Druga izvanredna biskupska sinoda za Europu (2)

Postajući manje kršćanska, Europa postaje i “manje ljudska”
Društvene i duhovne “slabosti” Starog kontinenta, koji je možda prerano postao “senilan”, na jasan su način naznačene već na prvom zasjedanju biskupske Sinode. U nazočnosti Svetog Oca izmjenjivali su se u izlaganjima pastiri biskupija, poglavari dikasterija Svete Stolice te visoki predstavnici rimske kurije. Dijagnosticirane su bojne “bolesti” koje muče Europu na pragu trećeg tisućljeća: materijalistički konzumizam i individualizam, neograničeni pluralizam koji vodi “slabljenju misli” te odricanje svetog koje je kardinal Pierre Eyt iz Bordeauxa nazvao “polaganim odmetništvom od vjere”. Potom žalosni niz zala na koje je upozorio kardinal Poupard: “intelektualni agnosticizam, kulturalna amnezija, etička anemija, vjerska afazija (zanijemjelost), duhovna anemija”.
Sve to navodi na žalosni zaključak: “Krist se niti ne želi niti ga se čeka jer nije istinski ljubljen”, rekao je francuski kardinal dodavši da Europa, postajući manje kršćanska, na neki način postaje i “manje ljudska”. Za tu, sigurno ne ružičastu, sliku i Crkva snosi dio odgovornosti: primjerice “prevelika tajnovitost” kojom nerijetko obavija poruku spasenja. No, osim besplodnih mea culpa postoji mnogo toga što se može učiniti za novu evangelizaciju Europe koja je glavni cilj na koji su ukazali sinodski oci. Nekoliko praktičnih savjeta dao je predstojnik Papinskog vijeća za sredstva društvenog priopćivanja američki nadbiskup John Foley, koji je istaknuo nužnost prodornije nazočnosti Crkve, ne samo u klasičnim sredstvima društvenog priopćivanja ili novim oblicima telekomunikacija, već i u svakodnevnom životu vjernika. U društvu, rekao je, u kojem oko 20% osoba svake godine mijenja prebivalište potrebno je da se župe i laici u mjestima u koja te osobe dolaze pobrinu za prikladni prihvat “novih pridošlica”, neovisno o tome kojoj vjeroispovijesti pripadaju, te da postoje posebno obrazovani svećenici i savjetnici koji će biti spremni saslušati probleme i tjeskobe putem telefona ili elektronske pošte.
O važnosti novih crkvenih pokreta u današnjem katoličkom svijetu govorio je kardinal Miloslav Vlk. Njihova je zasluga, istaknuo je praški nadbiskup, da su potaknuli ponovno otkriće karizmatske protege u vjerskom životu pa “nije sramota da mi učitelji Crkve poslušamo ta iskustva” koja su “prije no prenošenju istina kršćanske vjere usmjerena njihovu življenju”. Očito da se na tome području mogu zamijetiti “nezrelosti, neumjerenosti i katkad zastranjenja” no te snage danas predstavljaju “novu dionicu crkvene zrelosti” kojom, zaključio je, “Duh Sveti utiskuje u narod Božji novo lice”.
Generalni tajnik Sinode kardinal Jan Schotte istaknuo je kako je žurna zadaća Crkve ponovno dati lice Europi koja je sve više označena nepovjerenjem i moralnom degradacijom, ističući kako je od temeljne važnosti staviti u središte pozornosti osobu Isusa Krista.
Za madridskog nadbiskupa Ruoca Varelu Europa, deset godina nakon pada komunizma, proživljava doba velikih razočaranja. Na Istoku, u zemljama koje su nedavno izašle iz marksističkoga gospodarstva propao je san o zapadnom blagostanju i došlo je do eksplozije nasilnih nacionalizama. Na Zapadu, pak, gdje se činilo da je trijumfirao liberalni kapitalizam, došlo je do splašnjavanja entuzijazma, a nezaposlenost i društveni problemi postaju sve teže rješivi. Velike ideale pravde i slobode zamijenili su egoizam i cinizam brojnih osoba koje se zadovoljavaju skromnim obzorom svakodnevice podvrgnute uzoru skeptične osobe, sve udaljenije od Boga i lišene vrijednosti. Iz toga proizlazi kriza obitelji i poštivanja života kao i kriza svećeničkih zvanja. Europa danas ima najmanji broj svećenika od svih kontinenata. Unatoč tome, dodao je kardinal Varela, postoje mnogi znaci nade, među kojima rastući dijalog između različitih kršćanskih Crkava i razvoj crkvenih pokreta i novih zajednica koje Europi nude djelatno svjedočenje tolikih muškaraca i žena obraćenih Kristu koji su mu odlučili posvetiti život.
Prema apostolskom administratoru za europsku Rusiju nadbiskupu Kondrusiewiczu, Sinoda, zabrinuta za budućnost kontinenta, čitajući znakove vremena u svijetlu evanđelja, mora pomoći ponovnom utemeljenju ustanove obitelji na Bogu i poticanju obnovljene skrbi za zvanja, kako bi, “protiv svake nade”, Krist postao izvor nade za Europu, koja je počela disati s “oba plućna krila” (Istok i Zapad) no sada mora imati samo srce.
O pesimističkim glasovima o opadanju broja zvanja u Europi kardinal Martinez Somalo istaknuo je da Stari kontinent još uvijek ima 450.000 redovnica i 100.000 redovnika čiji život u zajednici svjedoči izvornu težnju svetosti i može dati valjan odgovor na nove duhovne potrebe Europe i sačinjavati “duhovni prilog” za kojim Europa tako snažno osjeća potrebu.
O nužnosti međuvjerskog dijaloga, na prvom mjestu s muslimanima, ali i s hinduistima, budistima i sljedbenicima ostalih religija, ne odričući se naviještanja Krista jedinog spasitelja čovječanstva, govorio je kardinal Arinze dok je francuski biskup Garnier istaknuo prinos kršćanstva izgradnji Europe kao zajednice naroda, osobito na području razdiobe suverenosti između područja, nacija i jedinstvenog kontinenta kao i otvaranju Europe Istoku i pružanju pomoći zemljama u razvoju, u obrani života i obitelji te širenju društvenog nauka.
Nisu nedostajala ni dirljiva svjedočanstva o progonima biskupa iz bivšega Sovjetskog Saveza. Tako je mons. Radkovsky posvjedočio: “U tijeku progona Isus je bio nazočan među nama i davao nam snagu da ljubimo neprijatelja i pomagao nam da zajednički podnosimo neprijateljstvo s radošću i nadom u Kristovu pobjedu”.