Duhovni i kulturni program započeo je u petak 27. rujna u prostorima Državnoga arhiva za Međimurje gdje je otvorena izložba „Bogu na svom jeziku: Baština rimske liturgije na crkvenoslavenskom jeziku i glagoljskom pismu“.

Izložba je, inicijativom Nevena Pelicarića, veleposlanika Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, te uz financijsku potporu Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva kulture i Staroslavenskoga instituta, prvi put postavljena krajem 2018. godine u Rimu, o 1150. obljetnici dolaska sv. Konstantina Ćirila i Metoda u Rim te papina blagoslova njihove misije među Slavenima i slavenskih bogoslužnih knjiga. Riječ je o događaju koji se drži službenim početkom glagoljaštva kao mogućnosti da se rimski obred bilježi glagoljicom na crkvenoslavenskom jeziku u Katoličkoj Crkvi. Izložba u Vatikanu pratila je i pohod hrvatskih biskupa Ad limina apostolorum u studenome protekle godine. Drugi se put izložba mogla razgledati u zagrebačkom Staroslavenskom institutu prigodom Dana otvorenih vrata Staroslavenskoga instituta i Dana hrvatske glagoljice i glagoljaštva u veljači ove godine. Autori izložbe su dr. Ivan Botica, dr. Sandra Požar i domaći župnik iz Štrigove dr. Kristijan Kuhar, sve redom znanstveni suradnici Staroslavenskog instituta. Izložba, koju je otvorila dr. Vida Vukoja, ravnateljica Staroslavenskoga instituta, moći će se razgledati do 31. listopada.
Svečanost u čast svetog Jeronima nastavljena je u nedjelju 29. rujna kada je u večernjim satima u crkvi Sv. Jeronima održan Festival svetog Jeronima na kojem su, pod ravnanjem maestra Anđelka Igreca, voditelja Ureda za crkvenu glazbu Varaždinske biskupije, nastupili zborovi „Chorus Angelicus“ i „Via“ iz Varaždina uz soliste Dorotu Ilčić (sopran), Silviju Habunek (sopran) i Luku Šopara (bariton).
„Dani svetog Jeronima“ u Štrigovi okrunjeni su svečanom misom koju je, uz proslavu 1600. obljetnice smrti svetoga Jeronima, u ponedjeljak 30. rujna na sam spomendan sv. Jeronima, predvodio prof. dr. don Ivan Bodrožić, profesor patrologije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Splitu.

Dr. Bodrožić u homiliji je istaknuo kako spomen na svetog Jeronima već stoljećima živi u ovoj međimurskoj župi koja ga nastoji nasljedovati. Podsjetio je kako je sveti Jeronim tijekom života bio u dodiru s različitim vrstama granica, „kako onih koje smo kao ljudi dužni poštivati, ali i onih koje težimo nadići“.
„Sveti Jeronim je nosio životni imperativ kako nadići granice na koje nas je Bog pozvao da ih prijeđemo i nadiđemo, a s druge strane kako poštivati granice koje nam je Bog dao. Koliko je to važan detalj govore i naša vremena, jer i sami znamo koliko je to aktualno. I mi živimo negdje na razmeđu, na granici, te postaje aktualno pitanje gdje i tko može ići iznad granice. Postoji više dimenzija granica o kojima govori sv. Jeronim. S jedne strane, to je geografska granica, ali osim toga on nije živio samo na toj prostornoj granici, već i na civilizacijskoj. Isto tako, živo je na granici ljudskih mogućnosti, ljudskih dometa i znanja, razuma i pameti. Živio je na granicama kreposti, ćudorednog života. Nadišao je granice svoga rodnog kraja, išao je trbuhom za kruhom po svijetu, od Rima do Galije. Kao mladi školovani i ambiciozni naučenjak upoznao je širi okvir od onog u kojem je rođen, bio je prisiljen ići u nova podneblja. I ne samo to, nije išao samo na Zapad, što je i našem narodu neka vrsta sudbine, već je želio nadići zapadnjačke civilizacijske okvire te je postao spoj Istoka i Zapada. Dobro je znao da treba nadići granice koje nas prečesto dijele. Bio je ponosan na zapadne korijene te pripadnost rimskoj kulturi i civilizaciji, ali isto tako bio je most koji je spajao različite civilizacije. Spajao je jer je bio čovjek izrazitoga duha sposoban prihvaćati i uzimati ono što je najbolje. Time je pokazao kako bismo svi trebali jedni druge primati kao bogatstvo, kao dar. Njegovo ‘biti na granici’ za njega je bilo prednost, a ne zapreka. Želio se drugima obogatiti, ali i da obogati druge“, pojasnio je.
Govoreći o granicama ljudskih dometa koje je sveti Jeronim nastojao nadići, dr. Bodrožić rekao kako je ovaj svetac u jednom trenutku života ljudsko znanje stavio na prvo mjesto, čime je duhovni rast ostavio po strani.
„Jeronim je po svojoj naravi bio nadaren i sposoban te je iskoristio sve što mu je Bog dao. Nije si dopustio biti površan. Htio je biti poput svojih prethodnika, filozofskih i govorničkih velikana kao što su Demosten, Ciceron, Vergilije ili Varon. Te ideale je i on želio nasljedovati, ali nije primijetio da ide prema opasnosti da izgubi vlastitu ljudskost. Dobra je i sveta stvar biti temeljit u životu i doći do vrhunca, ali Jeronim nije shvaćao koliko je njegovo znanje krhko i opasno ako u njemu nema Boga, ako nema onoga koji je mjera pravoga znanja. Trebamo znati kako iskoristiti znanje da nam bude na spasenje, a ne na propast. Tako je Jeronima Gospodin jednom sam prizemljio poručivši mu kako ‘on nije kršćanin, već Ciceronijanac’. Jeronim je shvatio poruku – bilo mu je važnije zemaljsko znanje i ljudska ambicija. Nije mu na prvom mjestu bilo sveto znanje i mudrost Božja. Istinsko znanje koje spašava je ono Božje, jer ljudsko znanje vodi u oholost, umišljenost i zabludu. Otada Jeronim pravi zaokret, ide prema dubinama Božjega znanja i u Njegovoj riječi otkriva Božju mudrost. Svoju snagu Jeronim ulaže da otkrije dubine Božje i da druge potiče na čitanje i razmišljanje Božje riječi. Uz to, otkrio je granice Duha i kreposti. Težio je da svoj život uskladi s dostojnim zahtjevima vjere i Svetoga pisma, da vjera ne bude samo u teoriji, već da živi za Krista te u praksi provodi ono što je saznao, pročitao i otkrio. Tražio je sam svoju dosljednost i život po Svetom pismu. Svuda gdje je išao tražio je obogatiti se primjerima ljudi koji su živjeli čestito i sveto. Nije htio biti kršćanin napola, već da ispravno živi i potpuno se Bogu daruje“, istaknuo je dr. Bodrožić.