„Digitalna epoha stvara pseudo-religiju, legitimira nove izvore autoriteta te mijenja bioetičku paradigmu“, upozorava se u novom Direktoriju za katehezu koji o katehezi ‘digitalne epohe’ pred izazovima nove antropologije govori u desetom poglavlju svoga trećeg dijela.

Čovjek u digitalnoj epohi ima promijenjeni etos, živi u svijetu novih antropoloških postavki

Dr. Šehić aktualizirao je i u hrvatski kontekst glede pobačaja predstavio bioetičke teme koje navodi novi Direktorij. Predavač je govorio o nepromjenjivoj Božjoj riječi i moralnom zakonu u kontekstu suvremenih mijena, o utjecaju digitalne epohe na katehezu i izazovima koje pred katehezu stavlja antropološka transformacija.

Čovjek u digitalnoj epohi ima promijenjeni etos, živi u svijetu novih antropoloških postavki, a moralna teologija te probleme detektira i signalizira ih katehezi danas, rekao je dr. Šehić, istaknuvši da kateheza ima socijalnu dimenziju te je kao „integralno i neodvojivo tkivo Crkve“ uključena u ljudsko društvo.

„Kršćani, Isusovi učenici, dijele radosti i nade, žalost i tjeskobu ljudi našeg vremena. Kao dionici istog društva, kršćani su pozvani, štoviše, zaduženi i dužni čitati znakove vremena ovog doba, označenog kao epohalna prekretnica i obilježenog kontradikcijama unatoč kojih ljudi teže za mirom i pravdom, blizinom i solidarnošću“, poručio je dr. Šehić, istaknuvši: „Na taj način kateheza nastavlja biti instrument nove evangelizacije koju papa Franjo u svojoj programatskoj pobudnici Evangelii gaudium, koja je ključ razumijevanja novog Direktorija za katehezu, donosi svijetu i društvu koje se lomi i transformira na prekretnici digitalne epohe, te otkriva neprolaznu novost“.

„Središte i bît neprolazne novosti uvijek je isti Bog koji očituje svoju bezgraničnu ljubav u Kristu koji je isti jučer, danas i uvijeke. Dakle, navještaj donosi svijetu istog Krista, neprolaznu Riječ Božju i njegov nepromjenjivi moralni zakon u jeku epohalne promjene, a kateheza sudjeluje u izazovima Crkve koja se, kako donosi Direktorij, mora suprotstaviti općeprisutnoj nepravdi, isključivanju siromašnih, prvenstvu novca i dobitka u djelovanju namjesto proročkog znaka i navještaja života u punini i obilju za sve“, prenio je poticaje iz Direktorija dr. Šehić. Naveo je izazove koji, prema papi Franji, „potresaju suvremeno društvo“. To su „dehumanizacija čovjeka kojem se ne priznaje vrijednost ni ljudsko dostojanstvo, uništavanje najranjivijih skupina, guranje siromašnih na rub ponižavajuće egzistencije, proklamiranje novog moralnog poretka su periferije koje trebaju svjetlo Evanđelja“.

Masovna primjena digitalnih alata „fragmentirala je i promijenila postmoderno društvo

„Direktorij naglašava kako su u tim socio–kulturalnim i moralnim pitanjima kršćani pozvani biti trajno svjesni da „evangelizirati znači uprisutnjivati Božje kraljevstvo u svijetu”, poručio je dr. Šehić.

 Masovna primjena digitalnih alata „fragmentirala je i promijenila postmoderno društvo“, rekao je dr. Šehić, „uvela u digitalnu epohu i donijela duboke i kompleksne promjene na svim razinama sociokulturnog ambijenata, a na individualnoj razini uzrokovala je psihološke, fiziološke, duhovne i moralne posljedice. Digitalno, u širem smislu od usko tehnološkog, transformirajući tradicionalnu epohu, oblikovalo je novu epohu i nastavlja je modificirati, preoblikujući jezik, mijenjajući mentalitet i restrukturirajući vrijednosne hijerarhije“, opisao je dr. Šehić značajke digitalne epohe prema navodima iz novog Direktorija.

„Predominantnoj digitalnoj kulturi“ nastaloj na misaonom konceptu tehnokratske paradigme postmodernog čovjeka papa Franjo suprotstavlja se u enciklici Laudato si.

