Doc. dr. Mikić je u predavanju predstavio značaj pučkih listova u životu Crkve s naglaskom na uređivačku politiku, nosive sadržaje i recepciju publike Glasnika sv. Josipa od njegova utemeljenja 1873., a koji u velikoj mjeri predstavlja svojevrsni model djelovanja katoličkih pučkih listova uopće.

Razloge (relativnog) uspjeha i velike važnosti koju (je) taj list ima(o) kroz dugu povijest svog izlaženja sve do predavač je pronašao u činjenici da je Glasnik svetog Josipa dobro procijenio potrebe svoje publike i ostao vjeran nakani svog osnivača dr. Josipa Stadlera da taj list usmjeri prostome puku da „ono malo vremena, što mu za odmor od silnih posalâ ostane, na to upotrijebi, da nešto nauči od svoje vjere, nešto si zapamti za svagdanji život, a ujedno se i malo razveseli i zabavi”.

Kad je riječ o području crkvenog i vjerskog tiska, fokus istraživača uglavnom je usmjeren na velike i ozbiljne listove, dok se na pučke listove premda imaju stopedesetgodišnju tradiciju izlaženja kroz povijest nekako gledalo kao manje vrijedan segment katoličkog tiska, rekao je doc. dr. Mikić. „Tim više, to začuđuje jer je vjernička javnost pučki tisak uvijek  rado uzimala i čitala, a nerijetko i  materijalno podupirala. Generacijama naših starih taj je tisak bio jedino vjersko štivo koje je uopće našlo svoje mjesto u njihovim domovima”, istaknuo je doc. dr. Mikić te potvrdio kako je i sam odrastao uz pučki tisak i pučke kalendare s područja Hrvatske te Bosne i Hercegovine.

Pučki kalendari, kazao je, u našim se krajevima pojavljuju već od 18. stoljeća, a svoj procvat doživljavaju u drugoj polovici 19. i na početku 20. stoljeća. „Uzmemo li u obzir činjenicu da je golema većina tadašnjeg stanovništva bila nepismena, sva je književna i publicistička djelatnost bila usmjerena na one malobrojne pripadnike tadašnje inteligencije, a glavni je kupac većine objavljenih naslova zapravo bila Crkva odnosno katoličko svećenstvo”, istaknuo je predavač te naglasio da je najprije trebalo stvoriti čitalačku publiku da bi došlo do ikakvog kulturnog, ali i svekolikog napretka.

U tome su području narodni odnosno pučki kalendari bili glavni instrument, a čitateljima iz socijalno i obrazovno nižih slojeva koji su činili većinu stanovništva ti su kalendari bili i jedina knjiga u kući, kazao je predavač. „Svoju ekspanziju u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća, pučki kalendari, ali i drugi oblici pučkog, publicističkog i književnog sadržaja, dijelom duguju i fenomenu raskola između visoke i popularne kulture. Segment pučkoga bio je važan dio tog fenomena. To možemo prepoznati i u nezadovoljstvu osnivača dr. Josipa Stadlera tadašnjim tiskom koji je bio usmjeren eliti, a ne puku koji mu je bio na srcu”, naglasio je doc. dr. Mikić.

Kad je riječ o kulturnom i nacionalnom krugu, rekao je doc. dr. Mikić, iz kojega je krenula ideja i produkcija pučkoga tiska, na prvome mjestu valja istaknuti ilirski pokret koji se kasnije preobrazio u hrvatski narodni preporod. „Oba su, među ostalim, imala za cilj potaknuti šire narodne krugove da se kulturno i na svaki drugi način uzdignu te posljedično aktivnije uključe u društvenu zajednicu i da sposobnije, kvalitetnije i racionalnije odlučivati o svojoj sudbini”, dodao je

„Upravo iz te prosvjetiteljske, romantičarsko-preporodne nakane, javlja se i procvat svekolike kulturne i nakladničke djelatnosti najistaknutijih pojedinaca u Crkvi i društvu. Kad je pak riječ o institucijama, valja istaknuti Maticu hrvatsku, Akademiju, Hrvatski izdavački bibliografski zavod, a osobito Društvo sv. Jeronima čija važnost u prosvjećivanju širih narodnih i vjerničkih krugova, kako u 19. tako i u 20. stoljeću, vjerojatno nikad neće biti dostatno naglašena”, istaknuo je doc. dr. Mikić.

Bez Društva sv. Jeronima teško da bi bilo obnove katoličkog tiska šezdesetih godina. „Premda je snaga te obnove bila potiha i pozadini, bez Luke Perinića teško je zamisliti uspjeh i Živka Kustića i Vladimira Pavlinića jer oni o tisku nisu znali ništa, a ljudi koji su prošli školu sv. Jeronima odnosno u to vrijeme školu sv. Ćirila i Metoda itekako su imali zanat u rukama”, ustvrdio je.

