O temi „Evangelii gaudium – doprinos učiteljstva pape Franje moralnoj teologiji“ izlagao je dr. Tomislav Smiljanić na inicijativnom ljetnom susretu moralnih teologa u utorak 13. srpnja u franjevačkom samostanu sv. Pavla Pustinjaka na Školjiću, na okupljanju koje će se u svojim budućim ljetnim izdanjima zvati „Moralna teologija u akvatoriju suvremenih izazova“.

„Svrha katoličkog morala mora biti služenje čovječanstvu jer to je moral široke i duboke kozmovizije. On je moral duge tradicije u kojoj se nataložila Mudrost, utjelovljena Božja mudrost, Isus Krist. Kršćanski moral ili moralno učenje i izlaganje Crkve treba staviti u središte Evanđelje, tj. osobu Isusa Krista, Sina Božjega“ istaknuo je dr. Smiljanić, naglasivši kako papa Franjo smatra da „kršćanski moral ne može postati moralom smisla ako se u središte stave doktrinarni ili moralni naglasci, umjesto Evanđelja“.

U tom kontekstu, citirao je važnu Papinu misao iz Evangelii gaudium: „Moralnom zdanju Crve prijeti opasnost da postane kula od karata i to je naša najveća pogibelj. To bi značilo da se ne naviješta evanđelje, nego neki doktrinarni i moralni naglasci koji proizlaze iz određenih ideoloških opcija. Poruku bi se tada izložilo opasnosti da izgubi svoju svježinu i izgubi miris evanđelja (br. 39).

Iz toga proizlazi, poručio je dr. Smiljanić, da „kršćanski moral ne može postati moralom odgovornosti i smisla, etosa, solidarnog uključivanja, služenja čovječanstvu, ako u središtu nije osoba Isusa Krista, ako je u središtu neki moralni propis ili neki doktrinarni smisao“.

Naime, predavač je podsjetio da je moralna teologija prije Koncila bila svedena više na popis naputaka o moralnim kazusima, odvojena od opće teološke sinteze, imala je juridički karakter. „Moralno učenje Crkve treba prije svega isticati moral smisla. Papa Franjo ističe kršćanski moral kao moral služenja smislu čovjekovog života, a to je evanđelje. Potiče naviještati više moral odgovornosti nego dužnosti, ulijevati odvažnost da se nastavi put naprijed“ rekao je dr. Smiljanić.

„Papa Franjo kaže da u izlaganju kršćanskog morala treba doći do izražaja ljepota Božje spasiteljske ljubavi očitovane u Isusu Kristu, umrlom i uskrslom. Kršćanski moral uvijek je nastojao činiti, ali nije to uvijek uspijevao. Iskreno treba reći, često je znao biti jarmom i teretom jer je slijedio usmjerenje koje nije bilo u skladu s htijenjem evanđelja“ upozorio je dr. Smiljanić, rekavši kako kršćanski moral treba „pridonijeti oblikovanju odrasle i odgovorne moralne svijesti koja će se umjeti kretati između ideala i situacija povijesne krhkosti ljudske osobe“.

„Kršćanska vjera predstavlja presudan čimbenik za moralni život, ali ne kao sadržaj koji bi trebao biti određen moralnim normama, nego kao obzor smisla i temeljna motivacija za život. U tom kontekstu, papa Franjo u br. 39 pobudnice kaže: „Kada je propovijedanje vjerno evanđelju, jasno dolazi do izražaja da neke istine zauzimaju središnje mjesto i postaje jasno da kršćanski moral nije neka stoička etika, da je više od askeze, da nije jednostavno praktična filozofija niti popis grijeha i zabluda. Evanđelje poziva prije svega da se odgovori Bogu koji nas ljubi i spašava““ citirao je predavač papu Franju, naglasivši da se „moralno učenje Crkve ne smije shvatiti ponajprije kao prilog etici, a njena etika samo kao šuma znakova upozorenja. Moral se temelji na kristologiji, a kristologija je dublja od svake etike i morala i vodi daleko iznad nje“.

Istaknuvši povezanost kristologije i antropologije, dr. Smiljanić je rekao da „kršćanski moral može biti ljudski samo ako je kristologija ljudska. Samo ako dolazi iz kristologije, kršćanski moral može upućivati na sveobuhvatan obzor biblijske slike Boga i svijeta u kojoj nije riječ samo o životu i smrti, nego i o patnji i utjesi, grijehu i oproštenju, spasenju i blagoslovu. Kristologija i antropologija sastaju se u vjeri u stvaranje i otkupljenje, a vrhunac svega je u vjeri u uskrsnuće“.

