Dan škole i peta godišnjica djelovanja Katoličke osnovne škole „Ivo Mašina“ u Zadru

Školu trenutno pohađa 302 učenika u 12 razrednih odjeljenja. Katolička osnovna škola „Ivo Mašina“ slavi Dan škole 20. studenoga, na datum mučeničke smrti Ive Mašine koji je ubijen kao žrtva komunističkog režima u tamnici zatvora u Novoj Gradiški, 20. studenog 1961. godine.

Susret je okupio učenike i njihove roditelje s obitelji te učitelje i djelatnike škole. Prigodne pozdrave uputili su ravnatelj škole don Roland Jelić i zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Učenici su pod vodstvom svojih učiteljica izveli nekoliko pjesama i recitacija. U igrokazu „Računica“ promišljali su koje su bitne vrijednosti u životu i izrazili „nepodnošljivost kad su ljudi nezahvalni“. Na to često i bolno životno iskustvo, koje su učenici izrazili tvrdnjom: „Danas nema puno ljudi koji će žrtvovati svoje vrijeme za drugoga, bez ikakve računice“, u igrokazu su uzvratili porukom: „Nagrada za dobra djela nije kod ljudi, nego kod Boga“.

U jednoj recitaciji učenik je opisao život naslovnika škole, Ive Mašine, istaknuvši da se on „držao čvrste vjere u Boga, iako je za strah imao razloga“. Djeca su pročitala i ulomak iz Ivinog pisma majci u kojem se vidi kako je Mašina bio povezan sa svojom obitelji i kako je odgojen u kršćanskom duhu. U recitaciji „Veliki svijete, voli te maleno dijete“, učenici su poželjeli mir u cijelom svijetu, „da nasilju dođe kraj, da se svako dijete u miru i radosno budi“, poštovanje različitosti i identiteta pojedinih naroda, npr. u govoru na svom, materinjem jeziku te „da generali postanu obični ljudi“.

Ravnatelj Jelić zahvalio je Bogu na pet godina postojanja Katoličke osnovne škole „Ivo Mašina“ i svima koji materijalno podupiru njen rad. Zahvalio je i roditeljima na povjerenju da upišu djecu u tu školu, rekavši da su svoju djecu u tom programu vidjeli u kreativnom duhu kojega škola pruža djeci po raznim aktivnostima; učitelji iz djece pokušavaju izvući najbolje kroz scensko, glazbeno, likovno i druge vrste stvaralaštva, kao i kroz sva znanja i pouke koje se trude naučiti.

Koliko su djeca domišljata u prikazu njihovog naslovnika i na razini simbola, pokazali su i likovni radovi učenika izloženi na panoima u školi koji prikazuju lik Ive Mašine. Djeca su nacrtala Ivin portret u crnoj boji ili na crnoj podlozi na kojoj su njegov lik oslikali u bojama, čime su simbolično poručili da je Ivo bio svjetlo u tami. Zatvorenik u tamnici u Novoj Gradiški, iako žrtva zbog svoga domoljubnog i katoličkog uvjerenja, on kao osoba po ljepoti svoje kršćanske duše svijetlio je u mraku zatvora i komunističkog režima koji ga je tri puta zatvarao i činio sve da mu onemogući završetak studija povijesti.

Dirljivu kreativnost djeca su pokazala i na likovnim radovima čije su papire oslikali u crveno, bijeloj i plavoj boji, kao boji hrvatske zastave, ili u crveno – bijelim kvadratićima, a preko sredine cijelog crteža nacrtali su veliki oblik naočala, jer Mašina je nosio naočale okruglog oblika. U dva kruga naočala, uz znak križa i srca u njima, djeca su napisala poruke koje je Ivo Mašina izrekao u molitvi Isusu i pismu svojoj majci. Ivin molitveni zaziv glasi: „Daj, o moj Kriste, da ti do kraja ostanem tvoj vjerni borac, da za tvoju vjeru uvijek budem spreman sve podnijeti.“ Svoju majku Ivo je hrabrio: „Vedro gledaj naprijed, majčice, i ne boj se za nas, svoju djecu, jer si nas naučila da idemo putem koji obećava život.“

