Osmi dan devetnice sv. Dujmu

Fra Žarko je u homiliji, nadovezujući se na evanđeoski odlomak (Iv 15, 9 – 17), govorio o kreposti prijateljstva. Istaknuo je da je to Evanđelje prilika za preispitati kvalitetu i istinitost prijateljstava s bližnjima i Bogom. Istaknuo je da se prijateljstvo s Bogom i bližnjima međusobno prožima. Onaj koji istinski ljubi Boga istinski ljubi sve ljude i obratno. Nužno je svakodnevno, poput sv. Petra kada ga je Isus pitao ljubi li ga, potvrđivati svojim životom tu ljubav.

Isus Krist je uzor prijatelja. Isus svoju ljubav i prijateljstvo potvrđuje darivanjem života. Zato i kaže da nema veće ljubavi da tko položi svoj život za prijatelja. Onaj tko istinski ljubi Boga nema neprijatelje, nego svakoga ljubi kao što je zapovjedio Isus Krist u zapovijedima ljubavi, zaključio je. Vjernike je potaknuo da zapamte da su Isusovi prijatelji tek kada čine ono što nam zapovijeda.

Misu je suslavio generalni postulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije mons. Juraj Batelja. Pjevanje je predvodio Mješoviti zbor Župe Gospe od Pojišana pod ravnanjem dirigenta Duška Videke, uz orguljsku pratnju Nikše Lendića.

Nakon što je katedralni župnik don Ante Mateljan zahvalio fra Žarku za predvođenje misnog slavlja i zboru za pjevanje, otpjevane su pohvale u čast sv. Dujma.

Uslijedilo je predstavljanje knjige „Blaženikove sestre. Sestre služavke Malog Isusa u Stepinčevu Krašiću“ autorice s. Manete Mioč, tajnice i savjetnice Provincije sv. Josipa služavki Malog Isusa sa sjedištem u Splitu. Program je moderirala dr. sc. Tea Knez, a pjesmom ga je pratio Mješoviti pjevački prvostolni zbor sv. Duje pod ravnanjem mo. don Šime Marovića, uz orguljsku pratnju s. Mirte Škopljanac Mačina.

Najprije se prisutnima obratila poglavarica Provincije sv. Josipa s. Terezija Pervan. Zahvalila je don Anti Mateljanu za organizaciju, mons. Juraju Batelji za dolazak i promicanje istine o bl. Alojziju te s. Maneti za uloženi trud u pisanju knjige. „Neka istina o bl. Alojziju dopre do svakog srca. Vjerujem da će ova knjiga probuditi još veći žar da poput blaženika bez straha širimo kršćanske vrijednosti“, istaknula je. Na križnom putu bl. Alojzija bile su prisutne Veronike, odnosno pet samozatajnih i mudrih djevica koje su držale upaljene svjetiljke i u kojima ulja nije nestalo, kazala je.

Potom je knjigu predstavio mons. Batelja. Započeo je riječima sv. Ivana Pavla II. s apostolskog putovanja u Hrvatsku 1998. godine kada je na Žnjanu kazao da su kršćani u hrvatskim krajevima pozvani dati novo lice svojoj domovini da se učvrste etičke i morale vrijednosti.

Taj poziv i nama danas vrijedi. Ova knjiga s. Manete, koja vjerodostojno opisuje život bl. Alojzija i sestara služavki Malog Isusa, doprinos je novom licu domovine – istaknuo je.

Nakon pregleda obimne građe i mnogobrojnih arhiva, sestra Maneta Mioč je vješto napisala knjigu koja svjedoči o sestrama služavkama Maloga Isusa koje su u Krašiću služile blaženiku i župi. Sestre su u zatvorskim uvjetima bl. Alojzija stvorile oazu mira i predvorje raja, kazao mons. Batelja.

Dodao je da nova knjiga pokazuje cjelokupni smisao postojanja ženskih redovničkih zajednica, uključivanja žene u život Crkve i kakva sve čuda mogu učiniti žene kada svoju ženstvenost ugrade u izgradnju Kraljevstva Božjega služeći bližnjemu.

Knjiga je podijeljena u četiri dijela. Autorica u prvom dijelu iznosi sličnosti između bl. Alojzija i utemeljitelja služavki Maloga Isusa, vrhbosanskog nadbiskupa sluge Božjega Josipa Stadlera, kazao je među ostalim mons. Batelja.

Posljednja se prisutnima obratila s. Maneta. Družba sestara služavki Malog Isusa je 4. rujna 1938. otvorila zajednicu u Krašiću, po želji i nastojanju tadašnjeg mladog zagrebačkog nadbiskupa Stepinca. Nadbiskup Stepinac im je vlastitim doprinosom u jesen 1940. pomogao kupiti vlastitu kuću u kojoj su djelovale do svibnja 1945. kad je Narodni odbor preuzeo vlast te sestrama oduzeo kuću. Sestre su se uz suglasnost župnika ostale u Krašiću i preselile u župnu kuću, koja je i sama pretrpjela oštećenja uslijed bombardiranja. Dolazak sestara u Krašić, progon iz vlastite kuće i dolazak u župsku kuću, bio je milosni prst Božje providnosti, gdje su bile tako potrebne svojim vjernim služenjem u devet posljednjih godina života blažene uspomene kardinala Alojzija Stepinca.

Bile su nadbiskupu Stepincu Veronike, a župnik Josip Vraneković pravi Šimun Cirenac u nošenju križa. Nadbiskup Stepinac je u montiranom procesu 11. listopada 1946., osuđen na 16 godina zatvora i prisilnog rada. Pet godina proveo je u zatvoru u Lepoglavi, a od kraja 1951. do svoje smrti 10. veljače 1960. godine u kućnom pritvoru u Krašiću. U župnoj kući u Krašiću uz nadbiskupa Stepinca za cijeloga njegovog zatočeništva, od 5. prosinca 1951. do njegove smrti 10. veljače 1960., živio je župnik vlč. Josip Vraneković i pet sestara služavki Malog Isusa: s. Honorata Matica, s. Akvilina Paviša, s. Salezija Golubić, s. Bonaventura Bašić i s. Nikolina Vozel.