U novom Direktoriju za katehezu i dokumentima koji ga tumače ponavlja se termin obraćenje struktura. Pastoralno obraćenje ima temelj u Crkvi koja izlazi, kako potiče papa Franjo i supstancijalno znači obraćenje ljudi koji rade u strukturama, a ne izvanjsko obraćenje struktura, njihova organizacijska, formalna promjena.

Novi Direktorij ističe – obraćenje pojedinaca vodi i obraćenju struktura. „Sama obnova ili restrukturiranje struktura neće bitno pridonijeti promjenama u katehezi. Ja sam taj koji se mora obratiti – strukture same po sebi nisu žive i neće se obratiti nikakvom rekonstrukcijom. Ja sam pozvan vjerovati kerigmi – inače neće doći do kerigmatske obnove kateheze ni do obraćenja struktura. Vjerovati Bogu da me voli, beskrajno, unatoč mojim grijesima, mlakosti, nezainteresiranosti za druge. Vjerovati Kristu da želi biti u vezi sa mnom. On meni oduzima grijehe. On mene oslobađa sebičnosti, barijera koje me odvajaju od drugih. Bog me toliko voli da je za mene, koji sam svojim djelima zaslužio kaznu, dao svog vlastitog Sina, da mogu živjeti puninu života. Obraćenje struktura počinje u srcu čovjeka. U mom i tvom srcu“, poručio je dr. Stegu.

U pastoralu i katehezi koristi se izraz pastoralno obraćenje

Misijsko obraćenje struktura je terminološka novost u Crkvi. U pastoralu i katehezi koristi se izraz pastoralno obraćenje. Struktura ustanova koje brinu o katehezi prema novom Direktoriju ne razlikuje se bitno od strukture ustanova u Direktorijima iz 1971. i 1997. god.

„Kad se govori o obraćenju, ne govori se samo o restrukturiranju, nego, kao što papa Franjo to uvijek čini, želi ići do izvora problema, a to je čovjekovo srce. Ako ćemo s novim Direktorijem promijeniti samo strukture, nećemo stići do srca čovjeka. Svi smo na neki način povezani sa strukturama, kao katehete, profesori, katehetski uredi. Temeljna poruka novog Direktorija je da moramo staviti svoje srce pred ogledalo i vidjeti imam li ja stvarno odnos s Kristom, živi li kerigma u mom srcu, vidim li ja da je Božja ljubav besplatna za mene ne zbog toga što sam ja dobar, vrijedan, sposoban, nego da je to besplatni dar. Zbog toga što je meni dano, mogu katehizirati druge, i preko struktura“, istaknuo je dr. Stegu.

„Radikalni zahtjev“ za „nutarnje obraćenje institucija“ koje iznosi Direktorij, „ne dotiče samo vanjski i organizacijski vid katehetske djelatnosti, nego u središte stavlja pitanje identiteta crkvene zajednice pozvane na pastoralno obraćenje koje dovodi do istinske reforme crkvenih struktura. Novi Direktorij ne govori o rekonstrukciji, ponovnoj izgradnji kateheze ili institucija, nego koristi do sada gotovo nepoznatu frazu: pastoralno obraćenje“, rekao je dr. Stegu.

„Obraćenje, grč. metanoja, u biblijskom kontekstu ima osobnu, vjersku i etičku dimenziju. To znači novi, svjesno prihvaćeni način razmišljanja koji od sada uređuje ljudski život. Izraz pastoralno obraćenje novijeg je podrijetla. Uveo ga je papa Franjo i dao mu specifično i široko značenje“, istaknuo je dr. Stegu.

Duh je taj koji preobražava ljudsko srce i tako obnavlja lice zemlje

Predavač je podsjetio da pojmovi obraćenje, obnova, nadogradnja, Crkva se mora stalno obnavljati, imaju istu sadržajnu osnovu. „U prošlosti i danas ti se pojmovi mogu shvatiti kao vanjska promjena koja ne dotiče ljudsko središte – um i srce, niti se mora dotaknuti bivših i sadašnjih ‘reformatora’ koji očekuju promjene u institucijama“ rekao je dr. Stegu, upozorivši kako ljudski napor zanemari činjenicu da je „Duh taj koji preobražava ljudsko srce i tako obnavlja lice zemlje“.

„Koncilska obnova, liturgijska, organizacijska, administrativna, obnova institucija, mogla bi se razumjeti i kao razilaženje između duha i stvarnosti. Nijedna obnova koja ne dolazi iznutra, dakle promišljena i slobodna, nije plodonosna“, upozorio je dr. Stegu.