Ljudske i kršćanske kvalitete Mašine kao osobe u svom obraćanju sudionicima istaknuo je i nadbiskup Zgrablić. Čestitao je učenicima i roditeljima Dan škole, rekavši da su tu okupljeni i da ta škola kao zdanje postoji zbog djece, u službi njihovog razvoja, odgoja i obrazovanja.
„Ivo Mašina bio je toliko vrijedan, ne samo kao učenik i kao student, nego bio je vrijedan i kao čovjek, kršćanin. Ne samo da bi što više naučio, nego da bi sebe što više ostvario, da bi što više učinio u svom životu, jer on je želio biti što bolji čovjek, Ivo je za vrijeme praznika odredio sedam točaka kako će provoditi dan. Stoga je odlučio kako želi živjeti i donio je odluku kojih sedam nastojanja će poštivati“, rekao je mons. Zgrablić, navodeći Ivine odluke koje je Mašina bio zapisao. „Prva odluka je da će mobilizirati sve snage, volje i sabrano učiti. Odlučio je da će svaki dan učiti ono što ne voli, što mu je teško i nije drago, a to je Ivi bio predmet ekonomije. Drugo, odlučio je da neće sagriješiti. Treće, da će moliti pobožno ujutro, tijekom dana i navečer. Četvrto, da će se odreći u klici i uništiti svako maštanje i besposlenost. Peto, da će biti hitar, brz i odlučan. Šesto, da će svaki dan u tjednu učiniti jednu žrtvicu, da se zna svladavati i sedmo, da će ustati čim se probudi“, opisao je mons. Zgrablić sedam Ivinih odluka.

Nadbiskup je poželio djeci „da napreduju u znanju i u ljudskosti. Da budete dobri ljudi, dobri kršćani. Imamo primjer Isusa koji nam je pokazao kako trebamo biti dobri ljudi. Dobri smo kad nasljedujemo Isusa. Trudimo se svi to činiti svima“, poručio je nadbiskup Zgrablić učenicima i poželio im radosnu školsku godinu.

Poruku učenicima pisanim putem poslao je i umirovljeni zadarski nadbiskup i osnivač škole „Ivo Mašina“ Želimir Puljić. „Škola je dio vaše svakodnevice i terensko polje vaših nastupa. Njegujte duh zajedništva i volite svoje roditelje i učitelje. Usvajajte ono što vas poučavaju i na što vas potiču svojim dobrim primjerom. S dragim sjećanjem, zadarski nadbiskup u miru“, napisao je mons. Puljić u pozdravu učenicima.
Na kraju susreta, učiteljice škole u pratnji Luke Kotlara za klavijaturom izvele su pjesmu „Prva ljubav opet te zove“. Svim učenicima i sudionicima podijeljena je Čudotvorna medaljica s opisom njenog značenja.

U školi Ivo Mašina njeguju se kršćanski odgoj i obiteljske vrijednosti. Cjeloviti odgojno-obrazovni program prožet je poticanjem na zajedništvo, ljubav prema Bogu i čovjeku te razvijanje osjećaja za ljude u potrebi. Škola je otvorena za upis svim ljudima dobre volje s područja cijele Zadarske nadbiskupije, a pohađaju je djeca iz svih dijelova Zadarske županije.

O utemeljenju Katoličke osnovne škole u Zadru i osobnosti Ive Mašine

Katoličku osnovnu školu Ivo Mašina ustanovio je Odlukom o osnivanju od 21. ožujka 2017. godine tadašnji zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske izdalo je 11. svibnja 2018. Rješenje da ta katolička osnovna škola ispunjava uvjete za početak rada.