„Redukcionistička perspektiva tehnokratske paradigme pogađa sve dimenzije ljudskog života i društva, jer veliča subjekt koji stječe kontrolu nad objektom. Za nju je čovjek tek živući organizam upravljan biokemijskim procesima i algoritmima, čiji je kompletni životni proces zapisan u DNA. Kozmos funkcionira na principu protoka informacija, stoga se moralno odlučivanje može preseliti na sofisticirane algoritme, npr. autonomnih automobila koji odlučuju temeljem činjenica. Tako latentno digitalna kultura restrukturira hijerarhiju vrijednosti i morala, pri čemu se moralna odluka odvaja od čovjeka i njegove slobode i savjesti te se prenosi na drugotni autoritet“, rekao je dr. Šehić, alarmirajući važnim upozorenjem iz Direktorija: „Pojedinac se susreće s nikad ranije poznatim pristupom koji mijenja koordinate autoriteta i referencijalnu točku moralnog autoriteta iz vlastite kršćanske savjesti prenosi na vanjski amoralni aparat. Digitalna epoha tako stvara pseudo-religiju i legitimira nove izvore autoriteta te mijenja bioetičku paradigmu“.

Digitalizacija i umjetna inteligencija mijenjaju postojeće čovjekove biološke karakteristike 

Redukcionistička perspektiva digitalne epohe utemeljena je na pogrešnoj antropologiji i čini temeljni promašaj, jer „ne shvaća bit stvorenog svijeta i čovjeka te ga unižava do redukcionističke objektivizacije. Generacije koje stasaju u takvom okruženju, udišući od rođenja pogrešnu antropologiju koja izvrće smisao čovjekove egzistencije i taji od njega veličinu slike Božje, moraju biti u središtu nove evangelizacije i pastoralne brige“, potaknuo je dr. Šehić

Digitalna kultura inicirala je antropološku transformaciju mijenjajući paradigmu vrijednosti i norme. To „brojni autori smatraju antropološkom krizom koja postmodernističkim mentalitetom pokušava nadići ljudsku prirodu, transhumanizirati ljudske manjkavosti i kreirati biološki i psihološki superiornijeg post-čovjeka“, upozorio je predavač, poručivši da „Direktorij prepoznaje antropološku tranformaciju društva“, prepoznaje „troslojni pristup društvu“ kojeg čine „ljudi koji se ne snalaze u digitalnoj epohi, digitalni migranti ili oni koji su naknadno postali sudionici digitanog svijeta i generacija rođena u digitanoj epohi“.

To razlikovanje je potrebno, jer „ukazuje na fundamentalnu razliku u mentalnom pristupu i stilu komuniciranja – jer digitalizacija i umjetna inteligencija mijenjaju postojeće čovjekove biološke karakteristike, kapacitete i funkcioniranje“, upozorio je dr. Šehić u svjetlu novog Direktorija.

Svjesna antropološke transformacije, kateheza „ne može ostati indiferentna pred činjenicom da ljudi rođeni u digitalnoj epohi privilegiraju sliku nad slušanjem. To predstavlja ogroman izazov za katehezu koja je u prvom redu navještaj. Direktorij upravo taj izazov prepoznaje novom smjernicom koja katehezu digitalnog doba vidi kao personaliziranu, ali nikad u individualnom procesu, te navještaj iz individualiziranog i izoliranog svijeta društvenih mreža želi premjestiti u eklezijalnu zajednicu, mjesto gdje iskustvo Boga stvara zajedništvo i dijeli život, u čemu središnje mjesto, kao navodi mora imati liturgija“, poručio je dr. Šehić.

Govoreći o bioetičkim izazovima za katehezu, dr. Šehić je rekao da je „čovjek slika Božja, Imago Dei, kojeg je Bog poznavao prije nego je oblikovan. Svaki je čovjek plod Božje misli, pozvan na skladni suživot s ljudima, stvorenim svijetom koji je stvoren dobar i sa Stvoriteljem. Kršćanski pogled na svijet koji je stvoren jer je željen i koji je dobar jer ga je takvog stvorio Bog Stvoritelj, promiče njegovu vrijednost, a čovjeka uzdiže na razinu sustvaratelja i čuvara“, istaknuo je dr. Šehić, dodavši da zbog toga „znanstvena istraživanja prirode i čovjeka nisu i ne mogu biti moralno neutralna, a kriteriji njihovih smjernica ne mogu biti isključivo tehnološka efikasnost i korisnost“.

Pitanja pobačaja, rodnog identiteta i eksperimentiranja nad ljudima prijelomne su bioetičke točke kateheze

„Ključna bioetička pitanja dostojanstvenog početka i kraja ljudskog života, zdravlja i eksperimentiranja nad čovjekom, ogromni su izazovi za katehezu. Pitanja pobačaja, rodnog identiteta i eksperimentiranja nad ljudskim bićima prijelomne su bioetičke točke kateheze. Crkva podupire znanstveni napredak koji omogućuje dostojanstveniji način življenja i borbe s bolešću, dok istovremeno ima imperativ ne izdati objavljenu Božju istinu o čovjeku te dužnost svijetu pokazati istinsku antropologiju koja otkriva čovjekovu istinsku ulogu u svijetu“, poručio je dr. Šehić.

