Odgovarajući na pitanje zašto se kao redovnica bavi filozofijom, kazala je i sljedeće: „Kao vjernici i nevjernici, redovnici ili laici dio smo istoga svijeta, ali ga svi ne promatramo i istražujemo iz istih perspektiva. Dobro je to, jer imamo što dati jedni drugima i dobro je dok tražimo istinu, jer kako je to rekla Edith Stein i ne znajući tražimo Boga. U tom smislu i štoviše, papa Franjo u više navrata Crkvu pozvao da bude ‘Crkva koja izlazi’ da ‘postane prijateljski sugovornik onoga traženja Boga koje oduvijek pokreće čovjekovo srce i poput Pavla pođe na atenski trg i zboriti poganima o nepoznatom Bogu’. Za svaki kontekst, za svaki areopag Crkva mora naći, prikladan i razumljiv jezik. U tom smislu, pozvani smo svladati jezike da bismo govorili s drugima i drugačijima, to je naša dužnost i za nju smo odgovorni.“

Na upit mogu li u svojevrsnoj isprepletenosti i upućenosti jedno na drugo i fizika i filozofija očuvati svoju autonomiju, dr. s. Novina je odgovorila: „Naravno, mogu i moraju, da bi bile fizika i filozofija. Pitanje je radije što je u smislu očuvanja vlastite autonomije potrebno? Odgovor se nalazi u poznavanju vlastita identiteta, a to poznavanje uključuje i spoznaju granica vlastite discipline. Prvo nam pomaže ostati tko i što trebamo biti, davati vlastiti doprinos, a drugo nam pomaže osloboditi se zatvorenosti u mišljenje da je ono što poznajemo jedino što postoji i da svu istinu vidimo i znamo samo mi. Ovo potonje vodi nas u dijalog s drugima i drugačijima i korak je prema cjelovitijoj spoznaji zbilje.“