 Poglavlje koje se bavi ustanovama za katehetsko djelovanje u Općem direktoriju za katehezu naslovljeno je Organizacija katehetskog pastorala u djelomičnoj Crkvi, a u novom Direktoriju  naslovljeno je Institucije u službi kateheze.

Već u naslovu to znači „prijelaz sa shvaćanja kateheze kao aktivnosti koju je potrebno organizirati na dublju svijest da su katehete i sve institucije stavljene u službu kateheze. Druga razlika je redoslijed kojim Opći direktorij za katehezu i novi Direktorij opisuju institucije uključene u katehezu. Opći direktorij počinje na razini biskupije i ponavlja iz prvog Direktorija iz 1971. g. da je biskupijski katehetski ured “tijelo kojim biskup, kao poglavar zajednice i učitelj nauka, vodi i usmjerava sve katehetske aktivnosti u biskupiji”.

Novi Direktorij naglašava da je mjesna Crkva „puno više od organske i hijerarhijske institucije; prije svega to je narod na hodočašću k Bogu, što nadilazi svaki, čak i najnužniji institucionalni izraz”. Biskupijska kurija sa svojim institucijama, uredima, vijećima, povjerenstvima, koja pomaže razlučivati i formulirati pastoralne prioritete, sudjeluje u ciljevima i formulira strategije; u službi je naroda koji je evangelizator“, citirao je dr. Stegu.

Opći direktorij zatim opisuje službe za među-biskupijsku suradnju i na kraju službu Svete Stolice. Novi direktorij prvo definira ulogu Svete Stolice. „Time daje do znanja da papa ispunjava svoju zadaću propovijedanja Evanđelja i učvršćivanja u vjeri poučavanjem i homilijama, kao i katehezom” rekao je dr. Stegu.

Povjerenstva za uvođenje u kršćanstvo

Opći direktorij brigu za vjerski odgoj, obrazovanje kateheta, praćenje katehetskih ureda, potvrđivanje katekizama bio je povjerio Kongregaciji za kler, a novi Direktorij to povjerava Papinskom vijeću za promicanje nove evangelizacije.

Novi Direktorij od biskupijskog katehetskog ureda zahtjeva koordinaciju kateheze i drugih pastoralnih dimenzija mjesne Crkve te predviđa u mjesnoj Crkvi osnivanje Povjerenstva za uvođenje u kršćanstvo koje bi ujedinilo pastoral prvog navještenja i kateheze, liturgijski pastoral i caritas, laičke pokrete.

Glede katehetskog plana, novi Direktorij napominje da je obično oblikovan prema dobi te potiče da se tom načinu organiziranja kateheze dodaju i drugi kriteriji, razina rasta u vjeri. Jer, „neki tek poduzimaju prve korake u traženju Boga, drugi žive po vjeri a nisu dovoljno katehizirani, treći traže pratnju u produbljivanju vjere“, rekao je dr. Stegu. Kriterij je i razmatranje životnih okolnosti: zaručnici, ljudi koji žive u teškim uvjetima, stručnjaci.

Direktorij upozorava: „Iako vrlo važan, biskupijski katehetski plan ne može nadomjestiti osobno praćenje, već će samo pomoći ljudima u pojedinačnim situacijama. Plan će oblikovati potrebne upute kako bi katehete mogli pratiti svoju braću na njihovom putu (423)“. U tom kontekstu, dr. Stegu je poručio: „Vizija novog Direktorija je pokazati put i pratiti pojedince i zajednice na putu rasta vjere“.

Prema novom Direktoriju, pastoralno obraćenje utemeljeno je u teološkoj obnovi prve polovice 20. st. koja je pokazala potrebu za misionarskim shvaćanjem kateheze. „Drugi vatikanski koncil i crkveno učiteljstvo shvatili su bitnu vezu između evangelizacije i kateheze, što zahtijeva formiranje novog jezika kojim se prenosi vjera. U središtu navještenja je vjernik i njegovo životno iskustvo. Važnu ulogu dobivaju odnosi i ljubav, zanimanje za ono što donosi pravi smisao, ponovno otkrivanje onoga što podiže duh. U tome Crkva prepoznaje mogućnost susreta i naviještanja novosti vjere“, rekao je dr. Stegu.

Stalno misijsko poslanje Crkve „dovodi do stvarne obnove struktura i crkvenih aktivnosti s ciljem da će strukture moći hrabro i kreativno oživjeti kulturni i vjerski prostor te osobni pogled svake osobe“, istaknuo je dr. Stegu.

