Po dolasku u Voćin, hodočasnici su od hodočasničkog križa u procesiji krenuli prema crkvi. Nakon što su u ondje pjesmom i molitvom pozdravili Gospu Voćinsku, uputili su se u obližnji Hrvatski dom, gdje im je isusovac Mijo Nikić održao nagovor o važnosti duhovne dimenzije u cjelovitom služenju bolesnicima. Potom su u crkvi slavili sakrament pomirenja, imali prigodu za osobnu ispovijed.

Središnji dio hodočašća bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević, u zajedništvu sa svećenicima duhovnicima spomenutih udruga i bolničkim dušobrižnicima s područja Požeške biskupije, te drugim svećenicima. Nakon što je pred likom Gospe Voćinske izrekao pozdrav Isusovoj Majci, biskup je uputo izraze dobrodošlice sudionicima slavlja, pripomenuvši da suncem obasjani Voćin danas na svoj način govori kako se i nebo raduje ovom hodočašću i Blažena Djevica Marija koja u ovom svetištu stoljećima svjedoči koliko joj je stalo do toga da Isusovo djelo pobjede nad smrću bude što prisutnije u našoj prolaznosti, napose u našim bolnicama i u drugim zdravstvenim ustanovama.

Posebni pozdrav sa zahvalnošću za organizaciju ovog hodočašća uputio je predsjednici HKUMSiT-a u Požeškoj biskupiji Miri Ilić, kao i predsjedniku podružnice HKLD-a u Požeškoj biskupiji Tvrtku Kovačeviću. Pozdravio je nacionalnu predsjednicu HKLD-a Anu Planinc-Peraica, nacionalnog dopredsjednika HKLD-a Roka Čivljaka, te nacionalnu predsjednicu HKUMSiT-a Slavicu Janković. Podsjetivši zdravstvene djelatnike da je njihovo dostojanstvo u tome što im je povjereno služiti čovjekovu životu od njegova rođenja do smrti, biskup ih je pozvao da na ovom hodočašću zamole Isusovu Majku za pomoć u nastojanju da budu vjerni služitelji života po Božjim mjerilima. Preporučio je hodočasnicima da na Dan hrvatske neovisnosti mole za dobro naše domovine i povjere je brižnoj ljubavi Isusove Majke.

U homiliji biskup se osvrnuo na aktualna nastojanja sindikata zaposlenika u zdravstvu oko povećanje plaća zdravstvenih djelatnika, pripomenuvši da su neki iz zdravstva to riješili na taj način da su otišli na rad u inozemstvo. Ustvrdio je kako ne bi bilo dobro jednostavno prezreti sindikalna i druga nastojanja oko poboljšanja materijalnog statusa zdravstvenih djelatnika i suprotstaviti ih hodočasničkoj molitvi, te da je potrebno činiti i jedno i drugo. Prisjetio se razgovora u kojima je kad se osnivala katolička bolnica Sv. Rafaela na Strmcu kod Nove Gradiške tadašnjem ministru zdravstva nastojao pojasniti razliku između katoličkih i privatnih bolnica: Dok privatne bolnice u svom djelovanju idu za ostvarenjem profita, katoličke bolnice se otvaraju zato da bi djelatnici služili bolesnicima s evanđeoskih polazišta. Podsjetio je na primjer sv. Ivana od Boga, koji je prije petsto godina u Španjolskoj organizirao ljude da pomažu bolesnicima i siromašnima te je osnovao Bolnički red milosrdne braće, smatrajući da je služenje bolesnicima veća vrijednost od bilo kakve materijalne dobiti. Biskup je upozorio hodočasnike kako je borbu za materijalna prava djelatnika u bolnici potrebno voditi tako da se ne potamni plemenito djelo služenja bolesnicima u našim bolnicama.

Požeški biskup Antun Škvorčević

Ustvrdio je da Božja riječ, naviještena u misnim čitanjima pomaže razumjeti o kakvom je služenju riječ. Spomenuo je kako prorok Izaija u ulomku prvog čitanja govori o tajanstvenoj osobi zvanoj «Sluga Božji», koji je zbog dobra drugih ljudi bio spreman biti prezren, trpjeti najveće muke i u konačnici umrijeti, te da je na taj način ostvario najveći mogući smisao svog postojanja. Biskup je naglasio da paradoks našeg postojanja leži u činjenici da mi ljudi postižemo najveći smisao onda kad se, oslobođeni vlastite sebičnosti, žrtvujemo za druge, za njih trpimo i umiremo. Na temelju toga poručio je zdravstvenim djelatnicima da je hvalevrijedno što nastoje služiti životu držeći se kriterija koje je još davno postavio liječnik Hipokrat, ali da se vrhunac i smisao u njihovu služenju životu postiže onda kad se drže mjerila Isusa Krista. U njem prepoznajemo starozavjetnog „Slugu Božjega“ jer je svojim utjelovljenjem i vazmenim otajstvom muke i smrti na križu na sebe preuzeo naše boli, naše patnje i umiranja, a svojim uskrsnućem pobijedio našu smrt. Pripomenuo je kako doduše i nakon Isusove muke, smrti i uskrsnuća i dalje trpimo zbog bolesti i umiranja, ali je naglasio kako ta stanja više nisu beznadna, jer je Bog u Isusu Kristu u njih unio moć svoje pobjedničke ljubavi i dao im konačni smisao u uskrsnuću. Zahvalio je zdravstvenim djelatnicima što u našim bolnicama svakodnevno služe bolesnicima, ne zato što im je prvenstveno stalo do materijalnog probitka, nego zato jer im je po primjeru Isusa Krista i njegove Majke ponajprije stalo do čovjeka u njegovim najtežim okolnostima bolesti i umiranja.

