Danas se sve želi prikazati kroz novac, a sve najvažnije u životu je besplatno

Dragi mladi!
Draga subraćo u biskupskome, prezbiterskome i đakonskome redu!
Predraga braćo i sestre!

1. “Učitelj je ovdje i zove te” (Iv 11,28). To su Martine riječi upućene njezinoj sestri Mariji koja se nalazi pred iskustvom smrti vlastitoga brata Lazara; pred gubitkom drage osobe.
“Učitelj je ovdje i zove te”. To je Božji dodir koji smo i mi u svome životu, na različitim mjestima i u različitim okolnostima, doživjeli u vjeri.
“Učitelj je ovdje i zove te”. To je poziv koji je proteklih mjeseci odjekivao diljem Domovine, kako bismo se danas okupili oko Isusa Učitelja u Puli.
Srdačno vas pozdravljam, dragi mladi vjernici koji ste se danas okupili u ovom dragom istarskom gradu domovine nam Hrvatske. Posebno pozdravljam mlade iz Bosne i Hercegovine, te iz drugih zemalja Europe i svijeta. Vjerujem da i u vaše ime, dragi mladi, okupljeni na Susretu hrvatske katoličke mladeži, smijem zahvaliti biskupu domaćinu, mons. Ivanu Milovanu, biskupu drevne Porečke i Pulske biskupije za organizaciju ovoga Susreta.

2. Dragi mladi, na ovome znakovitome mjestu u Areni, koja nam doziva u misli nestalu starorimsku civilizaciju, ovdje gdje je zabava jednih vodila u umiranje drugih, danas se nalazite vi, zajednica mladih koja vjeruje da je Krist pobijedio sva ljudska umiranja. Mi ovdje okupljeni u Areni i oko nje slikovito svjedočimo da ovo kamenje i ovi zidovi ne mogu obuhvatiti niti zatvoriti kršćansku vjeru.

U ovoj Areni, na pijesku amfiteatra, povijest je ostavila mnoštvo proturječja ljudskoga življenja. Ovo naše euharistijsko slavlje nadilazi očitost zemaljske zbilje i daruje nam pogled koji razotkriva smisao svakoga našeg životnog iskustva. Mi smo i danas Crkva koja svjedoči ono kršćanstvo koje, Kristovom snagom i njegovim Duhom, borilišta pretvara u pomirilišta; pozornice za ponižavanje ljudi u predivna mjesta zajedništva; nemilosrdna zabavišta u susretišta ljubavi.

Ono što je nekad bilo nezamislivo – da rimska arena postane mjestom proslave kršćanskoga Boga ljubavi i da se umjesto razjarenoga urlika svjetine po kamenim pločama i arkadama Arene razliježe hvalospjev Aleluja koji najavljuje da Krista nema među mrtvima; ono što je jednom bilo nezamislivo, danas se ostvaruje.

Ovo naše misno slavlje, ova Euharistija vaše mladosti, niče iz sjemena vjere, posijana i na pijesku ove arene. I ovo kamenje kao da je danas odahnulo i smirilo se. Ono je vidjelo bezbroj nepravdi i užasa; vidjelo je neshvatljivost tvrdoće ljudskoga srca. Mi ga danas ispunjamo pjesmom o Božjoj veličini i daru; želimo omekšati oporost naslaga prošlosti, jer uistinu vjerujemo da je Učitelj, Uskrsnuli, Živi ovdje i da On danas tebe zove.