Škola je počela s radom u rujnu 2018. godine u prostorima Nadbiskupskog sjemeništa „Zmajević“ u Zadru upisom 9 učenika u prvi razred u školskoj godini 2018./2019. te je četiri godine djelovala u sjemeništu „Zmajević“ na poluotoku u Zadru. Šireći se najviše usmenom preporukom od strane zadovoljnih roditelja, škola je svake godine upisivala veći broj učenika i postala tražena u Zadarskoj nadbiskupiji.

Prvog dana 2021./2022. školske godine, 6. rujna, učenici su počeli pohađati nastavu u velikoj suvremeno opremljenoj novoizgrađenoj školskoj zgradi u Novom naselju na Bokanjcu. Te prve godine održavanja nastave u novoj zgradi, školu je pohađalo 150 učenika u šest razrednih odjeljenja. Mons. Puljić blagoslovio je novu školsku zgradu na Bokanjcu 8. rujna 2021., a na spomen-ploči uklesano je da je škola posvećena „vrsnom kršćaninu, rodoljubu i mučeniku Ivi Màšini u čast“.

Katolička osnovna škola bila je dugo iščekivani i željeni projekt generacija roditelja u Zadarskoj nadbiskupiji, osobito u vrijeme slobodne Hrvatske kada je za to postojala mogućnost realizacije.

Ivo Mašina je svjedok vjere, intelektualac i hrvatski rodoljub rođen 21. srpnja 1927. u Preku na otoku Ugljanu. U samici kaznionice u Staroj Gradiški okrutno je ubijen 20. studenog 1961., u 34. godini života. Bio je odličan učenik u školi, najbolji učenik u zadarskoj gimnaziji i izvrstan student povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, najbolji u generaciji; profesori su mu predviđali izvrsnu karijeru. Hrvatski akademik Jaroslav Šidak vidio ga je kao svog nasljednika na katedri povijesti zagrebačkog fakulteta. Vodili su ga kršćanski i nacionalni ideali u želji za ostvarenjem slobode hrvatske države. Herojski je podnosio patnje i mučenja u komunizmu i postao jedan od simbola stradanja hrvatskoga naroda.

Zbog njegovog domoljublja, komunističke vlasti utamničile su ga 1954. u Đorđićevoj ulici u Zagrebu, a 1957. uhitile, kad je trebao diplomirati. Uz prethodna ometanja, cilj uhićenja je bio da ne završi studij. Sudilo mu se kao dijelu Preške grupe. Bio je drugooptuženi u tom političkom procesu. Osuđen je na jedanaest godina zatvora. Iz istražnog zatvora uspio je pobjeći. Neko vrijeme bio je u Ogulinu, no opet su ga uhitili i kaznu su mu povećali na petnaest godina.

Robijao je u kaznionici u Staroj Gradišci gdje su ga mučili i trovali. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su iz zidina novogradiškog zatvora u Preko 24. srpnja 1998. godine. Grob Ive Mašine je na groblju pokraj franjevačkog samostana na otočiću Školjiću, nasuprot njegovog rodnog Preka. Ivin brat Melkior, najstariji od devetero djece u Ivinoj obitelji Mašina, ubijen je na Hrvatskom križnom putu i ne zna mu se za kosti. Uz Ivu, još četvorica njegove braće bila su u komunističkim zatvorima: Davor, Veljko, Kruno i Marija. U političkoj emigraciji u Sjedinjenim Američkim Državama živjeli su Veljko i Kruno. Ostalu djecu, sestre i obitelj, ispitivala je i život im ometala UDBA. U svemu što su trpjeli, cijela obitelj Mašina živjela je kršćanski, u kušnjama svjedočki nasljedujući Krista i sve podnoseći evanđeoski.

O Ivi su napisana monografija „Ivo Mašina- pitate me – tko je to?“ autora Joje Ricova koji je bio Ivin suvremenik i prijatelj; „Uskrsna zvona (pisma), 1945. – 1961.“ i monografija „Ivo Mašina, Kršćanski borac za slobodnu i pravednu Hrvatsku“ koju je priredio fra Bernardin Škunca.