Pobožnost je započela molitvom Zlatne krunice koju je pjevanjem predvodio župni vikar fra Pavle Ivić.

U nagovoru što ga je održao, predvoditelj trodnevnice župni vikar s Humca fra Nikola Jurišić osvrnuo se je na evanđeoski tekst iz Evanđelja po Luki o milosrdnom ocu i rasipnom sinu. Fra Nikola je istaknuo da ta evanđeoska priča donosi sliku Božje strpljivosti prema ljudima te da Isus koristi priče da bi se lakše moglo uživjeti u njih, razumjeti poruku koju donosi i navještaj koji pruža.

„Ono što je zanimljivo za Kristove priče jest u tome što je dobro znao tko ga sluša te je iskoristio priču kako bi nekoga s ljubavlju opomenuo i upozorio, a drugoga pohvalio ne imenujući pritom nikoga. Zato je važno imati otvoreno srce za Božju riječ kako bismo čuli ono što on govori, a ne ono što mi mislimo“, istaknuo je fra Nikola.

Osvrćući se na riječ Evanđelja, fra Nikola je spomenuo da je odnos oca i sina u toj Isusovoj priči toliko slomljen da je otac za sina već gotovo mrtav te odatle i zahtjev da razdijeli imovinu. Sin nije mogao podnijeti očevu blizinu, te bježi. Isto se događa i u našem životu kad izabiremo umjesto milosti grijeh i počnemo živjeti po svojoj volji – rekao je propovjednik.

Otac prihvaća ono što sin zahtijeva bez prigovaranja, odgovaranja ili čega takva, te zaboravlja na svoju vlastitu pravednost kojom mu pripada sva imovina i dijeli je. Slika je to nebeskog Oca koji isto čini iz preobilja ljubavi i na nama je kako ćemo se nositi s njegovim darovima i povjerenjem u nas.

U daljnjem razmišljanju na temelju teksta koji govori o sinovljevom razvratnom životu u dalekoj zemlji, fra Nikola je istaknuo da se radi o opisu životne tragedije svakoga grešnika na svijetu. „Grijeh je rasipanje milosti koju nam Bog daje, a daleka zemlja nije ništa drugo nego oznaka loma koji je nastao u odnosu oca i sina“, naglasio je. Dodao je da svakog puta kad se započne neka promjenu bez Boga uvijek se jednako završi – na dnu.

Nadalje, fra Nikola je spomenuo da je potrebno vrijeme da bi se spoznalo svoj život u grijehu jer često takav život daruje samo sljepoću. Zato je mladić, došavši k sebi, spreman sebi priznati poraz.

„O kako je to teško u našem životu, reći da si donio krivu odluku, učinio pogrešnu stvar“, naglasio je fra Nikola. Rekao je da izrečena svijest sinovljeve greške postaje polazišna točka za ozdravljenje odnosa s ocem. Kazao je da lako u mlađem sinu prepoznaje sebe jer, iako svjestan sve Božje dobrote, ponekad se odluči za korake koji udaljavaju od Božje milosti i slobode.

„Kada dođem do sebe, kada postanem svjestan onoga što sam učinio, opet zna potrajati poprilično dugo da krenem na ispovijed. Za vrijeme studija znao sam se po dva mjeseca tjerati da krenem na ispovijed. Osjećao sam strah i sram, i bilo mi je teško priznati Bogu što sam učinio i što sam bio spreman učiniti, ali kad bi se napokon odlučio ostao bih iznova iznenađen Božjom ljubavlju“, posvjedočio je fra Nikola, preporučivši okupljenim vjernicima da unatoč svojim osjećajima budu spremni od Gospodina tražiti oproštenje.

U nastavku propovjednik je upitao što bi se dogodilo da se takav slučaj zbio u našim obiteljima te bi li imali hrabrosti postupati kako je to činio milosrdni otac iz prispodobe. Sve je to slika, istaknuo je fra Nikola, sakramenta pomirenja u kojem Bog iznova sve ovo čini u svojoj ljubavi prema nama. „Bog čeka na naš povratak i veseli mu se. Bog želi da iskusimo njegovu strpljivost kroz vjeru i prekomjernu ljubav i zato upoznati Kristovo srce možemo slušajući ove njegove riječi o ljubavi Očevoj koju je on utjelovio u sebi.“ Svoje promišljanje fra Nikola je zaključio osobnom molitvom milosrdnom Ocu.

Uslijedilo je euharistijsko slavlje kojim je predsjedao fra Nikola Jurišić, u zajedništvu s župnikom fra Bojanom Rizvanom i župnim vikarom fra Pavlom Ivićem. U homiliji fra Nikola se zadržao na naviještenoj Kristovoj riječi o lažnim prorocima te je istaknuo da su „proroci iz naroda od Boga odabrani ljudi da tom istom narodu govore ono što im Bog poručuje.

„Nikada to nije bila laka i lijepa služba“, rekao je, dodavši da bi često „završavala mučeničkom smrću. Malo ih je koji nisu tako završili i doživjeli odbačenost od naroda kojemu su bili poslani služiti.“ Propovjednik je istaknuo kako je razlika između lažnih i pravih proroka u autentičnosti. „Pravi proroci bili su spremni živjeti ono što im Bog govori, a ne samo davati lažnu nadu ili prijeku opomenu. Zato lažni proroci ne govore Božje riječi i nije im stalo do spasenja ljudi. Oni žele druge vezati na sebe i tako ih trajno odvući od Gospodina. Donose neki svoj nauk, a ne Boga. I danas živimo u svijetu“, istaknuo je, „u kojem cvjetaju lažni proroci koji pokušavaju donijeti neka brza rješenja za sve životne probleme te žele obezvrijediti patnju, žrtvu i trpljenje.“

Fra Nikola je rekao da Bog od vjernika možda ne traži da danas budu proroci, ali traži da njihov život urodi plodom. „Plodovi ne mogu prevariti. Jasno vidiš što imaš. Ako govorim o miru, a činim sve da mira ne bude, onda će me plodovi raskrinkati kao lažnog mirotvorca. Vrlo lako je danas biti lažni kršćanin. Ispunjati naizvan sve pobožnosti, ići na razne seminare i susrete, ali kada život od nas traži svjedočanstvo, tu često zakažemo“, zaključio je fra Nikola te pozvao sve na svjedočanski život evanđelja.

Drugi dan trodnevnice završio je euharistijskim klanjanjem.