3. Dragi mladi, Krist vas zove. Baš kao što je Marti i Mariji objavljivao istinu o čovjeku, i nas okuplja da bi nam darovao bitno, nužno, neizostavno. Da, Krist vas zove na istinu. Njegov je poziv zahtjevan, jer nas poziva da sebe i svijet promatramo drukčije. On je Božji Sin koji očituje milosrdno lice Oca, prepuno ljubavi. On je Učitelj, jedini koji uči “kao onaj koji ima vlast”.
Krist nas je okupio da nam i danas kaže što je u životu nužno; da na svako naše uho šapne riječ koju je uputio Marti: “Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno” (Lk 10,41). Znam da je u vama mnoštvo briga i pitanja. Ona će ostati, ali danas dopustite da vam Učitelj progovori o najvažnijemu. Samo tada sva životna pitanja imaju drukčiji okus.
Isusov susret s Martom i Marijom u njihovoj kući poticaj je za razmišljanje o tome što je to bitno i važno u životu. To se pitanje stalno nameće čovjeku. O odgovoru na njega umnogome ovisi kako će proživjeti život i koje će prioritete imati. Važno je razlikovati i prepoznavati što je samo prijelazna potreba, a što ono trajno i vječno što daje smisao životu. Jednostavno rečeno: zbog čega se isplati biti čovjekom.
Danas se sve želi prikazati kroz novac, zaradu i uspjeh, ali to je velika zabluda, pogubna za čovjeka. Jer kad bolje promislimo sve najvažnije u životu je besplatno i zapravo nam darovano: život, roditelji, braća i sestre, prijateljice i prijatelji, vjera, ljubav bližnjih i mogućnost da im uzvratimo ljubavlju, zrak koji udišemo i tako redom. Sve to zajedno čini jedan veliki dar koji nam dolazi od Onoga kojega je apostol Ivan jednostavno definirao riječju Ljubav. Zato Isus poručuje Marti kako je samo jedno potrebno. Slutimo s koliko je blagosti, ali i blagog prijekora, Isus dvaput izgovorio njezino ime: Marta, Marta.

Danas u Puli u ovoj Areni, Krist to isto čini i upućuje poziv svakome od nas. Osluhnimo u duhu kako nas svakoga ponaosob oslovljava i podsjeća da ne trošimo vrijeme i snage na ono sporedno i nebitno u životu nego nas poziva da se zaputimo prema izvorištima onih vrijednosti koje su trajne i neprolazne.

4. Nije se teško prepoznati u Marti koja se brine za mnogo, ali Krist najboljim dijelom naziva Marijin stav. To je slušanje, razmatranje, klanjanje i divljenje. Kršćanski život nalazi se između dva zahtjeva: biti ispred vremena s pogledom u Kristov križ i uskrsnuće i biti u vremenu znak zaustavljanja besmislene žurbe. Nemamo li dojam da toliko puta ubrzavamo korak, da ne znamo kamo idemo, a ipak se žurimo? Kršćanski je život, iako ispunjen sigurnošću i mirom, trajno “znak osporavan” (usp. Lk 2,34); nalik nemirnom upitniku koji zaustavlja pitanja na bitnome.

Dragi mladi, proročka zadaća Crkve, koja je povjerena posebno vama, u ovome trenutku izrasta iz našega osluškivanja. Mi se trebamo vratiti do nogu božanskoga Učitelja, da naučimo stati. Kada se ne uspijeva živjeti ono bitno, postaje se nesposobnim za čuđenje i divljenje. Dodiruju se stvari, skupljaju se informacije, u skladište srca smještaju se suveniri i osjećaji, a da se pri tome ne stvara zajedništvo ni s ljudima, ni sa svijetom oko sebe, ni s Bogom. Bez čuđenja i divljenja – toga predivnog dara čovjeku – svijet postaje dalekim i bez značenja za naše življenje.
Bolji dio nije onaj koji umnaža stvari, već onaj koji uočava Božju prisutnost. Slušanje – dakle Marijin stav – znači poštovanje prema Božjoj spasonosnoj nepredvidivosti. Susret s Bogom trajno izaziva provjeravanje ne želi li on nešto drugo od mene. To nešto drugo jest otajstvo koje širi prostor promatranja i naših mjerila.
Nije sporno i nije pod lupom kritike djelovanje, već djelovanje koje ne polazi od pozorna slušanja Božje riječi te na taj način ulazi u opasnost kruženja u ispraznosti. Marta se ograničila na primanje Isusa u kuću, a Marija mu nudi prostor nutrine, tajnovitosti srca koja je rezervirana samo ljubavi. Marta ne želi da gostu išta nedostaje, želi zahvatiti sve i dopušta da joj nedostaje jedno. Kao da nedostaje ključ životne cjelovitosti. Ne radi se o sukobu akcije i kontemplacije, nego o vraćanju na jedno, što je za ljudski život najbolje: uočiti Boga u svojoj blizini, slušati ga i iz toga slušanja djelovati, kako djelovanje ne bi ostalo otkinuto od Božje riječi, tj. od smisla.
Dragi mladi, valja nam poput Marije izabrati onaj bolji dio koji nam se neće oduzeti. Valja nam poput nje sjesti do nogu Gospodinovih i slušati riječ njegovu. U buci, žamoru i zbrci riječi kojima smo okruženi valja nam slušati Onoga koji ima riječi života vječnoga. Marija je imala privilegij sjesti do nogu Isusovih i iz njegovih usta čuti riječ, mi je danas možemo naći i čuti u Svetome pismu. Ono treba postati lektirom našega života. Potičem vas, dragi mladi prijatelji, da svakodnevno čitate i osluškujete Božju riječ. Neka čitanje prati molitva i razmatranje i uvjerit ćete se kako ta riječ nije samo mrtvo slovo na papiru, osjetit ćete kako snažno iz nje progovara Duh Božji i kako je ta Riječ živa i djelotvorna.

5. Vas je put usmjerio prema današnjemu slavlju. Iako svatko od nas mora sam odgovoriti na pitanje o jednome što je potrebno, i to onda kada društvena potpora nije dostatna, kada osjetite da niti obitelj niti krug prijateljica i prijatelja ne ispunjavaju duboka očekivanja, niste ostavljeni sami. Krist – ne podilazeći našim željama – progovara o svojoj trajnoj vazmenoj prisutnosti i o preobrazbi, o pretvorbi koja se ostvaruje u Euharistiji, kako bismo bili euharistijski ljudi.
“Učitelj je ovdje i zove te.” To je početak euharistijske pretvorbe u našim, u vašim životima, dragi mladi. Ta se riječ može čuti u kušnjama, u nejasnoćama, u tuzi. Lazar izlazi iz groba, vraća se u život, jer je netko prije toga ispovjedio: “Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji” (Iv 11,27). Molimo da svatko od nas danas osjeti životni dah, da svatko od nas ima snage prošaptati, makar i očiju punih suza: vjerujem, vjerujem, Bože, da si ti život.
Jednom je prigodom blagopokojni papa Ivan Pavao II. ustvrdio: “Prihvatiti vjeru danas, i živjeti je, znači plivati protiv struje. Riječ je o izboru koji traži snagu i hrabrost” (Ivan Pavao II., Testament za treće tisućljeće, str. 36 – Homilija pred katedralom u Münsteru, 1. svibnja 1987.).

Biti vjernik, biti kršćanin često znači naći se u manjini, ali to isto tako znači: naći se u situaciji sjemena, biti u situaciji kvasca. Maleno sjeme izraste u veliko stablo i donosi veliki rod. Malo kvasca promijeni cijelo tijesto i nastaje dobar kruh. Vjera jednoga, vjera nekolicine može mnogo toga učiniti i promijeniti. A koliko tek vjera vas, dragi mladi, kojih samo ovdje u Puli na Susretu hrvatske katoličke mladeži ima na tisuće. Doista, ovdje se mnogo kapi pretvara u slap! Zato je važno biti jak u vjeri, ne dati se pokolebati, ne biti lađa koju valovlje ovoga svijeta nosi sad ovamo sad tamo.
Sveti Petar u svojoj Drugoj poslanici ocrtava put kojim se treba truditi oko dobra: “Vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznanje, spoznanjem uzdržljivost, uzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost, pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav”(2Pt 1,5-7). Ovaj niz započinje vjerom, a završava ljubavlju. To je put izgrađivanja Božjega kraljevstva, obuhvaćajući cijeli naš život. Vjera je temelj svakomu našem kršćanskom djelovanju. Stoga u svojoj vjeri i dalje osluškujte kamo vas Bog zove.
Čovjekov poziv je biti slika Božja u svijetu, tj. čovjek u svom punom dostojanstvu djeteta Božjega, biti prijatelj Božji. Zato dragi mladi, od nikoga se ne dajte podcjenjivati i nemojte se zadovoljiti ničim manjim od onoga na što ste pozvani! A pozvani ste biti Božji, pozvani ste obnoviti u sebi sliku Božju, pozvani ste na svetost! Mislite li da je to nemoguće? Mislite li da je to za druge? Nije! Svetost je poziv upućen svim članovima Crkve i nemojte se zadovoljiti ničim manjim od toga! Drugi vatikanski koncil ističe kako “taj jedinstveni poziv svaki kršćanin mora ostvarivati “prema svojim darovima i službama” (LG 41), tj. u skladu sa svojim životnim prilikama, dužnostima i okolnostima” (Hrvatska biskupska konferencija, Na svetost pozvani, 2).