Direktorij „razgraničuje znanstveni napredak i tehnološka dostignuća koja su poboljšala uvjete života čovječanstva, od tehnoloških mogućnosti koja nisu moralno dopustiva ili su u kontradikciji s dostojanstvom ljudske osobe. Poziva na precizno razlučivanje terapeutske intervencije od manipulacije koja zadire u identitet i integritet ljudske vrste te ne poštuje stvorenu ljudsku prirodu“, rekao je predavač.

Direktorij dotiče i „važno bioetičko pitanje koje se danas koristi kao sredstvo političke manipulacije i moralne ucjene, izostavljajući iz vida da se radi o sudbinama konkretnih osobama istog dostojanstva. To je pitanje roda i rodne ideologije. Transhumanistička filozofija koja izvrće istinu o čovjeku dovodi u pitanje Objavljenu istinu muško i žensko stvori ih (Post 1,27). Rodni identitet više nije darovan te ga ljudsko biće mora prihvatiti i osmisliti, nego je socijalni konstrukt autonomno odlučivan, potpuno odvojen od biološkog spola. Transhumanistička filozofija tako inaugurira oblik antropocentrizma, pri čemu čovjek niječe vlastitu prirodu i samostalno odlučuje kako će se sam kreirati“ upozorio je dr. Šehić. U tom kontekstu, „Direktorij izriče duboku svijest Crkve o kompleksnosti osobnih situacija, Crkva ne izriče osobnu osudu, nego poziva na trajnu brigu za ljude, ne prešućujući istinu da seksualni identitet i egzistencijalno iskustvo mora biti odgovor na izvorni Božji poziv“, naglasio je predavač.

Život je svet i nepovrediv jer od „svoga početka uključuje Božje stvaralačko djelovanje i zauvijek ostaje u posebnom odnosu sa Stvoriteljem, svojom jedinom svrhom“, rekao je dr. Šehić, smatrajući da je to „ozbiljan izazov za katehezu danas“.

Prema istraživanju Balobana i Črpića, 80,6 posto građana Hrvatske smatra da je pobačaj ubojstvo 

„Pitanje pobačaja aktualno je i u hrvatskom društvu iz dva razloga. Prvi, jer se ono nalazi u svojevrsnom pravnom vakuumu, pri čemu je zakonski rok za donošenje novog zakona u Hrvatskom saboru istekao, a Ustavni sud se moralno relativistički vrijednosno svrstao, zanemarujući ustavne kategorije. Drugi razlog, za katehezu u Hrvatskoj važniji, nalazi se u stavovima hrvatskih katolika jer očituje otklon od tradicionalnog kršćanskog antropološkog koncepta“, upozorio je dr. Šehić, podsjetivši da prema istraživanju Balobana i Črpića, 80,6% građana Hrvatske smatra da je pobačaj ubojstvo kojim se prekida započeti ljudski život, dok 64,4% Hrvata smatra da je pobačaj nužno zlo koje treba ostati kao mogućnost odabira ženama.

S obzirom na većinu katolika u Hrvatskoj, „ambivalentnost stava u odnosu na pobačaj predstavlja veliki izazov katehezi danas. Dakle, građani Hrvatske, sukladno kršćanskom svjetonazoru, prihvaćaju pobačaj kao ubojstvo nerođenog ljudskog bića, ali istodobno smatraju dopustivim mogućnost činjenja teškog grijeha“, upozorio je dr. Šehić, rekavši da mnogi ljudi „dopuštaju pobačaj, unatoč stavu o grešnosti ubojstva nerođenog djeteta“.

Mnogi misle i da na realan stav o pobačaju ne treba utjecati Crkva ili vjerski stav. „Očigledno pitanje pobačaja predstavlja veliki izazov za katehezu, jer značajan broj katolika nema posve katolički stav o ubojstvu nerođenog djeteta“, upozorio je dr. Šehić.

Direktorij predlaže posebne programe edukacije o kršćanskoj vjeri i moralu

Navodeći te bioetičke izazove, „Direktorij predlaže pastoralnim djelatnicima promovirati posebne programe edukacije o kršćanskoj vjeri i moralu, u kojima treba u svjetlu crkvenog učiteljstva poučavati o pitanjima ljudskog života kao Božjeg dara, poštovanju ljudske osobe i njenog razvoja te znanstveno-tehnološke podređenosti dobru čovjeka“, rekao je dr. Šehić.

„Kao što je čovjek slika Božja, jedinstven i ima neotuđivo dostojanstvo te je kruna stvaranja, Direktorij osobito u bioetičkim i moralnim pitanjima u središte stavlja ljudsku osobu i njen integritet, objavljenu istinu utisnutu kao Božji pečat. Isus Krist koji se utjelovio zbog svakog pojedinačnog čovjeka treba biti navješten svakom čovjeku, što je zadaća svakom od nas kao svakidašnja obveza, kako nas poziva papa Franjo u Evangelii gaudium, navještajem od osobe do osobe“, potaknuo je dr. Damir Šehić.