“Primarna zadaća Crkve je služba naučavanja kojoj je crkveni zakonodavac posvetio III. knjigu Zakonika kanonskog prava koja obuhvaća 86 kanona (kann. 747-833). Zakonik kanonskog prava u potpunosti je prihvatio koncilsku viziju evangelizacijske djelatnosti Crkve”, istaknule su autorice izlaganja, podsjetivši da je prema koncilskoj konstituciji o Crkvi Lumen Gentium, Crkva od Krista primila trostruku službu: naučavanja, posvećivanja i upravljanja.

Dva temeljna načina naviještanja Božje riječi: propovijedanje i katehetsko poučavanje

U prvom, uvodnom naslovu Treće knjige Zakonika Kanonskog prava, ‘Naučiteljska služba Crkve’, piše da je Krist povjerio poklad vjere Crkvi kako bi ona uz pomoć Duha Svetoga vjerno naviještala i tumačila objavljenu istinu (kan. 747). Također, tu se navode dva temeljna načina naviještanja Božje riječi, propovijedanje i katehetsko poučavanje, a u nekoliko kanona iznose se temelji provođenja katehetskog djelovanja.

U svom 12. poglavlju gdje se obrađuje pitanje subjekata odgovornih za katehetsko poučavanje, Direktorij za katehezu, kao i u nekim svojim drugim dijelovima, poziva se na Zakonik kanonskog prava.

Dr. Džinić podsjetila je kako je u prijašnjem Zakoniku iz 1917. g. katehetsko djelovanje bilo koncentrirano na župnika, a roditelji su bili pasivni u katehetskom djelovanju. Temeljna aktivnost kateheze bila je usmjerena na pripremu za sakramente.

U aktualnom Zakoniku kanonskog prava navodi se teološko-pastoralna i pravna novost, a to je da su svi članovi Crkve aktivni subjekti katehetskog djelovanja te da ta uloga osobito obvezuje roditelje. „Subjekti odgovorni za katehetsko poučavanje vode brigu za katehizaciju pod vodstvom zakonite crkvene vlasti (kan. 774). Svatko sudjeluje u procesu kateheze prema vlastitom djelu i vlastitim ovlastima“, istaknula je dr. Džinić, uz poruku dr. Ćavar: „Bitno je stalno imati na umu da su svi članovi Crkve, pod vodstvom zakonite crkvene vlasti, aktivni subjekti katehetskog djelovanja“.

Prema Zakoniku, glavni subjekt katehizacije je rimski prvosvećenik koji ima odgovornost za katehezu na razini Opće Crkve, prenošenje vjere je i zadaća kolegija biskupa. Za propovijedanje i katehezu kao prvotne zadaće crkvenog poslanja treba biti odgovorna cijela Crkva, a na poseban način njeni pastiri. Crkveni zakonodavac katehetskom poučavanju posvećuje cijelo drugo poglavlje kodeksne normative o službi naviještanja.

Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije postalo je nadležno za koordinaciju katehetskog djelovanja 2013. g., koje je dotada bilo u nadležnosti Kongregacije za kler.

„Novi Direktorij za katehezu potiče da se katehetska formacija mora voditi ispravno u skladu s tradicijom Crkve, s metodologijom i ciljevima prema uputama crkvenog učiteljstva, uz podupiranje katehetskih ureda biskupskih konferencija i pružanje konkretne pomoći mjesnima Crkvama. Prema Zakoniku, roditelji čine drugu skupinu odgovornu za katehezu, oni imaju naravno pravo i obvezu odgajati i obrazovati djecu. Kanonsko pravo ističe primarnu ulogu roditelja i obitelji u odgoju djece, a sve druge institucije, od Crkve do države i društva su sekundarni odgojitelji“, istaknula je dr. Džinić.

Papa Franjo je kroz više intervenata iskazao svoju brigu za provođenje kateheze

Prema Zakoniku kanonskog prava, biskupska konferencija, ako se to čini korisnim, ima pravo izdavati katekizam za vlastito područje, uz prethodno odobrenje Svete Stolice. „U skladu sa Zakonikom kanonskog prava, a prema Direktoriju, dužnost je biskupske konferencije osnivanje Nacionalnog katehetskog ureda koji pomaže biskupima u katehetskim pitanjima. Nacionalni ured pozvan je analizirati stanje na terenu i temeljem provođenja istraživanja i studija akademskih institucija i stručnjaka katehetičara“, rekla je dr. Džinić, dodavši da je zadaća dijecezanskih biskupa poticanje aktivne i djelotvorne kateheze, izdavanje odredbi i uputa o katehizaciji za vlastitu biskupiju te osnivanje biskupijskih katehetskih ureda koji trebaju surađivati s Nacionalnim katehetskim uredom. „Katehetski uredi dužni su voditi brigu o prikladnoj pripremi kateheta i surađivati s drugim biskupijskim uredima, njegovati suradnju i podršku svećenika i laika u župnim zajednicama koji su mjesto redovite i ozbiljne priprave kateheta, što je odgovorna zadaća“, potaknula je dr. Džinić.

Dr. Džinić istaknula je i Motu Proprio Antiquum Ministerium od 10. svibnja 2021. g., kojim je papa Franjo uspostavio laičku službu katehete.

„Papa Franjo je kroz više intervenata iskazao svoju brigu za provođenje kateheze. Da bi se shvatila važnost i uloga kateheta kojima se može povjeriti služba, treba ukazati na elemente definiranja službe u Kanonskom pravu. U Kanonskom pravu, služba se definira kao svaka zadaća trajno uspostavljena božanskom ili crkvenom uredbom, koja treba vršiti duhovnu stvarnost. Crkvena služba ne može se valjano dobiti bez kanonskog povjeravanja, a kanonsko povjeravanje je odluka kojom mjerodavna crkvena vlat povjerava crkvenu službu prema propisima Kanonskog prava osobi koja je kanonski prikladna“, pojasnila je dr. Džinić, poručivši: „Papa Franjo svojim Motu Proprijem službu katehete ustanovio je kao trajnu službu u mjesnoj Crkvi koja se vrši u skladu s pastoralnim zahtjevima koje utvrđuje mjesni ordinarij, ali ostvaruje se na laički način, kako to zahtjeva priroda te službe.

Dakle, kateheta više nije samo subjekt koji vrši određenu zadaću, obvezu ili dužnost, nego je nositelj određene službe snagom općeg svećeništva koje svoj temelj ima u sakramentima kršćanke inicijacije. Taj čin pape Franje je značajan poticaj ustroju i jačem vrednovanju laičkih službi danas, a katehete se na taj način uključuje u cjelovitost crkvenog djelovanja te se snažnije očituje njihova ključna uloga u župnim i drugim zajednicama“.