U predavanju je istaknuo da se u trenutačnoj situaciji u Hrvatskoj suočavamo s mnoštvom životnih polja – Covid-19, potres, bolesti, siromaštvo, itd. – na kojima je moguće ići u žetvu, a to ujedno znači puniti žitnice svoga bića ljubavlju, suosjećanjem, predanjem, solidarnošću. Čemu čekati pogodnije trenutke? „Tko će ako neću ja, kada ću ako ne sada?“ – riječi su V. Frankla (2010) koji je nakon iskustva u koncentracijskom logoru pozivao na osobnu odgovornost u promicanju dobra u društvu, te pri tome otkrivajući smisao svoga poslanja. U braći i u sestrama po Božjem duhu i mi kao kršćani prepoznajemo i otkrivamo lice Božje, ovdje i sada. Nada i čežnja psalmiste Ps 42,3: Žedna mi je duša O, kada ću doći i lice Božje gledati? te Ps 27,8-9: Moje mi srce govori: „Traži lice njegovo!” govore nam o temeljnoj čežnji čovjeka vidjeti Božje lice.

Dok se u vremenima „prekrivenih lica“ susrećemo s raznim izazovima, Božje lice nam se i dalje otkriva u onima koji na razne načine trpe. Kreativna ljubav i hrabrost pomažu nam odvažiti se te otvorenih očiju prepoznavati patnike jer je to put mistike otvorenih očiju (Metz, 2017). Vjeruješ li u svoje razumijevanje Boga ili ti vjeruješ u Boga? Ako vjeruješ u Boga, tada to prije svega znači biti budan, probuditi se, ističe Metz (2011). Hrabra i otporna osoba je budna te spremna dugotrajno, i ne tek situacijski, suočavati s životnim izazovima i poteškoćama a istraživanja pokazuju kako su to redovito altruistične osobe, predane za dobro drugih (Shepela i dr. 1999). Trajno nadahnuće na tom putu za kršćane jest Isus Krist, patnik s patnicima, no u svemu najradosniji Bog jer u potpunosti se daruje. Hrabro gledati realnost patnika jest mjesto susreta s ljudima i s Bogom, zaključio je dr. Bošnjaković.