Don Marco započeo je izlaganje osvrćući se na riječi pape Franje rekavši da osobe s invaliditetom imaju aktivnu proročku ulogu za Crkvu danas. Podsjetio je na Papine riječi „Svi ili nitko“ u kontekstu života župnih zajednica te dodao da su te riječi više od slogana. „To je teološka tema“, ustvrdio je.

Potom se osvrnuo na priču o vjernici Benedetti koja je pomagala svećeniku tijekom mise u svojoj župi sve dok nije došao novi župnik koji to nije dopuštao. Potom se pokušavalo pronaći mjesto i ulogu za Benedettu. Nadalje je naveo 4 prepreke koje vjernici s invaliditetom smatraju preprekama u liturgiji: ne osjećaju se kao kod kuće, liturgiju ne shvaćaju kao prostor koji se da voljeti, disharmonija slavljeničkih ritmova te nedovoljan broj aktiviranih kodova, odnosno svođenje liturgije samo na verbalno-intelektualnu dimenziju.

Glede prve prepreke, don Marco je rekao da se osobe s invaliditetom i njihovi bližnji ne osjećaju dobrodošli, traženi ili prikladni za sudjelovanje u molitvenim skupinama bez ometanja. „Ako mnogi roditelji djece s posebnim intelektualnim teškoćama izjavljuju da se nisu usudili ‘smetati’ župi, to proročki otkriva naše siromaštvo, naše neispunjavanje misionarskoga poziva Crkve Kristove“, ustvrdio je te dodao da nije dovoljna dobra volja, nego su potrebne konkretne vještine, ali prije svega gesta povjerenja.

Govoreći o drugoj prepreci osoba s invaliditetom u liturgiji, rekao je da postoji napredak vezan uz prostor crkve, ali da je to još uvijek nedovoljno. Istaknuo je da je za miran boravak u nekoj sredini potrebno da ta sredina ne plaši osobu i da je čitljiva u svojim temeljnim sredinama. „Liturgijsko okruženje je takvo ako je dopadljivo ljubavi, ako je transparentno u svom simboličkom spektru, čisto i njegovano u svojoj jednostavnosti“, naglasio je predavač.

Osvrćući se na disharmoniju slavljeničkih ritmova, rekao je da naročito osobe s intelektualnim teškoćama svjedoče da obredi postaju nedostupni i nestrpljivi kada nemaju ritma, a ne kada su dugi. Istaknuo je da se ne smije improvizirati, nego da sve mora biti dobro isplanirano kako se primjerice dijete s autizmom ne bi preplašilo.

Don Marco kazao je također da liturgija postaje nedostupna kada se neutraliziraju svi njezini brojni kodovi u korist samo verbalno-intelektualnog koda. Poručio je da se čini kako je verbalni komunikacijski kanal jedini kojem se posvećuje značajna pažnja, a da se zanemaruju ostali aspekti, kao što su mirisi tamjana i slično.

Na kraju je istaknuo da je liturgija mjesto istine. „Što vjeruješ vidi se iz toga kako moliš“, dodao je te se osvrnuo na osobe s invaliditetom. „Te su osobe proroci. Proroci trpe u tijelu ono što Bog priprema za cijelu zajednicu, ali narod uobičajeno ne sluša proroke“, zaključio je don Marco.