U propovijedi je vlč. Vučak opisao povezanost između sv. Šime i bl. Alojzija Stepinca koja vodi prema budućoj snažnijoj povezanosti Šiminog svetišta u Zadru i Stepinčevog Krašića. Vlč. Vučak otkrio je mnogima nepoznati podatak. U Krašiću gdje je proveo devet godina u kućnom pritvoru na sužanjskom odsluživanju nepravedne kazne, u Stepinčevoj radnoj sobi, na desno pokraj Stepinčevog radnog stola na kojem je pisao svoje propovijedi i pisma, nalaze se dva kipa: apostola Jude Iškariotskog i sv. Šime Bogoprimaoca, kojeg je izradila kiparica Mila Wod. Ta prva hrvatska kiparica izradila je i posmrtnu masku lica bl. Alojzija Stepinca.

„Zašto je Alojzije Stepinac u svom uredu svaki dan imao statuu apostola Jude koji drži konop u ruci i prima se za svoju glavu? Šime u svojoj ruci drži uljanicu i nagovješćuje Šimino proroštvo ‘Svjetlo na prosvjetljenje naroda’. Judin kip u Alojzijevoj sobi govori: Alojzije Viktor Stepinac, nikad ne smiješ izdati Isusa Krista. Nikada – da ti nude sva bogatstva ovoga svijeta, sve pijedestale, sve časti, sve moći. Da ti sve to nude, a nudili su mu, nikada ne izdaj Isusa!

Rekao je: Ubit’ me možete, ali savijati poput trske nikad nećete. Jedan od rijetkih kardinala, biskupa u ono vrijeme s kojim nije bilo kompromisa, razgovora malo ćemo ovako, malo ćemo tamo zadovoljiti. Ne! Ako treba u zatvor, u zatvor. Ako treba u smrt, u smrt. Ako treba dati život, dati život – ne za Isusa Krista. Jer Isus je dao život za nas. Nego za obranu vjere, bonum fidei. To znači da ću dati život da pokažem svijetu koliko volim Isusa i da sam spreman umrijeti za tu ljubav koju primam od njega“, poručio je vlč. Vučak.

Propovjednik je rekao da u svakom vremenu, Stepinčevom i našem, uvijek ima ljudi „koji sjede na dvije sjedalice, koji su kolaboracionisti, koji su surađivali s tadašnjom vlašću, a prikazuju se pametnima i umnima“. No, Isus u navještenom Evanđelju kaže: ‘Slavim te, Oče, gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima’. „Zato je Stepincu pokraj Jude bio Šimun starac. I sada kada dođete u Krašić, vidjet ćete taj kipić, skulpturicu sv. Šime, ‘Svjetlo na prosvjetljenje naroda’.

Kad je prije 70 godina Stepinca papa Pio XII. imenovao kardinalom, bl. Alojzije je rekao: Ja ne idem u Vatikan. Ne idem u Rim. Ja želim biti sa svojim narodom. Želim biti ovdje, svoju krv prolijevati. Želim biti doma, jer znam, ako odem u Vatikan po svoj crveni grimiz, kardinalsku čast, neću se moći vratiti natrag u domovinu. Komunisti me više neće pustiti natrag. Jer to im je bio cilj, da ga uklone, da se odcijepi od Katoličke Crkve, da izda Isusa, da se makne od Petra koji je stijena. Zato je Stepinac rekao: Ja ostajem doma sa svojim narodom. Čuvam ga, branim ga, štitim ga, ako treba, i svoj život polažem za njega.

Umjesto da je dobio crveni kardinalski pojas, grimiz, dobio je nešto drugo, crveno – tešku bolest krvi. Bolest policitemija vera, bolest koja proizvodi previše crvenih krvnih zrnaca u organizmu. Bolest koja se liječi tako da se nožem reže vena na nozi i ispušta krv. Alojziju Stepincu je kroz sedam godina proliveno, ispušteno preko 36 litara krvi. Označeno je i čuva se mjesto gdje su časne sestre prolijevale Stepinčevu krv“, rekao je vlč. Vučak.

U tom kontekstu je poručio: „Nema kršćanstva, nema svetosti, nema poslanja bez krvarenja! Nema u našem životu vjere u Isusa Krista, ako nismo spremni na krvarenje, na ožiljke, ako nismo spremni na razapinjanje. Zato je to bilo rečeno i Mariji, Isusu i svima nama. Bog sv. Šimi nije dozvolio da umre prije nego primi u svoje naručje Isusa Krista. Marija mu ga je predala. Šime je bio pokaznica. To je bilo prvi put kad je Isus prolio svoju predragocjenu krv – na obrezanju. Kad ga je sv. Šime primio u naručje. Već tada bilo je nagovješteno Isusovo raspeće“, istaknuo je vlč. Vučak, poželjevši da i nama sv. Šime preda Isusa, kao što je to učinio Mariji.