Blagopokojni papa Ivan Pavao II. naglašava kako se “ovaj ideal savršenosti ne smije pogrješno shvatiti, kao da bi uključivao neku vrstu izvanrednoga života koji mogu živjeti samo neki “velikani” svetosti. Putovi svetosti su mnogostruki i prikladni pozivu svakoga čovjeka” (Ivan Pavao II., Novo Millennio ineunte, 31). Svetost je dakle opći kršćanski poziv koji je upućen posebno mladima koji teže za velikim idealima! Mladi vjernici mogu biti sveti! O tome nam svjedoče mnogi mladi koji su već proglašeni blaženima i svetima ili pak oni koji se nalaze na putu beatifikacije.
Spominjemo samo blaženog Ivana Merza, koji je rođen u Banja Luci a umro u 32. godini života na glasu svetosti u Zagrebu. Za njega je Ivan Pavao II. rekao: “Svjestan poziva, što ga je primio na krštenju svoj je život učinio trkom prema svetosti, toj “velikoj mjeri” kršćanskoga života” (Ivan Pavao II., Homilija u Banja Luci, 22. lipnja 2003.).
Ovdje u Istri potrebno je spomenuti svjedočanstvo svetoga života mladoga svećenika Miroslava Bulešića koji je od komunista kao svjedok vjere mučki ubijen 1947. godine u 28. godini života, a čije se tijelo čuva u župnoj crkvi u Svetvinčentu, dvadesetak kilometara sjeverno od nas. I njegov prezimenjak, Egidije Bulešić, mladi radnik iz Pule svoje je slobodno vrijeme posvetio apostolatu među mladima i karitativnom radu. Mnogi mu iskazuju štovanje i utječu se njegovu zagovoru.
Spominjem i još jednog “divnog mladića”, kako ga jednom nazva blaženi Alojzije Stepinac, Petra Barbarića, travničkog sjemeništarca, hercegovačkog sina, koji je na lijep način sažeo kako se postiže svetost. On je zapisao: “Od svih putova što vode u nebo meni se čini najkraćim, najlakšim i najpouzdanijim onaj kojim čovjek ide ispunjujući svoje obične dužnosti”.

Svi ti spomenuti i mnogi drugi mladi svjedoci vjere u našem narodu i u drugim narodima diljem Katoličke Crkve svjedoče o tome kako je moguće živjeti sveto u svim vremenima, svim prilikama i svim generacijama. Zato, dragi mladi, ponavljam: nemojte se zadovoljiti ničim manjim od svetosti!

Dragi mladi, kada Isus izgovara zapovijed Lazare, iziđi (Usp. Iv 11,43), taj je zapovjedni krik upućen i nama da se probudimo iz nepokretnosti, iz težine i laži, te da prestanemo umirati. Krist se ne miri s našim grobovima, s našim izborima smrti. On nas izaziva, koristeći istu formulu kao kada učenike zove da ga slijede: Lazare, slijedi me – pođi putem života, jer ja sam pobijedio smrt.
Taj nam glas zapovijeda da hodamo, kidajući povoje koje smo sami omotali oko sebe ili su nas drugi njima vezali. Za Isusa je neprihvatljivo da svoje boravište nađemo u beživotnoj tami, prije negoli smo osjetili kako dobar okus ima Božji život. On je zaplakao nad smrću, jer je volio čovjeka – prijatelja; pošao je u smrt da mi zaplačemo od radosti, jer nas je naučio voljeti život…

