Njihov susret započeo je u prostorijama Biskupskog ordinarijata gdje im je prigodni nagovor o temi „Život obasjan svijet(l)om Isusa Krista“ održao fra Zdravko Tuba OFMConv. Uslijedila je svečana procesija i blagoslov svijeća te euharistijsko slavlje s molitvom časoslova u varaždinskoj katedrali. Misno slavlje predvodio je varaždinski biskup Bože Radoš u zajedništvu s umirovljenim biskupom Josipom Mrzljakom te desetak svećenika i redovnika Varaždinske biskupije.

Sedamdesetak redovnica i redovnika okupilo se najprije u Ordinarijatu gdje su im dobrodošlicu zaželjeli domaćin biskup Radoš te povjerenik za pastoral duhovnih zvanja Varaždinske biskupije vlč. Siniša Dudašek.

Fra Zdravko Tuba u nagovoru je potaknuo okupljene da na trenutak zastanu i zajedno promišljaju što bi to u današnjem vremenu značilo biti obasjan Isusom Kristom i kakav je to svijet Isusa Krista.

„U poniznosti promotrimo i mi kakav je Isusov svijet, sagnimo se kako bismo čuli što nam govori taj Isusov svijet. Svijet je to Boga Oca i Boga Duha Svetoga (Trojstvo). Ulazi u život Blažene Djevice Marije koja prihvaća biti Mu majka – Marijin, majčin svijet i svijet poočima Josipa… Isusov svijet je svijet ljubavi, milosrđa, praštanja, ‘svijet’ od rođenja putem križa do Uskrsa, Duhova i Crkve sve do naših dana. Isusov svijet je svijet jednoga ljudskog života, svakoga ljudskog života… Neke poziva na put života s Njim (posvećeni život) kao njihov Zaručnik, druge na put svećeništva… Svaki se čovjek može naći u Njegovu svijetu. Može u tom svijetu živjeti i udahnuti zrak kojim će postati dio Isusova svijeta ili može kroz njega i pored njega samo proći (darovana nam je sloboda). Posvećeni Njemu, kao oni čiji je On Zaručnik, možemo upijati u svoj život taj svijet i postajati dio Njega, a možemo i živjeti s Njim, a ne biti Njegovi. U obasjanosti svjetlom Isusova svijeta možemo biti okrenuti leđima prema izvoru svjetla ili licem upijajući toplinu svjetlosti te disati punim plućima“, rekao je o. Tuba.

Razmatrajući nadalje o karakteristikama posvećenog života prema pobudnici Vita Consecrata sv. Ivana Pavla II. te na temelju svetopisamskih tekstova i zapisa raznih svetaca i blaženika, o. Tuba govorio je o važnosti, ulozi i smislu redovničkog života. Posvećeni život je hod za Kristom, odgovor na osoban i jedinstven poziv Božje ljubavi. Redovništvo ima svoj početak u riječima sv. Petra: „Mi smo sve ostavili i pošli za tobom“. Redovništvo ostvaruje ideal Crkve kroz nekoliko karakteristika, a to su privrženost Gospodinu bez pridržaja, zajedništvo dobara, zajednička molitva, slušanje riječi, pokora, „apostolski habit“ (redovničko odijelo), pojasnio je fra Zdravko.

Kao najveći uzor redovničkog života predavač je pred okupljene stavio lik Blažene Djevice Marije, rekavši: „Marija nas uči osluškivati stvarnost Isusova svijeta. Marija nas uči biti u sjeni Svevišnjega. Pustiti da Duh Sveti djeluje u mojem životu, da ga osluškujem, čujem, djelujem po Njegovim poticajima. S Marijom u kući Božje Riječi, u toj Marijinoj prisutnosti koja nosi, rađa i daruje život. Takav život je onda i posvećen i plodan. Kao i Marijin i po Njezinoj poruci u Kani: ‘Što god vam rekne, učinite!’“.

U homiliji je biskup Radoš, krenuvši od simbolike svijeće i svjetla, podsjetio kako se ove godine na blagdan Svijećnice slavi Dan života i Dan osoba posvećenog života. „Slaveći Dan života ispovijedamo kako je Bog izvor i gospodar života, da čovjek prosvjetljen Božjim svjetlom spoznaje vlastito mjesto i smisao života“, rekao je biskup.

„Slaveći, na blagdan Svijećnice, Dan osoba posvećenog života prepoznajemo posebnu ulogu redovnica i redovnika u Crkvi i društvu. Svjetlo koje je Gospodinu zapalio u njima po njihovom redovničkom pozivu treba postati svjetlo u zajednicama gdje su pozvani. Tako redovnici postaju znak Evanđelja, evanđeoskih kreposti čistoće, siromaštva i poslušnosti. Danas se želimo zagledati u naše redovnike, redovnice, moliti zajedno s njima da im Gospodin bude svjetlo, da svijetle u Crkvi u našem narodu, među ljudima, da im Gospodin dade pomladak koji će biti znak života Crkve“, poručio je biskup Radoš.

U nastavku homilije biskup je razmatrao nad događajem Isusova prikazanja u hramu. Posebno se zaustavio na liku proročice Ane koja je bila na događaju Isusova prikazanja, a koju evanđelist Luka opisuje u nekoliko rečenica bogatih značenjem. Najprije je tu Anino porijeklo, kći Penuelova, iz plemena Ašerova. Ašer je bio osmo dijete praoca izraelskog naroda Jakova, njegovo ime znači „Bog čini sretnim – Bog daje blagoslov“. Otac proročice Ane dobio je ime po mjestu gdje je praotac Jakov vidio Boga licem u lice i to je mjesto nazvao Penuel što znači „vidjeti Boga licem u lice“. Proročica Ana je žena koja pažljivo, strpljivo čeka. Ona je ustrajala čekati, biti u hramu Božjem poput sjene, kroz sve te dane i godine. I doživjela je milost susresti Boga licem u lice. Nakon toga susreta proročica Ana ima dva poslanja. Prvo je na sva usta hvaliti i slaviti Boga. Upravo je to i poslanje redovnika, redovnica i svećenika. Nakon susreta s Bogom ne možemo nego slaviti i zahvaljivati Bogu. A drugo poslanje proročice Ane je svima govoriti o Djetetu, o Bogu koji je došao, o dugo iščekivanom Mesiji. To je temeljna zadaća i nas svećenika, redovnika i redovnica, da govorimo ‘susreli smo Gospodina’. Da to govorimo svojim riječima i djelima, svojim životom te ćemo na taj način biti svjetlo drugima“, zaključio je biskup Radoš.

Na kraju mise biskup Radoš zahvalio je povjereniku za duhovna zvanja vlč. Dudašeku na organizaciji ovog susreta i fra Zdravku Tubi na promišljanju koje je bilo uvod u godišnji susret redovnica i redovnika s područja Varaždinske biskupije.