On je u propovijedi govorio o svojim sjećanjima na tešku 1945. te kako su ubojstva hercegovačkih fratara potresla cijeli hrvatski narod. Istaknuo je: „Naši fratri koji su prije 76 godina završili ovozemaljski život proliše svoju krv i postadoše živa slika Kristova. Oni su s ovih oltara propovijedali Krista raspetoga i govorili o smislu patnje, ljubavi i dobrote. Oni su ovaj narod učili čitati i pisati da bi se majke i djeca mogli javiti svojima koji su otišli u tuđinu kako bi zaradili koricu kruha, koji su otišli na branike Domovine braniti nas od neprijatelja. Oni su pravili mlinice i kanale za navodnjavanje da bi se ljudi zadržali na ovom kršu. Oni su ljude i djecu vodili u Slavoniju da bi im život sačuvali od gladi. Oni su sirotinju hranili i u vrijeme rata. Ti fratri nisu htjeli bježati iz samostana, a mogli su. Nismo krivi, govorili su, zašto ćemo bježati. Vele očevidci, opraštaju i s molitvenikom u ruci umiru. Sjećam se kao dječak od četiri godine veljače 1945. Poslije mise idu žene na sklonište gdje su fratri spaljeni. Idem i ja s mamom. Bilo je dosta svijeta i djece s majkama. Svi u tišini i u suzama mole. Ostao mi je u sjećanju njihov šapat i molitva, njihove suze i uzdasi, kao i miris paljevine i dima. Gledao sam ih kako brišu suze, kako mole i vijesti jedne drugima kazuju. Nešto šapuću, a nas sklanjaju da ne čujemo. I došlo je proljeće, godine Gospodnje 1971. kada se skupi mnoštvo vjernika, više od stotinu fratara, sve mlađi od mlađeg, bolji od boljeg, koji s molitvom na usnama prenesoše kosti mučenika i dostojno ih pokopaše te ovu našu crkvu mučeništvom posvetiše i još ljepšom učiniše. Od tih dana do danas na ovom se mjestu moli, svijeće pali, a u posljednje vrijeme vjernici, poglavito članovi molitvenih skupina i Trećeg reda, uređuju ovo mučeničko mjesto. Od pobijenih fratara kosti se traže i ovdje pokopavaju. Ovaj je narod Božji znao da su neprijatelji kršćanske vjere učinili zločin s namjerom da bi uništili vjeru ovog naroda i iskorijenili ga iz ovog krša. Ali su se prevarili i zaboravili su da je mrak u mučeničkom plamenu raspršen. Mržnja je u njihovoj ljubavi sažgana, nasilje njihovom nevinošću razoružano. Oni su mučeništvom posvjedočili i nama pokazali kako postoje vrijednosti koje su veće od života. Oni koji su pucali na njih ubili su sami sebe, koji su palili njih spališe sami sebe“.

FRAMA je pod vodstvom fra Augustina Čordaša čitala misna čitanja i pjevala. A to čine i svake nedjelje na večernjoj misi.

Vicepostulator fra Miljenko Stojić i tu večer je dodijelio nagrade na Natječaju s temom „Pobijeni hercegovački franjevci“, ovaj put za uzrast mladež. Prvu nagradu dobila je Andrea Šakota, učenica IV.b r. Gimnazije fra Dominika Mandića na Širokom Brijegu. Njezin rad nosi naslov „Uvijek vjerni vama“. Drugu nagradu osvojila je Petra Smoljan, učenica 3. r gimnazije Srednje škole dr. fra Slavka Barbarića u Čitluku za pjesmu „A sada ti, druže“. Treća nagrada otišla je u ruke Gabrijela Prce, učenika 3. r. gimnazije u Stocu. Napisao je pjesmu „Braća anđela“.

I društvena je zajednica obilježila jugokomunističko ubojstvo franjevaca i puka Božjega. Pred križem na Trgu širokobrijeških žrtava vijence su položili i zapalili svijeće izaslanstva Grada Širokog Brijega, Zapadno-hercegovačke županije, Odjela za Drugi svjetski rat i poraće HNS-a u BiH, zajedno s ministarstvom branitelja Zapadno-hercegovačke županije. Vicepostulator fra Miljenko predvodio je molitvu za sve pobijene.