„Ali i da budemo svjesni riječi koje možda ne želimo čuti, a sv. Šime ih je rekao Mariji: ‘Tebi samoj će mač probosti dušu’. Onaj tko je uz Isusa mora biti spreman na patnju, na odricanje, na nepravdu. On mora biti spreman da će biti kamen spoticanja u ovom svijetu. Sveci su bili duboko uronjeni u molitvu, sveci mogu nositi svoj križ. Hoćemo li nešto od njih naučiti, ili ćemo se samo njima diviti“, upitao je predvoditelj slavlja.

Mjesec listopad je posvećen Mariji, a 15. rujna proslavljen je blagdan Gospe Žalosne kad se Crkva spominje sedam Gospinih žalosti. Upravo je Šime rekao Mariji: ‘Tebi samoj će mač probosti dušu’. Kad je premješten iz lepoglavskog zatvora gdje je proveo pet godina, nepravedno osuđen na 16 godina zatvora i pet godina gubitka svih građanskih prava, Stepinac je došao u Krašić 5. prosinca 1951. godine. Malo potom u Krašić je došla kiparica Mila Wod koja je na nagovor Stepinca, za kapelicu posvećenu Gospi Žalosnoj, na krašićkom groblju, izradila reljefe, medaljone sedam žalosti, koje je Gospi navijestio Šime u jeruzalemskom hramu. Tu kapelicu Gospe Žalosne izgradio je upravo Stepinčev otac, Josip. Pokraj te kapelice nalazi se grob Stepinčevih roditelja. Ovoga 3. listopada bilo je 25 godina da je sv. Ivan Pavao II. pohodio Hrvatsku i mučenika Stepinca proglasio blaženim u nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke.

„Kada se Stepinac u Rimu zaredio za svećenika, kao da je znao ili predosjećao da će jednog dana biti mučenik, za svoje mladomisničko geslo, u Rimu i kad je došao u rodnu župu Krašić slaviti misu u srpnju 1931., uzeo je riječ iz Pavlove poslanice Galaćanima: ‘A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio, osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu’. To je bilo njegovo životno geslo i životni put.

Svoju prvu misu slavio je u bazilici Sv. Marija Velika. U središtu te bazilike nalaze se Isusove jaslice, a ispod tih jaslica nalazi se mali oltar za kojim je Stepinac slavio svoju mladu misu na blagdan Svih svetih. Samo četiri godine kasnije, 1934., kao biskup, kad ga je papa Pio XII. imenovao tada najmlađim biskupom u svijetu, biskupom koadjutorom zagrebačkim, uzeo je za biskupsko geslo ‘U tebe se, Gospodine, uzdam’“ rekao je vlč. Vučak, istaknuvši providonosnim da je upravo na toj misi koju je predvodio šestog dana Devetnice, Božja riječ u prvom čitanju iz Pavlove poslanice sadržavala Stepinčevo mladomisničko geslo: ‘A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio, osim križem Gospodina našega Isusa Krista, po kojemu je meni svijet raspet i ja svijetu’.

Vlč. Vučak razmatrao je i navješteno Evanđelje, u kojem Isus kaže: ‘Dođite k meni izmoreni i opterećeni, ja ću vas odmoriti’. „Moj jaram stavite na sebe. Jaram znači da ideš zajedno s Bogom. Sv. Šime, bl. Alojzije Stepinac, sv. Franjo Asiški, sv. Ivan Pavao II. išli su s Isusom. Za to su dali sve, da se preko njih može slaviti Isus Krist. Nijedan od njih nije slavio sebe.  Nijedan od njih nije stavio sebe na prvo mjesto“, istaknuo je vlč. Vučak, potaknuvši da se ne povodimo za brzinskim rješenjima ovoga svijeta.

„Nemojte trčati za kojekakvim ovosvjetskim dobicima, za hvalama, častima, titulama, želeći na vrlo laki način biti hvaljeni i slavljeni. Uzmite jaram moj na sebe, jer idete sa mnom kroz život. Jer zajedno s Bogom sve je moguće. Ne ići sam. Ne svojim sposobnostima, svojim talentima i pouzdanjem u sebe, nego, U tebe se Gospodine uzdam. Nemoj da se postidim nikada. U očima mnogih Stepinac je bio gubitnik, ali u Božjim očima, duše su pravednika u ruci Božjoj. Izvana izgleda kao da oni umiru, ali oni su u miru“, poručio je vlč. Vučak.

