Svoj nagovor don Zdenko je započeo citirajući poznate riječi književnika Petra Preradovića: „Ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno nikad posve nije: čim željenog cilja se dovreba, opet iz njeg’ sto mu želja klije.“ Istaknuo je kako je srce mjesto čovjekovih želja i zato nas Sveto pismo poziva da imamo hrabrosti preispitati svoje srce. „O odgovoru na pitanje naših čeznuća ovisi ravnoteža u našem životu“, naglasio je predvoditelj te usmjerio razmišljanja na konzumeristički mentalitet koji nas trajno podsjeća da nam nešto treba. Kao slikoviti primjer, don Zdenko je istaknuo kako su često hladnjaci u našim obiteljskim kućama puni, a kako u njima najčešće ima dosta namirnica kojima je odavno istekao rok. „Mi stalno nabavljamo neke stvari, misleći da će nas one ispuniti. Slično je bilo i s apostolima u Isusovo vrijeme koji, dok Isus naviješta svoje otajstvo spasenja, razmišljaju o prvim mjestima u kraljevstvu nebeskom“, poručio je don Zdenko. Analizirajući pojedine svetopisamske tekstove progovorio je o odnosu apostola i Isusa koji nas poučava da ne možemo imati stalno svoj život pod kontrolom.

Don Zdenko je upozorio kako mi ljudi često ne prihvaćamo Božju riječ iako je ona neprolazna. „Osobito je to vidljivo u susretu s bolestima koje pogode naš život. Bolest nam ponekad otvara oči srca i duše. Mi želimo biti mladi i zdravi pod svaku cijenu. Zato je varka ovoga svijeta što će čovjek pogaziti sve moralne i etičke norme samo kako bi ostvario svoje sebične želje“.
„Najveća bolest našega srca jest kad počnemo opravdavati zlo! Mi smo okrenuli svoje srce od Boga. Čak štoviše, mi smo se počeli igrati boga i očekujemo dobro. To je nemoguće! Svaki put kad čovjek misli da je bog onda se dogodi neko zlo u njegovu životu. Tako smo, po grijehu praroditelja, i izgubili raj. A mi se često pravimo bogovima u svojem životu. Čim dobijemo neku odgovornost na poslu ili obitelji gdje znamo da po službi koju obavljamo moramo nekime upravljati, odmah pomislimo da smo bogovi. To je put razočarenja u našem životu i utapanja u zlu“, istaknuo je don Zdenko.

Osim toga, predvoditelj se osvrnuo i na naše strahove koje često nosimo u srcu. „Svi naši problemi u odnosima nastaju iz straha jednih pred drugima. Bojimo se reći istinu, ali se bojimo i čuti istinu!“ naglasio je don Zdenko donoseći primjer Kristova razgovora sa Samarijankom u kojem joj je Krist objavio istinu u ljubavi koja je stubokom promijenila njezin život. „Isus je bio savršeno slobodan i on cijeni slobodu drugih. Krist nas želi slobodne, ali on svoju slobodu pronalazi u volji Očevoj“, spomenuo je don Zdenko te podsjetio vjernike kako je na krštenju Bog preuzeo naš život u svoje srce.

Na koncu nagovora, don Zdenko Dundović, osvrćući se na riječi apostola Pavla u kojima nas poziva da se zaodjenemo u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost i strpljivost, rekao je kako je upravo to Božja receptura za naše ranjeno i bolesno srce te pozvao vjernike da liječe svoje srce pred Kristovim srcem.

Nakon nagovora, don Zdenko predvodio je euharistijsko slavlje u zajedništvu s braćom franjevcima koja djeluju u Župi i don Franjom Kowalom, župnikom Dikla i Kožina. U homiliji je spomenuo skorašnju beatifikaciju mladog Carla Acutisa koji je u dobi od 15 godina postigao svetačku zrelost, a naš je suvremenik. Posvješćujući Božjem narodu opći poziv na svetost, don Zdenko je istaknuo kako su sveci bili normalni ljudi koji su svoj život temeljili na Bogu. Predočavajući osam načela duhovnog života koja je zabilježio Carlo Acutis, propovjednik je pozvao na borbu protiv licemjerja i trajnu radost zbog iskustva ljubljenosti koju nam pruža Bog.

Po misnom slavlju uslijedilo je euharistijsko klanjanje kojim je završio drugi dan trodnevnice u čast Presvetog Srca Isusova. Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu predvodio je župnik fra Bojan Rizvan.