Istina je prava novost.

Drage: Slavljena liturgija sv. Ivana Zlatoustoga prigodom župne svetkovine

Svečanu liturgiju sv. Ivana Zlatoustoga prigodom župne svetkovine u nedjelju 11. rujna u grkokatoličkoj Župi Rođenja Presvete Bogorodice u Dragama podno Žumberka, u Sloveniji, služio je križevački vladika Milan Stipić.

Suslužili su župnik o. Gorazd Bastašić i župnik Metlike i Radatovića o. Ivan Skalivsky. Župa Drage danas ima malobrojne stalne stanovnike uslijed velikog iseljavanja u obližnje gradove. Međutim, više puta kroz godinu, a osobito o blagdanu župne crkve, nekadašnji župljani Draga i njihovi potomci okupe se u mjestu i svojoj župnoj crkvi u zajedništvu bratske ljubavi i u spomen svojih predaka.

U homilji se vladika Stipić osvrnuo na mir i tišinu toga žumberačkog mjesta, daleko od buke i užurbanosti okolnih gradova. „Ovdje smo se okupili u priličnom broju, u ovoj maloj župi, u ljepoti ovoga kraja i njegova mira i tišine. Kao da smo se izdvojili malo do buke svijeta kako bismo slušali Božju riječ i u nutrini i zajednički razgovarali s Bogom. Izvdojiti se i povući u mir i tišinu i razgovarati s Bogom je nasušna potreba svakoga kršćanina. Upravo onako kako nam je zabilježeno u Svetom pismu da je činila presveta Bogorodica Marija, prebirući u svom srcu otajstvo Božjega spasenja.

Otajstvo je to bezgranične ljubavi Božje prema nama koje dotičemo svojim duhom u osobnoj molitvi, ali i u zajedničkom okupljanju na svetoj liturgiji gdje nam se na osobit način to sveto otajstvo spasenja razotkriva i u kojem molitvom i svetom pričešću sudjelujemo. Molitva, slavlje svetih otajstava Crkve i međusobno bratsko zajedništvo u ljubavi jesu stožeri našega kršćanskoga identiteta. Nemojmo to nikada relativizirati, gdje god da živimo i radimo po svijetu. To je ne samo poveznica s Izvorom života − Bogom Stvoriteljem, već i s našim časnim precima koji su nam u baštinu ostavili našu svetu vjeru kao najvrjedniju konstantu u prolaznosti i mijenama života i svijeta“, rekao je mons. Stipić.

Zahvalio je okupljenim župljanima što redovito dolaze svojoj župnoj crkvi i ne zaboravljaju svoje rodno mjesto i mjesto podrijetla.