Misi je prethodila procesija iz svetišta do blaženičine rodne kuće u kojoj su sudjelovali bratimi, djeca iz vrtića „Marija Petković“, sestre Družbe kćeri Milosrđa, župni zbor i svećenici. Vijenac su nosili predškolci Marija Bačić, Emanuela Šeman i Roko Mašković u narodnim nošnjama, a vijenac je ispod spomen ploče uz pomoć župnika don Željka Kovačevića postavio Roko. Potom se hod nastavio blatskim ulicama do blaženičina svetišta, a u procesiji je pjevao župni zbor i svirala Hrvatska glazbena udruga „Sv. Vincenca“. Molitvu Večernje su otpjevali bratimi i župni zbor Svih svetih.

Euharistiju je suslavio župni vikar u Župi sv. Terezije Avilske u Požegi vlč. Karlo Topalović, župni vikar Župe Svih svetih u Blatu don Mišom Pecotićem i domaći župnik don Željko Kovačević. Liturgijsko je pjevanje predvodio župni zbor Svih svetih pod vodstvom s. M. Danijele Škoro, a svirao je Frano Bosnić.

Don Ivo Markić u homiliji je kazao kako „od jučerašnjeg, uspješnog Gospodinova poziva i radikalnog odgovora Gospodinu: ‘Da’,  danas prelazimo na jedan Gospodinov neuspjeh. Njegov poziv na nasljedovanje završio je s: ‘Ne’, s tugom, žalošću i okretanjem od njega. Matej ovu osobu naziva mladićem, a Luka da je čak bio i član židovskog sinedrija. Marko nam ovu osobu ostavlja anonimnom. Kao da nam ostavlja prostora da preispitamo sebe i sve ono što nas zarobljava kako bi njemu rekli: ‘Da’“, kazao je propovjednik.

Podsjetio je da su čuli kako je taj čovjek trčao Isusu. „U Isusovom vremenu trčanje nije bilo časno, bilo je nečasno. Pošteni ljudi nisu trčali. Ta je osoba kleknula. Marko želi naglasiti težinu zarobljenosti toga muškarca. Težinu onoga što ga je zarobljavalo da u potpunosti služi Gospodinu. On se prema vječnom životu odnaša kao prema nečemu što može kupiti. Čovjek je pomislio da može kupiti Boga, da može kupiti njegovu naklonost“, naglasio je.

Potom je kazao da sakramenti nisu dani jer ih Bog treba, nego jer ih čovjek treba. „Oni su nama pomoć iz čiste njegove ljubavi. Kada Gospodin nabraja mladiću zapovijedi, on oduševljen govori da to sve čini. Zanimljivo je da Gospodin nabraja samo ove zapovijedi, jer na Mojsijevim pločama su bile na jednoj ploči napisane zapovijedi koje se odnose na čovjekov odnos prema Bogu, a na drugoj čovjeka s čovjekom, s bližnjim“, poručio je don Ivo.

Rekao je da Gospodin nabraja samo pet zapovijedi koje su usmjerene na odnos čovjeka s bližnjim. „Muškarac kaže: ‘Sve sam to činio’ ponosno i oduševljeno. A Gospodin ga pogleda, zavoli ga. To je bio isti pogled kao i jučer, koji je uputio Mateju. Pogled ljubavi, pogled poziva, oduševljenosti jednom osobom i poziva da ide za njim. Pogled koji je prodirao u dubinu i prepoznao nešto. Prepoznao da nešto spotiče tu osobu, da je zarobljava i Gospodin je želi osloboditi. ‘Idi i što imaš prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu’“, kazao je propovjednik.

Dodao je da je primijetio bogatstvo koje sputava, sav njegov imetak koji je imao i želi da se oslobodi toga, da može slobodno djelovati. „Muškarac nije imao hrabrosti, novac je stavio ispred Boga, svoju korist ispred učitelja i nije mogao reći: ‘Da’. Bio je svjestan toga, jer se okrenuo, tužan i žalostan i dogodio se neuspjeh u Gospodinovu pozivu. Ta osoba okreće se i ne ide za Gospodinom, jer ju je nešto sputavalo čega se više nije mogla osloboditi. Bogatstvo u našem životu može biti sputavanje i jedna od većih zamki u kršćanskom poslanju jer nam daje privid u sigurnost, daje nam prividnu moć nad drugima.

Govori nam da smo mi uspješniji i bolji od drugih i da imamo pravo nešto govoriti drugima i vladati nad drugima. I onda se srce okameni, ne poznaje bližnje, stavlja se ispred njih i ispred Boga. To nije samo na materijalnoj razini, već to mogu biti naši ljudski odnosi, naše pozicije, službe, djelatnosti. Bilo što, što može stati ispred Gospodina da naše srce bude zarobljeno time, da ne možemo više ići za njim“, poručio je don Ivo.

Dodao je da im je tijekom trodnevnice vodilo ono što je blažena Marija naglašavala, iskustvo Božje ljubavi, ljubavi prema Raspetom. „I danas nas vodi na zaokruživanje, a to je ono što je stavila kao glavnu i posebnu svrhu svojih Kćeri Milosrđa, a to je milosrdno pomaganje i djelovanje. Po tom milosrdnom pomaganju mi pokazujemo ono što vjerujemo jer kao što Ivan kaže u svojoj poslanici: ‘Ako ne ljubiš čovjeka koga vidiš, ne možeš ljubiti Boga kojega ne vidiš.’

Vjera i djela su komplementarna, zajedno idu, ne možemo ih nikako odvojiti. Ne možemo reći da smo ovdje svi zajedno braća i sestre, da vjerujemo u istoga Boga, da blagujemo Isusa Krista, a kasnije izići a da ne pričamo. Niti možemo dopustiti da ovdje svi zajedno blagujemo to Tijelo, a ne primijetiti susjeda koji strahuje hoće li moći preživjeti ovaj mjesec“, naglasio je.

Dodao je da jedino u ljubavi koja prožima mogu djelovati kao kršćani, zajedno u sakramentima, a onda zajedno i u ovome svijetu. „Marija je naglasila da se sve može raspasti, samo da se ljubav sačuva. Sve može propasti, ali moramo brinuti jedni za druge, za ljubav i milosrdno djelovanje. Na kome je ta odgovornost? Na svima nama, od najmlađih do najstarijih, od svih prisutnih u župnoj zajednici. Svatko ima odgovornost širenja Božjeg kraljevstva, jer nas to kraljevstvo ne čeka gore u nebesima. Tamo nas čeka u potpunosti, ali je već ovdje počelo. Svatko od nas bira hoće li biti suradnik toga kraljevstva i njegova širenja ili će biti samo pasivni promatrač“, rekao je.

Na kraju je upitao kako mogu širiti to kraljevstvo. „Gospodin je vrlo jednostavan: Ne ubij, ne učini preljuba, ne ukradi, ne svjedoči lažno, ne otmi, poštuj oca svoga i majku. Idi i što imaš prodaj i podaj siromasima“, zaključio je don Ivo.

Euharistijsko je slavlje završilo procesijom s blaženičinim moćima u svetište i blagoslovom te osobnim čašćenjem moći.