Nakon pučkih kalendara od druge polovice 19. stoljeća počinju se javljati prvi pravi pučki listovi, kako na društvenome tako i na crkvenome planu. Njihova uređivača politika, nakana s kojom su pokrenuti i metode kojima će se koristiti dobro se opisuju u pjesmi Pozdrav puku Juraja Kapića, urednika splitskoga pučkog svjetovnog lista s kraja 19. stoljeća. „U pjesmi on govori: ‘Pučki list je za te puče, da se stari, mladi uče. Da težačkoj i radničkoj populaciji bude izvor korisne pouke o tome kako voće, vino rađa, kako ti je zdravu biti, ali i kako valja živit’ čisto, kako ljubit svoje misto, kako jezik svoj voliti, kako hotit’ radi Boga, iskrenjega brata svoga te napokon kako bi i nediljom i blagdanom svojim čitateljima taj list bio zabavom jer će u njemu biti šale i za velike i za male”, kazao je doc. dr. Mikić pa konstatirao kako je pozitivna nakana gospodarskog, kulturnog i vjerskog života usmjerena običnome puku kroz bliske i njima razumljive forme u spomenutom primjeru jasno vidljiva.

Glasnik svetog Josipa niknuo je iz tog istog kulturno-vjerskoga kruga i sa slićnom motivacijom kao i ostali pučki tisak toga vremena. Ideja Glasnika bila je „pridići i ojačati one najslabije u tadašnjem društvu i tadašnjoj Crkvi te ih učiniti manje ovisnima o tadašnjim gospodarima iz Beča i drugdje, kao i o različitim socijalnim tegobama i različitim moralnim nesavršenostima”, ustvrdio je predavač. Idejni pokretač Glasnika svetog Josipa bio je sveučilišni nastavnik i duhovnik, a kasnije sarajevski nadbiskup dr. Josip Stadler koju je posebnu motivaciju crpio iz osobite pobožnosti svome imenjaku i zaštitniku, svetomu Josipu, kazao je.

„Štovanje svetog Josipa izoštrilo mu je osjećaj za siromahe svake vrste. Taj je socijalni osjećaj dr. Stadler osobito iskazivao u brizi za školovanje kako svjetovnih tkao i bogoslovih đaka kroz prikupljanje sredstava za njihovo školovanje i potporu, ali i u potpori izgradnje dječačkog sjemeništa. Činio je to na različite načine, a osobito preko bratovštine sv. Josipa koju je osnovao i zdušno podupirao”, kazao je predavač i dodao da je dr. Stadler imao i konkretnih znanja i vještina za pokretanje prvog katoličkog pučkog lista, a koja je stekao upravo djelovanjem u Društvu sv. Jeronima kao urednik njegova koledara i ljetopisa Danica, ali i kao suradnik u vodećoj katoličkoj tiskovini toga doba – Katoličkom listu zagrebačkom, rekao je.

Ipak, Stadler nije baš bio do kraja zadovoljan orijentacijom tog lista jer je on bio usmjeren ponajprije učenijoj, mahom kleričkoj publici, dok je on svoje djelovanje htio usmjeriti onima kojima se ni taj list kao ni većina književno-publicističke djelatnosti toga vremena nije dovoljno posvećivala  – prostome, vjerničkome puku, ustvrdio je doc. dr. Mikić.

„Vidljivo je to u sadržaju novopokrenutog lista gdje se u uvodniku prosti puk adresira kao glavna ciljna publika Glasnika svetoga Josipa, a među glavne ciljeve Stadler kao uvodničar ističe potrebu da čitatelji ponešto nauče o svojoj vjeri, dobiju svakidašnje savjete za svoj život i djelovanje, ali i da se uz to štivo u rijetkim trenucima odmora i opuštanja malo i razvesele i zabave, čitajući katkad i ponešto smiješno”, naglasio je predavač.

Naznačio je i neka pitanja vezana uz budućnost pučkih listova u krilu Katoličke Crkve, zapitavši se je li službena Crkva i dalje fokusirana na ozbiljne medijske pothvate, dok su oni pučki uglavnom prepušteni redovničkim zajednicama, pojedincima i entuzijastima te pojedinim svetištima kao i to ima li u tzv. ozbiljnim medijima prostora za pučke vjerske sadržaje. „Nisu li upravo takvi sadržaji i najtraženija roba”, zapitao se doc. dr. Mikić.

Kao glavni urednik portala Bitno.net, doc. dr. Mikić posvjedočio je kako upravo jednostavna pobožnost, obične ljudske priče mnogo više od visokoumnih tema i sadržaja nailaze na dobar prijem publike kao i na veliki interes čitatelja.

Predavanje doc. dr. sc. Anta Mikića održano je u sklopu znanstvenog skupa „Protector Croatiae“ povodom 150. godina objavljivanja Glasnika sv. Josipa u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu pod pokroviteljstvom zagrebačkog nadbiskupa dr. sc. Dražena Kutleše, predsjednika Hrvatskog sabora Gorana Jandrokovića, Karlovačke županije i Grada Karlovca, a u organizaciji Zagrebačke nadbiskupije, Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu.