Djelatnici ustanova HBK pohodili svetište sv. Šime u Zadru i počastili svečevu relikviju

Dr. don Damir Šehić, čuvar svetišta sv. Šime, priredio je za djelatnike liturgijski obred otvaranja škrinje sv. Šime koje je predvodio vlč. doc. dr. Krunoslav Novak, generalni tajnik HBK i ravnatelj Hrvatske katoličke mreže.

Obred je počeo povlačenjem zastora sa škrinje sv. Šime.

Istaknuvši milost trenutka da mogu vidjeti zemaljske ostatke sveca koji je u svom naručju držao dijete Isusa u jeruzalemskom hramu, 40. dan po Isusovom rođenju, vlč. Krunoslav je rekao: „Molimo zagovor sv. Šimuna da i mi u svom životu budemo sposobni nositi Isusa u ovom svijetu, kao što je on, kad je susreo Spasitelja svijeta, bio spreman zaklopiti oči; da mi budemo spremni otvoriti oči u ovom svijetu za susret s Gospodinom kojega svjedočimo, jer smo mu dopustili da se rodi u nama“.

Don Damir je pročitao ulomak iz Evanđelja po Luki u kojem je opisan susret sv. Šimuna, Marije, Josipa i Isusa u jeruzalemskom hranu, kad su dijete Isusa došli prikazati njegovi roditelji, naglasivši kako je providonosno da su djelatnici HBK baš na blagdan Gospe Žalosne vidjeli neraspadnuto tijelo sv. Šime postojano već dva milenija.

„Vrlo je znakovito da ste baš na blagdan Gospe žalosne u crkvi sv. Šime, baš zato što se navješteni ulomak iz Evanđelja čita u liturgiji blagdana Gospe žalosne.

Jako je neuobičajeno da se određena crkva tako u potpunosti podudara baš s navještenim Evanđeljem od dana, da se na tako poseban način odnosi na dotičnu crkvu. Naime, u navještenom Evanđelju blagdana Gospe Žalosne spominje se upravo starac Šimun, a vi baš u taj dan pohodite starca Šimuna u njegovoj crkvi“ rekao je čuvar svetišta Šehić u prigodnom nagovoru.

Upravo je sv. Šimun prorokovao Mariji za prikazanja Isusa u jeruzalemskom hramu da će joj mač boli probosti dušu, da se otkriju namisli mnogih srdaca.

„Crkva sv. Šime za Zadar je jako važno i osobito zanimljivo mjesto jer se među ljudima nalazi relikvija sv. Šimuna prisutna u Zadru već sedam stoljeća. Svečevo tijelo putovalo je iz Svete Zemlje prema Veneciji i čudom je zastalo u Zadru. Čovjek koji je vozio relikviju se razbolio i umro je u Zadru. Potvrda je i prazan grob koji se nalazi u Jeruzalemu i zahtjev Jeruzalemskog patrijarhata da im se dodijeli relikvija sv. Šime“ rekao je čuvar svetišta Šehić.

Podsjetio je da je blagopokojni zadarski nadbiskup Ivan Prenđa odlučio darovati komadić relikvije svečevog tijela Patrijarhatu. Zbog svoje smrti mons. Prenđa nije predao relikviju, nego je to u listopadu 2010. u crkvi sv. Šime u Zadru učinio Prenđin nasljednik, nadbiskup Želimir Puljić, koji je relikviju sv. Šime predao metropolitu Jordana Teofilaktu, koji je relikviju odnio u Jeruzalem.

„Sarkofag sv. Šime je vrhunsko zlatarsko djelo Srednjeg vijeka u Hrvatskoj i šire, na kojemu su prikazani motivi iz života sv. Šime kao i donatorice za izradu škrinje, hrvatsko – ugarske kraljice Elizabete Kotromanić. Ona je bila oduševljena sv. Šimom i njemu pobožna te je dala dio svoga blaga i odredila je izradu škrinje kao svoj zavjetni dar.

Na škrinji je ukucan i motiv koji prikazuje kako je, kažu neki povjesničari, kraljica Elizabeta za sebe htjela imati prst sv. Šime pa ga je u jednom trenutku i uzela. Prema predaji, nakon tog čina je izgubila razum te je vratila prst na pripadajuće mjesto na tijelo sveca. To se može i paradigmatski promatrati – ne možemo imati svetost za sebe. Svetost je uvijek dar za druge. Svetost nije integralni dio nas, nego je komunitarni čin, kao što je Elizabeta naručila škrinju sv. Šime koja je dar cijeloj zajednici i narodu“ istaknuo je don Damir.