6. Dragi mladiću i draga djevojko, “Učitelj je ovdje i zove te”. Vi ste na kušnji zajedno s kršćanstvom koje danas živite i nastojite živjeti u Hrvatskoj ili u drugim zemljama. S raznih će vam se strana obraćati i govoriti kako su potrebne promjene; da vam je potrebno više slobode; da sve ovisi o vama i da vi u konačnici odlučujete o svemu u svome životu. Nudit će vam se kratki putovi kojima se dolazi do više imetka, s pomoću kojega biste se trebali osjetiti slobodnijima. Na kušnji će se naći poštenje, istina i ljubav što pretpostavlja žrtvu.
“Učitelj je ovdje i zove te” i onda kada si na kušnji da se udaljiš od Krista, osobito ako vidiš proturječja i nedosljednosti u kršćanskome životu; ako se suočiš s Crkvom grješnikā.
“Učitelj je ovdje i zove te” i onda kada si na kušnji tuđega mišljenja da Crkva zatvara tvoju budućnost u nazadne ideje i da je Bog izbačen iz igre društvenoga i znanstvenoga napretka.
“Učitelj je ovdje i zove te” i onda kada ćeš se sukobiti s prisutnim praktičnim bezboštvom koje ostavlja duboku brazdu pustoši i razočaranja, često zalijevana očajem droge.
“Učitelj je ovdje i zove te” i onda kada će Crkva biti vrijeđana, izvrgavana ruglu i kad će se kočiti govor istine u javnome prostoru, osobito u medijima.
“Učitelj je ovdje i zove te” da čuješ govor njegova vazma i uskrsnuća u svim okolnostima svoga življenja: u obitelji, u školi, na radnome mjestu; u zaljubljenosti, u prijateljstvima i u osjećaju promašenosti. Zove te da činiš dobro i gradiš zajedništvo.
Ova pulska arena govori da je Crkva prošla kroz različita vremena i da je govor Kristova uskrsnuća uvijek pomicao kamenje mržnje i dopuštao da se kroz životne arkade nazire nebo i kad je obasjano suncem i kad je prekriveno tmastim oblacima zla neotkupljena čovječanstva.

7. Dragi mladi, budite stalno budni i dopustite da Krist oblikuje vaše savjesti kako biste u svim životnim prilikama mogli jasno razaznati što je dobro a što zlo. I u takvim dilemama nikad se nemojte pokolebati, uvijek birajte dobro, makar to značilo trenutačni neuspjeh, proigranu šansu ili pak materijalni gubitak. S Kristom uvijek računajte na duge staze. Ne zanosite se onim trenutačnim i prolaznim nego s Kristom težite istinskoj sreći koja čovjeka ispunja mirom i unutarnjim zadovoljstvom.
Ne povodite se za pričama kako se bez rada i znoja može ostvariti nešto u životu. Budite uvijek svjesni svojega dostojanstva i odgovornosti prema Bogu koji vam je darovao život. Krist nikada ne zavarava svoje učenike i nikad ne pokušava marketinškim trikovima zadobiti njihovu naklonost. Iskren je i radikalan, jer On ne kalkulira s nama, niti nas želi izmanipulirati pa se povući ili pobjeći. Ne, On nam je darovao sebe i jedino do čega mu je stalo jest naše spasenje, mir savjesti i vječna sreća.
Mnogi se od vas nalaze pred životnim odlukama o kojima će ovisiti vaša vjernička, društvena, profesionalna i osobna budućnost. Stoga otvorite srce i stalno osluškujte Božju volju. On najbolje zna što vam je najpotrebnije i kojim vam je životnim stazama ići. Poput Abrahama koji se na Božji poziv zaputio u neizvjesnost i vi budite uvijek spremni upustiti se u avanturu s Gospodinom, poslušati Njegov poziv. Ako osjećate poziv za neko duhovno zvanje hrabro se odazovite, jer Crkva vas treba.
Hvala vam za vašu zauzetost i oduševljenje, za vaš smijeh i radost, za svježinu koju dajete našoj Crkvi i našem hrvatskom društvu. Našim je vjerničkim zajednicama potrebna vaša vjera. Raduju me vaše kreativne inicijative koje na najbolji način govore o ljepoti kršćanskog poziva i vašem oduševljenju Kristovom porukom. Na sve vaše pothvate zazivam Božji blagoslov i molim Gospodina da vas podrži na pravome putu, da se ne obeshrabrite zloćom svijeta, lošim primjerima i vlastitim nesavršenostima. Svojom mladošću budite glasnici nade i boljega svijeta u ovom našem umornom vremenu. Učitelj je ovdje i zove vas, hrabro se odazovite i vjerno ga nasljedujte.
Blažena Djevica Marija, koja je osluškivala i čuvala spomen Božjega govora u svome srcu, neka vam bude zagovornicom i nadahnućem, naročito onda kad je teško prepoznati Božju blizinu, kad se bliži večer i kad je dan na izmaku.
Dragi mladi, ovdje smo jer znamo: “Učitelj je ovdje i zove te” da izabereš najbolji dio.
Amen.