U kontekstu stanja mira, kojeg je spomenuo i sv. Šime kad je, nakon što je vidio Isusa – Mesiju, rekao: ‘Sad otpuštaš slugu svoga u miru. Ta vidješe oči moje spasenje tvoje’, propovjednik je potaknuo: „Hoćeš li dopustiti svom srcu, svojim očima, da vide spasenje koje je Bog pripravio za sve nas? Hoćemo li to moći vidjeti od svih kušnja, nečistoća, netrpeljivosti, od svega što nas opterećuje, ne samo od svijeta u kojem živimo, nego s obzirom i na naše osobne, nutarnje, obiteljske razmirice, svađe, bolesti, strahove od gubitka voljene osobe. Toliko toga ima u našem životu gdje čekamo kao sv. Šime, dok mu nije došao Isus.

Što ću ja učiniti? Na koji način ću ja proslaviti Isusa? Na koji način će se Isus proslaviti u mom životu? Zato slavimo svece. Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio, osim križem, raspećem, smrću, mukom Isusa Krista koji je dao život za mene. Jaram je moj sladak i breme je moje lako – to su znali svi sveci. Neka nam u tome pomogne sv. Šime i neka nas otpusti u miru“ poželio je vlč. Vučak, rekavši da je i bl. Alojzije na dan svoje smrti, 10. veljače 1960., mogao reći: „Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru po riječi svojoj, u miru. Ta vidješe oči moje spasenje tvoje koje si pripravio pred licem svih naroda. Svjetlost na prosvjetljenje naroda“.

„Hoću li ja biti ta svjetlost, hoću li ja biti drugi Krist, onaj koji će Boga primiti i donositi drugome? Hoću li biti sv. Šime, da znam biti spreman na trpljenje, na odricanje, na krvarenje? Crkva nije muzej, ona koja živi u prošlosti. Obilježavamo razne obljetnice, ali želimo vidjeti što su činili sv. Šime, Alojzije Stepinac, Ivan Pavao II., a danas je pitanje što ću učiniti ja u svom životu“, rekao je vlč. Vučak.

Izrazio je zadivljenost susretom s tijelom sv. Šime. Podsjetio je da je kao sjemeništarac, kad su molili Povečerje u Časoslovu, naučio moliti Hvalospjev kojega je izrekao sv. Šime, a Crkva ga moli svaku večer: „Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, po riječi svojoj u miru. Ta vidješe oči moje spasenje tvoje“. „Dolaskom u svetište sv. Šime u Zadru moje oči vidjele su sv. Šimu. I pet puta pitam župnika: ‘Je li to stvarno on? Je li ovaj stvarno imao Isusa u rukama, stvarno su ga Marija i Josip došli prikazati u hram, gdje je on bio?

Božja riječ je živa, djelotvorna, mijenja život i čini ga boljim. Molimo zagovor sv. Šime i bl. Alojzija Stepinca. Hvala Bogu za Stepinčev dar života. On je još jedan zaštitnik naše domovine Hrvatske. On je rekao: ‘U ljubavi prema svom hrvatskom narodu ne dam se ni od koga natkriliti’. Bog i čovjek su mu bili na prvom mjestu, služenje. Nikada nije radio razliku. Bio je svjetlost u tami komunizma i totalitarističkih režima, u tami kad su toliki bili optuženi i bačeni u zatvore. U zatvoru u Staroj Gradiški bilo je više od 250 svećenika, a Stepinac je bio svjetlo koje je gorjelo i davalo nadu.

To svjetlo dao mu je sv. Šime, a to svjetlo zove se Isus Krist. Nema nijednog drugog imena na ovom svijetu, osim imena Isusa Krista, na koje će pokleknuti svako koljeno. Jedino tim svjetlom Stepinac je zaslužio nebo“, poručio je vlč. Ivan Vučak. Na početku mise vlč. Vučak je s don Damirom Šehićem, čuvarem svetišta sv. Šime, otvorio zastor sa Škrinje sv. Šime. Na kraju mise svećenici i puk počastili su svečevo tijelo. Pjevanje na misi predvodio je župni zbor iz Kistanja pod vodstvom s. Blaženke Delonga.