Doktorski rad na talijanskom jeziku pod naslovom Il rapporto tra matrimonio-famiglia ed Eucaristia alla luce della Pasqua d’Israele come tipo della Pasqua della Chiesa – Odnos braka i obitelji i euharistije u svjetlu izraelske Pashe kao tipa Pashe Crkve izradio je pod vodstvom mentora prof. dr. sc. don Rafaela Díaza Dorronsora. Uz mentora u komisiji na svečanom akademskom činu bili su i članovi prof. dr. sc. Carla Rossi Espagnet i prof. dr. sc. don Juan Rego.

Na obrani su prisustvovali članovi obitelji doktoranda i njegovi prijatelji, članovi Papinskog zavoda Germanicum et Hungaricum, zatim vicerektor Papinskog zavoda Sv. Jeronima don Marko Škraba, vicerektor Papinskog zavoda Campo Santo Teutonico don Branko Jurić, doktorandov rođak i kanonik Stolnog kaptola vrhbosanskog mons. Pavo Jurišić te župnik Župe Sv. Josipa u Zenici don Davor Topić.

Doktorska teza podijeljena je u pet poglavlja, u kojima se, na temelju tipološkog tumačenja Svetoga pisma, predstavlja odnos između izraelske Pashe i obitelji (starozavjetni tip), te odnos braka i obitelji i euharistije (koja je kršćanska Pasha) u Novom Savezu (novozavjetni prototip). U Izraelu slavlje Pashe je nezamislivo bez obitelji, koja je subjekt kućne liturgije ovoga blagdana. U Novom savezu, uz svu novost koju donosi Isus Krist i koja ispunja i nadilazi starozavjetne stvarnosti, brak postaje jedan od sedam sakramenata. To znači da uloga braka i obitelji nije oslabljena.

Zato se postavlja pitanje: ako je obitelj bila tako ključna za liturgiju Pashe, ne bi li isto tako ona trebala biti ključna i u Novom savezu? Predstavljajući tipološko značenje Svetoga pisma (I. poglavlje), obiteljsko slavlje Pashe u Izraelu (II. poglavlje), novost Isusove Pashe i Pashe Crkve i odnos braka-obitelji-euharistije kroz povijest Crkve (III. poglavlje), te teološke postavke Drugog vatikanskog sabora i učiteljstva Crkve i teološkog razmišljanja nakon njega (IV. poglavlje), daje se u završnom poglavlju prijedlog mogućeg tipološkog tumačenja odnosa obitelji i Pashe u Izraelu za odnos kršćanskog braka i obitelji i euharistije (V. poglavlje).

Cilj završnih razmišljanja i konkretnih prijedloga bio je podcrtati nezaobilaznost euharistije za brak i obitelj, kao i braka i obitelji za euharistiju. Priručnik o slavlju izraelske Pashe nezamisliv je bez poglavlja o obitelji. Cilj i ove doktorske teze bio je da u budućnosti ni jedan priručnik o euharistiji ne može biti zamisliv bez poglavlja o braku i obitelji.

Ante Vrhovac rođen je 6. veljače 1993. u Novom Travniku. Dolazi iz župe Uzašašća Gospodinova – Novi Travnik. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a potom je primljen u Nadbiskupijsko sjemenište Petar Barbarić u Travniku. Nakon mature (2011.) nastavio je svoj put prema svećeništvu u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu studirajući na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Nakon treće godine studija odlukom tadašnjeg vrhbosanskog nadbiskupa kard. Vinka Puljića 2014. svoju formaciju nastavio je u zavodu Germanicum et Hungaricum studirajući na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu gdje je i diplomirao 17. lipnja 2016.

Za svećenika je zaređen na Petrovo 2017. te je ubrzo poslan na poslijediplomski studij pastorala braka i obitelji na Papinskom teološkom institutu Ivan Pavao II. Na tom je institutu magistrirao, a 29. studenoga 2019. primio je nagradu za najboljeg magistranta u prethodnoj akademskoj godini. Obranom doktorske teze stekao je akademski stupanj doktora teologije te ga očekuje povratak u Vrhbosansku nadbiskupiju, izvijestio je portal Katoličkog tjednika Nedjelja.