Škrinja ima i povijesnu važnost, između ostalog i po prikazu povijesnih motiva. Na stražnjoj strani škrinje je ukucan prizor kraljice Elizabete s njene tri kćeri. Jedna od njih je sv. Hedviga, poljska kraljica i evangelizatorica Litve koja je učinila velika djela za Poljsku. Obnovila je poljska sveučilišta. Ona se nalazi na prizoru gdje kraljica Elizabeta predaje škrinju starcu Šimunu.

„Sv. Šime je važan cijeloj Crkvi jer je bio spreman zatvoriti svoje oči. To je jako lijepo rečeno. Učinio je to u trenutku kad je stekao povjerenje da je ono što je činio za vrijeme svoga života imalo smisla. I mi se pitamo, ima li smisla ono što činimo? Evo, to se i sv. Šimun pitao. Ali, u trenutku kad je žarko molio, Bog mu je dao utjehu da je vidio Isusa“ poručio je čuvar svetišta Šehić.

Don Damir preferira izraz relikvijar ili sarkofag. „Izraz sarkofag je zanimljiv, jer prema grčkom, sastoji se od riječi sarx i phagos u značenju da je to mjesto gdje se tijelo raspada. No, tijelo starca Šimuna je sačuvano već 2 000 godina. On se nije raspao. I to je čudo.

Nakon rendgenskih snimaka tijekom istraživanja, stručnjaci su otkrili da se u tijelu sv. Šime nalaze svi organi. I da ono nije mumificirano, nego je zaista neraspadnuto tijelo starca Šimuna koji se kao čudo nalazi među nama“ naglasio je don Damir, poželjevši hodočasnicima da ih sv. Šime zagovara i čuva.

Istaknuvši da je svetište sv. Šime „svetište života“, don Damir je rekao da se tu osobito moli za zdravlje, mnogi mole za djecu, osobito kad su bolesna, ili ako ne mogu začeti. Ljudi se puno utječu sv. Šimi i pohode tu crkvu. Sv. Šime je najomiljeniji svetac zaštitnik vjernicima iz svih dijelova Zadarske nadbiskupije, mnogi djetetu daju ime Šime. Hodočasnici su uzeli i pamuk sv. Šime, sekundarnu relikviju koju vjernicu uzimaju kao blagoslovinu i koristi se osobito kod bolesti uha.

Nakon nagovora don Damira, izmoljena je Molitva vjernika: da budemo ispunjeni duhom Božjim kako je bio ispunjen i sv. Šime, za nova svećenička i redovnička zvanja, za smjeli odgovor mladića i djevojaka Božjem pozivu, za obitelji kao mjesto brojne djece, molitve i kršćanskog odgoja. Pravedni Šimun prepoznao je Isusa na rukama majke Marije po nadahnuću Duha Svetoga te je upućena molitva za milost da Isusa prepoznajemo u siromasima, bolesnicima i ostavljenima.

„Bog nam proslavom svojih svetaca daje svoje izraze ljubavi i dobrote. Neka nas njegov zagovor preporuči, a njegov primjer potiče da i mi u Isusu nađemo svoju utjehu i središte spasenja“ zamolio je vlč. Krunoslav, istaknuvši: „Bog je ispunio Šimunovo iščekivanje i nije umro prije nego je vidio Isusa da i mi, hrleći ususret Gospodinu, postignemo vječni život“.

Potom su hodočasnici otpjevali antifonu koje je izgovorio sv. Šimun kad je u djetetu Isusu prepoznao iščekivanoga Mesiju: „Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, po riječi svojoj u miru. Ta vidješe oči moje spasenje tvoje koje si pripravio pred licem sviju naroda. Svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga Izraelskoga“.

Vlč. Krunoslav je zahvalio don Damiru kako im je predstavio svetište i organizirao liturgiju otvaranja škrinje „u kojoj smo, vjerujem, otvorili svoj pogled prema Isusu koji nam želi doći ususret i osmisliti naše živote, kao što je to učinio sv. Šimi“ rekao je vlč. Krunoslav. Nakon obreda, prisutni su počastili tijelo sveca prolazom ispred Škrinje sv. Šimuna i osobnom molitvom.