Druga obljetnica osnutka Gospićko-senjske biskupije

Gospić, (IKA) – Svečanim misnim slavljem koje je u gospićkoj katedrali Blažene Djevice Marije u četvrtak 25. srpnja na blagdan sv. Jakova, zaštitnika nekadašnje Krbavske biskupije, predvodio gospićko-senjski biskup Mile Bogović u zajedništvu sa šesnaest svećenika, Gospićko-senjska biskupija proslavila je drugu obljetnicu osnutka. U prigodnoj propovijedi biskup Bogović je predstavio “sliku stanja” i onoga što je učinjeno u biskupiji u protekle dvije godine. Najprije je predstavio plan koji je najavljen u prigodi osnutka biskupije, a koji je obuhvaćao rad na materijalnoj i duhovnoj obnovi, zatim promicanje ekumenizma te rad s izbjeglicama i prognanima.
Biskup Bogović govorio je o oblikovanju i promicanju biskupijskog zajedništva, istaknuvši kako je u proteklom razdoblju obišao cijelu biskupiju te obavio pastirski pohod svih župa u tri od pet dekanata. Također je rekao kako je posjetio i većinu organiziranih hrvatskih zajednica u Australiji, Kanadi, a veći dio i onih u SAD-u i Njemačkoj. Uprava biskupije, nastavio je u svom izlaganju biskup Bogović, organizira se polako, jer se krenulo iz početka. Katehetski ured djeluje u Otočcu, a Povjerenstvo za obitelj u Ogulinu, jer u Gospiću za te urede nema ni mjesta ni ljudi. Kao ne mali problem istaknuo je što je biskupija još uvijek u privremenom smještaju, što se darovana zgrada ne može koristiti, a što koči ne samo organizaciju središnje uprave, već i okupljanja svećenika te održavanje seminara za pojedine staleže i udruge.

U tijeku protekle dvije godine mnogo je truda uloženo u obnovu crkvenih zdanja. “Uz ostale koje se dorađuju, ove godine bit će dovršene četiri crkve koje se rade iz temelja: u Vagancu, Korenici, Saborskom i Čanku. U nedjelju ću blagosloviti obnovljenu crkvu Duha Svetoga u Blagaju”, rekao je biskup Bogović, posebno spomenuvši Plitvice, “svjetski biser naše biskupije i cijele Hrvatske”, gdje još uvijek ne postoji ni crkva ni svećenik. Ondje se u budućnosti namjerava graditi crkva i pastoralni centar. Najveći donator u obnovi je država, a sve se ne bi tako brzo odvijalo da obnovu ne vode svećenici, koji posao rade s velikom predanošću. Trud se ulaže i u pružanju pomoći u kulturalnome i gospodarskom pogledu. Pritom je biskup izrazio nadu da će se u godinama koje predstoje “moći još sustavnije raditi na duhovnoj obnovi, koja je kudikamo važnija i teža”. “Na ekumenskom planu nije mnogo učinjeno, premda smo imali jedan susret s pravoslavnim svećenicima u Ogulinu. Duh evanđelja i poticaji Svetog Oca traže da se ekumensko zalaganje pojača. Postoje za tu vrstu djelatnosti velike objektivne teškoće, jer su mnoge rane iz prošloga rata još nezacijeljene, a mnogi koji se postavljaju kao liječnici daju neodgovarajuće lijekove. Mi vjerujemo da su u ‘kršćanskoj apoteci’ na raspolaganju pravi lijekovi, a mi smo ih dužni davati ljudima. Ne čine dobro ni ekumenskim nastojanjima ni miru na ovim prostorima oni koji razvijaju stari partizanski duh i veličanje 27. srpnja 1941. godine. Ovdje je duboko ukorijenjena svijest da je upravo toga dana počeo i ovdje i u susjednim bosanskim krajevima sustavni progon svega što je hrvatsko i katoličko. Teško je zato našim ljudima uočiti pozitivne elemente spomenutog datuma. Nema sumnje da u povijesti ovoga kraja ima mnogo prikladnijih datuma za obilježavanja, koja bi mogla pridonijeti i približavanju različitih”.

Biskup Bogović na kraju se osvrnuo na pitanje prognanika i izbjeglica, založivši se za načelo da se svatko ima pravo vratiti “onamo otkuda je pod pritiskom sile otišao, ali svatko ima pravo otići iz mjesta u kojem ne želi živjeti”. “U pogledu doseljenika iz Bosne svi smo mi, hrvatski biskupi, jedinstveni u tome da je najbolje ako bi se prognani mogli i htjeli vratiti u svoj zavičaj. Ako se nalaze u Bosni izvan svog zavičaja da bar ondje mogu ostati. U jednome i drugom slučaju treba im pomoći da ostvare svoja prava. Tek onda ako ne postoje uvjeti ili želja da se tim pravom oni koriste, na svaki način nastojati ih zadržati u Hrvatskoj”, rekao je biskup Bogović, podsjetivši kako je u tom cilju HBK imenovala povjerenstvo na čelu s predsjednikom Hrvatskog Caritasa zadarskim nadbiskupom Ivanom Prenđom.

Nakon mise održan je vrlo uspjeli koncert na kojem su nastupili s. Cecilija Dragica Pleše (mezzosopran), Lucija Balić (orgulje) i Martin Völlinger iz Njemačke (alt-blokflauta). Na programu su bila djela J. F. Höndla, J. S. Bacha, J. B. Loeilleta, I. Muhvića, M. Lešćana, A. Dvoržaka, W. A. Mozarta i Gounoda.
Na misi su sudjelovali i bogoslovi i sjemeništarci, svećenički kandidati za Gospićko-senjsku biskupiju, koji su protekla četiri dana boravili u Gospiću na zajedničkom susretu i druženju.
Nova Gospićko-senjska biskupija osnovana je 25. svibnja 2000. godine. Nastala je podjelom teritorija tadašnje Riječko-senjske nadbiskupije, od koje su nastale dvije: Riječka nadbiskupija i Gospićko-senjska biskupija, time da svakoj ostaje po pet dekanata. Svečanost uspostave nove biskupije i ustoličenje prvoga gospićko-senjskog biskupa upriličena je 25. srpnja 2000.