Župa je prilagodljiva za misionarsku kreativnost pastira i zajednice

Paradigma takvog pastoralnog djelovanja Crkve je obraćanje narodima, ljudima, okolnostima u kojima Krist i evanđelje nisu poznati i u kojima nema zrelih kršćanskih zajednica koje bi mogle vjeru navijestiti drugima. Crkva se mora približiti ljudima svijeta, pratiti ih tamo gdje se nalaze. To znači svijest „da je u čovjekovom srcu Bog već prisutan u svom tajanstvenom djelovanju i prati ga čak i prije nego što ga taj čovjek sretne u evanđelju“, istaknuo je dr. Stegu.

 Misijsko obraćenje osobito se odnosi na župu. Prema Direktoriju, župa je prilagodljiva za misionarsku kreativnost pastira i zajednice, treba biti u dodiru s obiteljima i životom ljudi, a ne odvojena od ljudi ili grupa izabranih koji gledaju samo sebe. Župa treba obnavljati odnose kako bi bila manje birokratska.

„U središtu župne evangelizacije nije na prvom mjestu pastoralna strategija, još manje elitna i ekskluzivna skupina savršenih i stručnih ljudi, nego zajednica ljudi koji žive iskustvo uskrsloga Krista i nove odnose koje je on stvorio. Kršćanska zajednica koja, čak i u slabosti svojih članova živi mistično bratstvo, sama postaje prvi i prirodni navještaj vjere“. rekao je dr. Stegu. Prema Direktoriju, to znači prijelaz od pastorala koji se sastoji „od planova i unaprijed uspostavljenih shema na otvorenost za djelovanje duha Uskrsloga koji uvijek ide ispred svojih“.

Prema novom Direktoriju, i u novim društvenim i kulturnim okolnostima, „kateheza ostaje privilegirani prostor obrazovanja u vjeri, ali je svjesna da postoje i druge mogućnosti i procesi propovijedanja koji nisu vezani uz postojeće strukture. Župna zajednica moći će s njima razgovarati, prepoznati njihovu vrijednost, a pastoralnim rasuđivanjem pojavit će se novi oblici u njihovom području“, rekao je dr. Stegu.

Ako župa ne živi od duhovne moći svojstvene evangelizaciji, prijeti joj opasnost da postane samodostatna 

Ekleziologija Drugog vatikanskog koncila potiče na pitanje „što smo mi kao župna zajednica ili zajednica Crkve. Po čemu mogu ljudi koji su daleko, vani, vidjeti da je ovo zajednica ljudi koji su otkupljeni. U teoriji znamo što je to, žive slobodu u Kristu. Ali Direktorij kaže da struktura može biti restrukturirana, strukturu se može rastaviti i opet sastaviti, ali bitno u pozadini je da će se obraćenje struktura dogoditi ako ću ja imati osobni odnos s Kristom, živo iskustvo uskrslog Krista i živjeti nove odnose“, naglasio je dr. Stegu.

Predavač je rekao da „misionarski način razmišljanja znači da idemo ljudima koji su vani, nisu katolici i vide stvari drugačije, imaju druge vrednote i način ponašanja, potiče Papa“. U tom kontekstu, dr. Stegu je rekao da govor o strukturnim promjenama prati i pitanje „želimo li Crkvu u kojoj smo samo mi, imamo stvari pod kontrolom ili imamo misionarske revnosti ići izvan svoje sigurnosti“.

„Kongregacija za nauk vjere tvrdi da je „ponavljanje aktivnosti bez stvarnog utjecaja na živote ljudi uzaludan pokušaj preživljavanja, često prihvaćen s općom ravnodušnošću. Ako župa ne živi od duhovne moći svojstvene evangelizaciji, prijeti joj opasnost da postane samodostatna i otvrdnuta jer nudi iskustva koja su lišena evanđeoskog duha i uspješnog misionarstva, iako su usredotočena na male skupine”. Kateheza može biti teoretski potpuno ispravna, ali neživotna“, upozorio je dr. Stegu. Pritom je citirao papu Franju: „Postoje crkvene strukture koje mogu ometati napore propovijedanja. Čak su i dobre strukture korisne samo ako ih pokreće život. Bez novog života i istinskog evanđeoskog duha, svaka nova struktura uskoro se pokazuje neučinkovitom“.