Kod pape Franje, osobito u pobudnici Evangelii gaudium, „moralni govor stavljen je u kontekst misijskog poslanja Crkve i u kontekst modernih tehnologija i sredstava komunikacije. To nisu dvije apsolutne novine, ali jesu nove“ rekao je predavač. Moralno učenje promatra se kroz aktualne teme: pobačaj, rodna teorija, biokibernetika.

U toj pobudnici (br. 34) papa Franjo kaže da je u današnjem svijetu brze komunikacije i pristranih medija, navještena poruka izložena opasnosti da bude iskrivljena ili svedena na neke sporedne aspekte. Posljedično, neka pitanja moralnog učenja Crkve istrgnuta su iz konteksta koji daje smisao.

„Najveći problem je kad se navještena poruka poistovjećuje sa sporednim aspektima, koji, premda su važni, ne prenose srž poruke Isusa Krista“ istaknuo je dr. Smiljanić. I papa Ivan XXIII. upozoravao je na opasnost da ne prenosimo bit, nego se čvrsto držimo neke formulacije. Papa Franjo potiče da se pruži odgoj koji osobe uči razmišljati na kritički način te potiče rast i sazrijevanje u moralnim vrednotama.

Apostolska pobudnica Evangelii gaudium je Papina „programatska pobudnica u kojoj se vidi tko je papa Franjo. Sve što će se kasnije razvijati u dokumentima, već tu nalazimo, Crkva siromašnih. S papom Franjom započinje druga recepcija Koncila“ istaknuo je dr. Smiljanić, pozivajući se u tome i na neke njemačke i talijanske teologe koji govore da „s papom Franjom započinje druga recepcija Koncila, izričitija nego je to bilo kod prethodnih papa“. Tu su tezu ti teolozi elaborirali u nekoliko članaka u velikom Zborniku od 800 stranica koji je sabrao radove s velikog simpozija koji je bio održan na Katoličkoj bavarskoj akademiji u Münchenu, povodom 50. godišnjice Drugog vatikanskog koncila.

„Evangelii gaudium na više mjesta izričito spominje pojmove moralno učenje Crkve, moralne vrednote i norme, kršćanski moral, moralno rasuđivanje. Na tim mjestima u središtu stoji evanđelje. U dokumentima prijašnjih papa i kada se pozivaju na Koncil i neke moralne teme, ne nalazimo tako izričiti govor koji otvara teološka pitanja koja su dosad ostala na teoretskoj razini, više u akademskoj, školskoj teologiji. Ali, papa Franjo želi da baš ta pitanja i izazovi uđu u čitavu Crkvu“ poručio je dr. Smiljanić.

Papa se u pobudnici (br. 37) poziva i na sv. Tomu Akvinskog koji kaže da u moralnom učenju postoji neka hijerarhija. „Mnoge konkretne moralne teme koje zaokupljaju kršćansku savjest, nekad nisu na istoj razini hijerarhizacije s drugim bitnim vidovima kršćanske vjere, kako se ona očituje u Svetom Pismu. Događa se i može se dogoditi da na nekim temama neprestano inzistiramo, a ne reagiramo na druga pitanja koja su na istoj razini, isto su u sebi zlo, grijeh“ upozorio je dr. Smiljanić i u tom kontekstu naveo primjer. „Lijepo je da se mladi zauzimaju za život od začeća do prirodne smrti, da se održavaju javne manifestacije i događaji koji to promiču, hod za život, molitva ispred bolnice. No, to bi se moglo činiti i pred tvornicama ljudi koji su izgubili posao. Tu se isto radi o životu, o obiteljima s više djece. I tu su u pitanju ljudski životi. Zašto tu ne reagiramo s takvim entuzijazmom i žarom? Radnik koji ne prima plaću, to je isto grijeh u sebi. Po tome su egzistencijalno ugroženi životi mnogih obitelji, i to su u nebo vapijući grijesi. Zašto je u fokusu samo pobačaj“ potaknuo je pitanja za raspravu dr. Smiljanić.

Predavač je podsjetio i na opasnosti sekularizma koji vjeru želi istisnuti u privatno područje bez doticaja s javnim životom i djelovanjem. „Da bi bila društveno relevantna, katolička teologija, osobito moralna teologija sa svojim izazovima i problemima, prvo mora postati crkveno relevantna“ poručio je dr. Tomislav Smiljanić.

Dr. Tomislav Smiljanić