Uvodeći u propovijed, biskup Ćurić naglasio je doživljaj ljepote i duhovne vrijednosti ,,kada dopustimo da u nama odjekne navještaj Božje riječi – da ju razlomimo i primimo kao istinsko svjetlo našoj životnoj stazi. A kako nam je lakše, još opipljivije, na neki način nama ljudima još bliskije kad u odjeku navještaja Božje riječi prepoznamo živote naše braće i sestara, s pravom možemo reći – nepreglednoga mnoštva onih koje je rasvijetlila, krijepila i obnavljala Kristova Radosna vijest”.

U nastavku homilije mons. Ćurić je, između ostaloga, istaknuo i povezanost časnoga sluge Božjega fra Ante Antića s Đakovačko-osječkom nadbiskupijom, koja se odnosi na inicijativu osnivanja samostana klauzurnih redovnica u njezinu krilu te je rekao: „U fra Antinu primjeru susrest ćemo brigu i osjetljivost za raznolike potrebe, one duhovne i tjelesne. I onda kad su ljudi bili pritisnuti nedaćama siromaštva i gladi, tjelesnim bolima i stradanjima, posebno u teškim ratnim tragedijama, ali i onda kad su ih iznutra razarale duhovne borbe, nutarnji tereti i nemiri. Na tom je planu vrijedno spomenuti veliku fra Antinu brigu i zauzetost oko obnove vjere i kršćanskog duha, i to u svim hrvatskim krajevima. O tome svjedoči i jedan od primjera iz naše Đakovačko-osječke nadbiskupije, kad je tadašnjem đakovačkom i srijemskom biskupu Antunu Akšamoviću fra Ante u svom pismu iz Makarske 5. rujna 1943. godine izložio jednu posebnu inicijativu i zamolio ga da se zauzme za osnivanje jednog ženskog klauzurnog samostana na području svoje biskupije. Za svoj prijedlog fra Ante navodi trostruku svrhu: (1) da se molitvom i pokorom daje ‘zadovoljština za grijehe našeg naroda’, (2) da se ‘neprestano moli za posvećenje svećenika’ i (3) da se isprosi te ‘nam se dragi Bog smiluje i dade nam mnogo svetaca’. Nakon više desetljeća fra Antin se poticaj započeo ostvarivati. Najprije za vrijeme biskupa Ćirila Kosa osnivanjem samostana karmelićanki u Šarengradu, a potom, za vrijeme službe nadbiskupa Marina Srakića, gradnjom novoga samostana s crkvom i uspostavom ‘Karmela sv. Josipa’ u Breznici Đakovačkoj.“