Svojom molitvom i nazočnošću slavlje su uz sestre iz redovničke obitelji, uzveličali roditelji, rodbina te poznanici zavjetovanice. Koncelebrirali su vlč. Tomislav Korov župnik Koše i o. Anto Knežević župnik i Gospiću. Ceremonijar je bio o. Marko Maglić a asistirali su bogoslovi Marko Butković i Karlo Špoljarić.

Zavjet sestre u ime Crkve je primila poglavarica s. Marija Teodora od Presvetog Trojstva.

Sestra Marija Gabrijela je izabrala, ili bolje rečeno, od Boga pozvana, da sve to ostvaruje u jednom posebnom stilu života: u klauzuri, u povučenosti, skrovitosti, daleko od ugoda koje nudi svijet, poručio je biskup Križić u homiliji.

Ovaj stil života nije nastao zato da se pobjegne od svijeta i svih problema s kojima se ljudi u svijetu moraju suočavati; to nije bijeg od ljudi i njihove grešnosti da bi se živjelo u miru i spokoju, nego naprotiv: ovo je stil života u kojem osobe prikazuju u potpunosti svoj život Bogu za spasenje ljude. Njihov život je molitva u kojoj neprestano nose Boga ljudima i nose ljude k Bogu.

Redovništvo nije i ne smije biti neka grupa izabranih koja gleda samo ne sebe. … Ne može i ne smije biti na distanci u odnosu na druge ljude. … Ne smijemo vjerovati da ćemo naći stablo života povlačeći se od ljudi. To stablo života će biti bez ploda, ili sa plodovima bez okusa i mirisa.

Treba razbiti ideju o redovničkom životu kao povučenosti u osamu gdje je moguće živjeti miran i siguran život bez uznemiravanja svijeta koji je kao „pokvaren i grešan“. Redovnički život mora biti, ne bijeg od svijeta, nego svjedočanstvo svijetu.

Ako znamo da se današnji čovjek dobrim dijelom otuđio od mnogih vrednota ljudskog dostojanstva, to nije razlog da se redovništvo otuđi od takvog čovjeka. Potrebno je tog čovjeka naći i susresti sa ponudom evanđelja.

Siromaštvo se ne sastoji prvenstveno u ne imati, nego u znati dati. Znati dati, prije svega, sebe kroz ljubav i služenje, kroz dobrotu i ljubaznost, u vedrini i radosti. Biti siromašan u zajednici prvenstveno znači biti zadovoljan s onim što se ima, ali isto tako znati u životu prihvatiti i to: ne imati, bez dramatiziranja i napetosti. Apostol Pavao je to rekao na ovaj način: „Mogu obilovati, mogu oskudijevati, sit biti i gladovati“, istaknuo je biskup Križić u homiliji.

Nije dovoljno biti siromašni, nego i znati biti sa siromašnima. Siromaštvo je prije svega solidarnost i udioništvo, a potom askeza. Vi nećete imati dobara s kojima ćete moći rješavati probleme siromašnih, ali ćete ih znati primati, saslušati, podariti im svoga vremena, primiti srcu njihove nevolje i te nevolje molitvom prikazivati Bogu. To je najdragocjenija pomoć koju možete dati siromašnima. A to je istinsko siromaštvo u duhu koje Isus proglašava blaženim.

Po završetku euharistijskog slavlja, nadbiskup Križić čestitao je roditeljima, govoreći kako nisu izgubili kćer, već im je ona dar s kojim će ostati povezani, možda i najbliže, u molitvi i duhovnom zajedništvu. Svečanost se nastavila u prostorijama samostana u radosti zajedništva sestara i uzvanika.

Marija Gabrijela od Isusa (Doris Stražanac) rođena je 1992. Odrasla je u Koški kod Našica. Roditelji Dubravka i Darko imaju petero djece kćeri Dariju, Magdalenu i s. Gabrijelu te sinove Darija i Dinka. Osnovnu školu završila je u Koški, a srednju i studij Prava u Osijeku. Bila je aktivna u zajednici mladih Duhos u Osijeku i u molitvenoj zajednici Krvi Kristove u Koški. U Karmel sv. Josipa u Levanjskoj Varoši ulazi 2015., a 2022. odlazi na osnutak Karmela u Gospiću.

s. Marija Gabrijela od Isusa