Poželio im je da se svakoga dana prije odlaska na posao zaustave pred činjenicom vlastitog postojanja, ispune osjećajima divljenja i zahvalnosti Bogu koji ih je pozvao u život iz ljubavi, te da s tog polazišta pristupaju svim svojim pacijentima: Od djeteta koje se rađa, do starca koji umire, poštujući život od njegova naravnog začeća do prirodne smrti. Kad se počne trgovati sa životom i u nekim slučajevima opravdavati njegovo nepoštivanje, osobito u pitanju pobačaja, onda neprocjenjivi dar života postane obezvrijeđen, a čovjekovo postojanje prepušteno na milost i nemilost samovolji, upozorio je biskup. Još je pripomenuo da je čovjekov život vrijedan u svakom svom stanju, uključujući i stanje bolesti, trpljenja i umiranja, jer je svaka dionica našeg postojanja u Božjim rukama. Podsjetio je zdravstvene djelatnike da su ljudski životi na svoj način svakodnevno i u njihovim rukama, i da se zbog toga u skrbi za bolesnike trebaju služiti najnovijim spoznajama i sredstvima medicinske i drugih znanosti. No, pozvao ih je da se na ovom hodočašću obnove u svijesti da je ljudski život na svom početku i svršetku u Božjim rukama, i da se stoga ne ustručavaju svojim pacijentima s poštovanjem i ljubavlju to tumačiti, kako ne bi od liječnika i drugog zdravstvenog osoblja očekivali više nego oni mogu ostvariti. Tako čineći, bit će ispunjeni smislom i radošću u svojim srcima, više nego bilo kojom dobiti povezanom s njihovim radom, poručio je biskup.

Još je spomenuo kako je znakovito da se njihovo hodočašće u Voćin već po deseti put održava u mjesecu listopadu, kada se podsjećamo da je Crkva po svojoj naravi misijska, to znači poslana ljudima donositi radosnu vijest spasenja. Podsjetio je da je papa Franjo ovogodišnji mjesec listopad proglasio Izvanrednim misionarskim mjesecom. Želimo stoga, kazao je, posvijestiti si da su svi zdravstveni djelatnici svojevrsni misionari, kad svojim pacijentima i drugim ljudima pristupaju s Božjih polazišta i po mjerilima njegove ljubavi, te svojim nesebičnim služenjem bolesnicima pridonose da bolnice u Hrvatskoj budu misionarske ustanove. Zamolio je Isusovu Majku da im pomogne tako razmišljati o svom dostojanstvu zdravstvenih djelatnika, te dok se bore za bolju plaću, služe bolesnicima onim opredjeljenjima po kojima u srcu rastu do najvećeg uzrasta ljudskosti. Također ju je zamolio da im daruje smisao, radost i snagu u služenju, da ne odlaze iz Hrvatske, nego budu vjerni služitelji života u svojoj domovini.

Na svršetku misnog slavlja biskup Antun je Isusovoj Majci, Gospi Voćinskoj zahvalio što je i na ovom hodočašću zdravstvenim djelatnicima posvjedočila kako nisu napušteni, da ih ona voli i grli svojom majčinskom nježnošću. Pozvao je članove pojedinih zdravstvenih udruga da s pouzdanjem u Boga i međusobno čvrsto povezani u povjerenju, slozi i solidarnosti te svjedoče u našim bolnicama civilizaciju ljubavi. Zdravstvenim djelatnicima je još zahvalio za sve dobro i plemenito što nastoje činiti u svom služenju životu. Svećenicima koju su sudjelovali u slavlju, napose dušobrižnicima u bolnicama zahvalio je na duhovnoj skrbi koju iskazuju bolesnicima i pomažu im da budu bliže Bogu. Voćinskom pak župniku Ivanu Ereizu zahvalio je za iskazano gostoprimstvo. Zahvalio je p. Miji Nikiću što je svojim nagovorom obogatio sudionike hodočašća. Nazočne bogoslove povjerio je sudionicima slavlja u molitve da unatoč poteškoćama ostanu vjerni pozivu koji im je Bog uputio. Za sve hodočasnike zamolio je Marijin zagovor te je na njih zazvao Božji blagoslov.

Sudionici slavlja nakon svete mise susreli su se u Hrvatskom domu gdje su uz domjenak koji je osigurala Općina Voćin proveli ugodne trenutke hodočasničkog zajedništva.