciju među supružnicima, dubrovački biskup je također govorio o drugim vrstama komunikacije. Naglasio je važnost molitvenog obiteljskog odnosa s Bogom kao i komunikacije djedova i baka s unucima, komunikacije putem koje uz ostalo i prenose vjeru djeci. Ne toliko riječima koliko gestama, tijelom, životom. Važna je ta komunikacija kojom djedovi i bake predaju vrijednosti mlađima jer roditelji ne stižu sve.
Starije osobe odnosno punci i punice, svekri i svekrve trebaju znati komunicirati s mladima, a to znači pokušati ih razumjeti, dati im prostor, osloboditi ih da oni na svoj način mogu odgajati djecu, ne tražiti od njih kopiju sebe, ne pokušavati ih sačuvati od vlastitih pogrešaka. Biskup je naglasio i važnost komuniciranja mlađih sa starijima, potrebu starijih da ih mlađi saslušaju, da ih obiđu, budu s njima i komuniciraju bez obzira na stanje u kojem se stariji nalaze.
„Gospodin je ozdravio gluhog mucavca. Rekao je: Effatha. Neka Gospodin nad našom nesposobnošću komuniciranja nad svim razinama kaže svoj ‘Effatha’ kako bi se otvorilo, kako bismo čuli i znali govoriti“, tim riječima zaključio je biskup propovijed.
Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor mladih župe Presvetog Spasitelja. Tijekom susreta vjernici su imali prigodu za ispovijed, a također su zajedno molili krunicu za obitelji.
Tjedan života i braka u Dubrovačkoj biskupiji organizira Vijeće za život i obitelj na čelu s pročelnikom don Marinkom Šljivićem i u suradnji s dekanatima.