U izlaganju je dr. Dančuo predstavio prve tragove kulta sv. Josipa u istočnim Crkvama koji datiraju još od 4. stoljeća. Na zapadu najstariji spomen čašćenja sv. Josipa, povezan s datumom 19. ožujka, pojavljuje se početkom 9. stoljeća na sjeveru Francuske, ali pravi kult počinje se razvijati oko 1000. godine. U 15. stoljeću njegovo čašćenje širi se zahvaljujući utjecaju sv. Bernadina iz Siene i Jeana Charliera de Gersona, istaknuo je.

„Kad govorimo o Istoku, prvi tragovi čašćenja svetog Josipa sačuvani su u apokrifnom dokumentu Priča o Josipu Tesaru. Širenje povijesti tijekom 6. stoljeća ukazuje na vrlo drevi kult koji potječe možda već od judeokršćanske Crkve iz koje se proširio među kršćanskim zajednicama i utjecao na uspostavljanje slavlja među egipatskim monofizitskim Koptima. Oni su obilježavali spomen na njegovu smrt odnosno na prijelaz na datumu koji danas odgovara našem gregorijanskom kalendaru 2. kolovoza. U martirologiju koptske Crkve napisanom u Aleksandriji oko 1425. čitamo prijelaz svetog i pravednog starca Josipa tesara, muža Djevice Marije Bogu jednake koji je bio dostojan biti nazvan ocem Kristovim. Kalendari koji spominju blagdan sv. Josipa na Istoku iz desetog su stoljeća i sastavljeni su u palestinskom samostanu svetog Sabe“, rekao je dr. Dančuo.

Postoje sinaksariji koji blagdan Marije i njezina muža obilježavaju 26. prosinca. Spominje se u nedjelju prije Božića slavlje Isusovih predaka. Spominju se Abraham i Josip, muž Presvete Majke Božje. Imamo i spomen u nedjelju osmine Božića, slavlje svetog Josipa zajedno s kraljem Davidom. Kako se može razaznati u istočnoj tradiciji slavlja nisu vezana isključivo uz svetog Josipa, već se nalaze u kontekstu Božiča s namjerom da ga se uključi u Kristovo otajstvo utjelovljenja i rođenja koje mu pripada, ustvrdio je dr. Dančuo.

Kada promatramo Zapad, kult svetog Josipa prvi je put posvjedočen u rukopisu iz osmog stoljeća koji se danas čuva u Zürichu, a dolazi najvjerojatnije iz sjeverne Francuske ili Belgije. „Kalendar ovog rukopisa upućuje na spomen svetog Josipa 20. ožujka. To je najstariji jasan spomen svetog Josipa, blizu današnjem datumu 19. ožujka. U ostalim sačuvanim martirologijima i kalendarima u rasponu od 9. do 11. stoljeća spominje se sveti Josip na datum 19. ožujka s najčešćom oznakom in Betlehem sancti Ioseph uz dodatak nutritoris Domini odnosno hranitelj Gospodinov. Danas ostaje otvorena rasprava oko razlike između 19. i 20. ožujka, a jedno od mogućih objašnjenja jest pretpostavka o zabunama oko imena s dvojicom učenika Josipa iz Antiohije i Josera koji bi se spominjali na ove dane prema starijim verzijama martirologija“, objasnio je dr. Dančuo.

U 13. stoljeću, privatni kult svetog Josipa promiče mistik Herman Josip iz Steinfelda, premonstratski redovnik koji je u viziji Gospe dobio i svoje ime. Njegovo čašćenje promiče Margareta iz Cortone, Gertruda Velika i mnogi drugi. „U 14. stoljeću, sačuvano nam je i najstarije liturgijsko svjedočanstvo o kultu svetog Josipa u Italiji jer među prisutnim franjevcima, dominikancima i karmelićanima u Agrigentu na Siciliji nalazimo spomen oficija u njegovu čast gdje se svetog Josipa spominje kao sanctorum sanctus. U austrijskom samostanu svetog Florijana misal s kraja 14. stoljeća donosi zavjetnu misu svetom  Josipu kao ocu, hranitelju Gospodinovu.

Kult svetog Josipa među karmelićanima je uveden u drugoj polovici 15. stoljeća o čemu nam svjedoče dva brevijara u kojima se nalazi oficij samo za slavlje svetog Josipa. „Upravo će karmelićani biti posebni štovatelji i promicatelji svetoga Josipa“, rekao je dr. Dančuo. Papa Benedikt XIII. 1726. stavio ime svetog Josipa u litanije svetaca i svih liturgijskih knjiga, nakon svetog Ivana Krstitelja, spomenuo je predavač i naglasio da se benediktinska opatija Winchester u južnoj Engleskoj smatra prvom koja je slavila blagdan svetog Josipa oko 1030. godine.

Blagdan svetog Josipa počinje se slaviti 19. ožujka 1480. uz odobrenje pape Siksta IV., a postaje obvezan za cijelu Crkvu 1621. godine odlukom pape Grgura XV, napomenuo je pa dodao da papa sv. Ivan XXIII. umeće Josipovo ime u misni kanon 1962. godine. Crkva časti sv. Josipa kao uzor poniznosti i predanosti te kao svoga zaštitnika kojega je Gospodin postavio da čuva svoju obitelj, naglasio je, između ostaloga, predavač.

Predavanje vlč. dr. sc. Milana Dančua održano je u sklopu znanstvenog skupa „Protector Croatiae“ povodom 150. godina objavljivanja Glasnika sv. Josipa u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu pod pokroviteljstvom zagrebačkog nadbiskupa dr. sc. Dražena Kutleše, predsjednika Hrvatskog sabora Gorana Jandrokovića, Karlovačke županije i Grada Karlovca, a u organizaciji Zagrebačke nadbiskupije, Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu.