Druga izvanredna biskupska sinoda za Europu (3) Kristocentrizam, ekumenski i međuvjerski dijalog, uloga laika te crkvenih pokreta - važne teme Sinode

Kristocentrizam, ekumenski i međuvjerski dijalog, uloga laika te crkvenih pokreta – važne teme Sinode
Glavne teme izvješća bile su: kristocentrizam; opredjeljenje za mirni suživot naroda u ujedinjenoj Europi; ekumenski dijalog i odnos s islamom; svećenička zvanja; uloga laika, osobito žena, u Crkvi i na kraju crkveni pokreti.
Povijest Europe, čulo se na zasjedanju, označena je s tri velike podjele: podjelom između istočne i zapadne kulture koja je nastala nakon raskola g. 1054.; potom raskol u zapadnoj Crkvi protestantskim pokretom reformacije te na kraju prosvjetiteljstvo kao treći veliki raskol koji je suprotstavio vjeru i razum. Tim podjelama valja pribrojiti i neizmjerne štete koje su nanijela dva svjetska rata te trenutne podijeljenosti među kršćanima. Upravo u odnosu na dijalog, istaknuto je na zasjedanju, iskustvo uči da ako u njega nije uključen cijeli vjernički narod, na mrtvoj su točki i teološki i hijerarhijski dijalozi među kršćanima različitih vjeroispovijesti.
Osim toga potrebno je i zauzimanje za međuvjerski dijalog, težeći prijateljskim odnosima sa židovstvom i islamom. U tome cilju Crkva u Europi mora slijediti put iskrenog dijaloga, bez naivnosti i predrasuda, zahtijevajući poštivanje slobode kršćanskih zajednica koje žive u zemljama s muslimanskom većinom. Nada koju Krist daje Europi nije nešto neodređeno ili osjećajno, već vrlo konkretna stvarnost sposobna ponuditi europskoj uljudbi vidik traženja vlastitog identiteta u povezivanju jedinstva u različitosti.
U trenutnim europskim prilikama, označenim kulturalnim pluralizmom, jedan od glavnih pastoralnih ciljeva Crkve je odgajati odrasle osobe u vjeri. Vjera koja se prenosi i naviješta već od povlaštenog vremena djetinjstva. No kako? Potrebno je, rečeno je na zasjedanju, da se narod u Europi susreće s Kristom živim. Navještaj Krista nije priopćavanje informacije, već intimni, duboki susret koji se prije svega rađa iz prisnog odnosa, zajedništva i jedinstva sa slušanjem i naviještanjem.
Sa Sinode je upućen ohrabrujući poticaj obiteljima: “Moramo inzistirati pri vlastima”, rečeno je, “da promiču one obiteljske politike koje će omogućiti roditeljima da nastave biti Božji suradnici u stvaranju života i kršćanski odgojitelji”. Što se, pak, tiče pitanja odnosa Crkve s ostalim državama i Europskom unijom potrebno je prevladati, kako je rečeno, kako konfesionalizam tako i neprijateljski laicizam.