Važno je i katekumenatsko nadahnuće u odgoju. Cilj katekumenata, uvođenje ili priprema na krštenje je da čovjek može iskusiti novi život koji prima od Krista. „Nije bilo ili institucija ili duh. Nego, institucija je samo korigirala, usmjeravala, pokazala put kako netko može doći do toga da će u krštenju u njemu zaživjeti novi čovjek“, naveo je predavač mistagošku odrednicu kateheze.

Kateheza je neotuđivo djelo Crkve i njena eklezijalnost mora biti evidentna

Veliki naglasak u Direktoriju je odnos župe prema novim stvarnostima koje ulaze u područje evangelizacije, koje treba sinkronizirati s time što se u katehezi sada živi. Direktorij kaže da pokreti ukazuju na veliku evangelizacijsku sposobnost Crkve, „osobito u područjima koja su daleko od tradicionalnih struktura. Stoga je potrebno podržati ih, jer su pokreti pravi Božji dar za evangelizaciju i misijsko djelovanje“. Ključno je njihovo sudjelovanje u mjesnoj Crkvi, a ne da snažna identifikacija s pokretom uzrokuje nedovoljno uključivanje u mjesnu Crkvu. Prema sv. Ivanu Pavlu II., ako pokreti žive u jedinstvu s Crkvom, pravi su izraz povezanosti i sredstvo za izgradnju još dubljih veza. „Pokreti imaju jezik, izražavanje kojim mogu dolaziti do ljudi koji su vani“, rekao je dr. Stegu.

Direktorij ističe da odgojni procesi karizme pokreta nisu alternativa katehezi. „Kateheza je neotuđivo djelo Crkve i njena eklezijalnost mora biti evidentna“, a župa treba „cijeniti katehezu koja se provodi unutar pokreta jer često dopire do osoba koje su izvan okvira župe“, poručio je dr. Stegu.

 Prema Direktoriju, „obraćenje struktura zahtijeva promjenu načina razmišljanja i unutarnju obnovu odozgor prema dolje, osobito onih koji su pozvani na odgovorno planiranje pastoralnih aktivnosti“.

„Ako Krist nije u središtu moga života, moga zalaganja u katehezi, ako su to moje ideje, moji ciljevi, imati ljude i župe kakve mi smatramo da bi morali biti, to nije u pravcu promjene kojoj Direktorij usmjerava. Svima koji su na bilo koji način povezani s katehezom potrebna je promjena mentaliteta i unutarnja obnova. Bez nje samo mijenjanje struktura neće uroditi plodom. Ako Krist nije u središtu naših života, nikakvo restrukturiranje struktura neće ništa bitno promijeniti“, upozorio je dr. Stegu.

Svetost je ključna riječ koju možemo upotrijebiti prilikom predstavljanja novog Direktorija za katehezu

U predgovoru Direktorija Salvatore Fisichella, citirajući Exultate et gaudete pape Franje, u temelj vizije Crkve i crkvenih struktura stavlja poziv na svetost: „Svetost je ključna riječ koju možemo upotrijebiti prilikom predstavljanja novog Direktorija za katehezu“.

„Evangelizatori, katehisti i svi u strukturama, pozvani smo biti sveti. To ne znači biti savršen, nego znači prepoznati kako Krist postupa sa mnom, iako nisam savršen, imam mane. No, to će mi pomoći odnositi se tako prema ljudima vani. Bît kateheze i srce kerigme je da me Krist voli takvog kakav jesam, ne zbog mojih kvaliteta, nego zbog svoje ljubavi. Tko ne bi želio to čuti? Možda smo to naučili, toliko puta smo čuli, Krist te voli. Osobi ne može dosaditi kad mu se ponavlja da ga netko bezuvjetno voli. Govoriti o toj ljubavi Božjoj koje nismo svjesni i ljudima koji su vani motor je misijskog obraćenja kateheze“, poručio je dr. Stegu.

„Zahvalan sam Bogu da živim u vremenu kad vidimo da se strukture mijenjaju. Ne u smislu drugačije organizacije, nego da živimo u vremenu kad imamo pape koji su proglašeni svetima. Da svetost na koju smo pozvani i kojoj želi voditi kateheza ne živi samo za narod, u narodu, nego strukture, unatoč  ljudskim elementima i grijesima koji žive, kao što su uvijek bili i živjet će u ljudima koji su u Crkvi – ipak možemo vidjeti veliku promjenu u smjeru svetosti koja živi i koja se očituje i preko ljudi koji rade u strukturama. Mislim da je to velika nada za Crkvu danas i u budućim godinama“, poručio je dr. Tadej Stegu.