Drugi dan trodnevnice uoči Petrova na šibenskim Vidicima

O. Krasicki je propovijedao o Kristovoj životvornoj snazi koja se na poseban način očitovala u trenucima kada je uskrisio svojega prijatelja Lazara i sina udovice iz Naina, a napose kod uskrsnuća kćeri nadstojnika Jaira o čemu govori nedjeljno Evanđelje. „Drago mi je što je baš sv. Petar, kojeg štujemo u ovoj trodnevnici, uz sv. Jakova i sv. Ivana bio svjedok ovog događaja“, rekao je p. Arek.

Na kraju je zaključio da je Isus u sva tri slučaja bio na putu. „To je priča o mojoj i tvojoj smrti koja se događa s grijehom. Želim ti reći kako je Isus već krenuo na put kako bi te spasio. Moguće je da si upao u grijeh sat vremena prije nego si stigao ovdje. Možda si već dva dana u grijehu i zato duhovno mrtav. U smrtnom grijehu koji rastače tvoju dušu, koji čini tebe mrtvim čovjekom. Možda si već četiri dana u grijehu i tvoja duša zaudara po grijehu. A Isus kreće na put da te spasi. Možda već dugo imaš grijeh koji nikako ne želiš ispovjediti. Ali Isus ide prema tebi. Koliko sam puta svjedočio na duhovnim obnovama kako Bog oživljava, Bog podiže ljude u ispovijedi. Ne postoji slučaj da je toliko smrtonosan, a da ti Isus ne može pomoći jer je on životvorac. On je Put, Istina i Život. Zato hrabro naprijed. On te vraća na put vjere. Zahvaljuj za dar vjere. Vjera je dar od Boga, vjera u Isusa Krista koji ulazi u naša srce dok tu činjenicu na prihvatimo cijeli srcem, cijelom osobom.“

Nakon mise okupljenim vjernicima obratio se i domaći župnik fra Ivan Penava. Njegov zahvalni govor donosimo u cijelosti. „Dragi vjernici, roditelji krizmanika i prvopričesnika, prijatelji iz obiteljskih zajednica priznajem dok vas ovako sve gledam da sam jako ljubomoran. Znam da je to grijeh i borim se s njim. Ljubomoran sam na vas muževe što imate tako dobre žene. Uvijek se čudim u ispovijedi kad neka žena kaže: ‚Moj muž mi ne daje dovoljno pažnje. Ne razumije me‘, ta zar je tako teško biti dobar muž i dati malo pažnje ženi. Kako su te žene dobre i svete, mislim si u sebi, ali sam svjestan da su dobre i svete jer su na ispovijedi. Ja ne znam kako je živjeti sa ženom u obitelji, kako je ženi kod kuće s djecom. Je li i onda tako dobra i sveta kao na ispovijedi?!

Međutim, čitam Sveto pismo i naišao sam na jednu rečenicu o kojoj sam dosta meditirao a govori o bračnom poštovanju: ‚Kad se tko netom oženi, neka ne ide u vojsku; neka mu se ne dodjeljuje nikakva služba, nego, oslobođen, neka ostane kod kuće godinu dana da razveseljuje ženu koju je doveo‘ (Pnz 25,5). Ta rečenica proistječe iz čovjekovog realnog života kojeg usmjerava prema Bogu. Zamislite mladića od trideset godina koji je u punoj tjelesnoj snazi spreman za rat, a zakon mu nalaže da ostane kod kuće i razveseljuje svoju ženu. I to godinu dana.

Kako to muškarac može razveseljavati jednu ženu? Eto, o tom biblijskom retku sam ja meditirao i uvijek se pitam nakon što se neka žena ispovijedi da joj muž ne daje dovoljno pažnje kako taj muž ne pazi dovoljno na nju. Pa, evo jedna od biblijskih zapovijedi muževima jest da razveseljavaju svoju ženu. Rekao bih da Bog očekuje i obrnuto, a to je da žena razveseljava svojega muža. Kako žena može razveseljavati svojega muža? Možemo sad o tome pola sata meditirati, ali mislim da svatko u svojem braku zna kako to treba.

Dakle, Bog od vas supružnika ne traži da svaki dan idete na misu, da se pričešćujete, bilo na ruku bilo na usta, već od vas traži da jedno drugo razveseljavate. To je Božja zapovijed za vas. I još k tome ako pogledamo sv. Josipa i sv. Mariju koji su dio Isusove ovozemaljske obitelji vidimo da su oboje ostali u djevičanstvu. Pa, kako su onda oni razveseljavali jedno drugo bez seksa i tjelesne nježnosti? A opet su bili normalan par koje je živio redovitim skrovitim životom. Kako možete, dragi bračni parovi, razveseljavati jedno drugo, a bez seksa? Evo, to je zadatak na koji vas potičem u Božje ime – da razveseljavate jedni druge, a onda će uz vas i vaša djeca biti sretna, pa će i cijelo društvo biti sretnije.

A drugo iskustvo koje želim podijeliti s vama jest svjedočanstvo košarkaškog trenera Sorunasa Jasikeviciusa kad su ga pitali zašto je pustio jednog igrača kući pred važnu utakmicu: ‚Što ja mislim o tome? Pa, ja sam ga pustio. Imate li Vi djece? Kad budeš imao djece, mladiću, razumjet ćeš. Jer je to vrhunac čovjekovog iskustva. Zapravo, jako dobro pitanje. Mislite li da je košarka najvažnija stvar na svijetu? Za koga? Za momčad? Za navijače? Jeste li vidjeli broj navijača na utakmici? Kad vidiš svoje prvo dijete, shvatit ćeš što je najvažnije na svijetu. Dođi pa ćemo onda razgovarati. Ništa nije veličanstvenije na svijetu od rođenja djeteta. Vjeruj mi, ni titule ni išta drugo. Igrač koje je otišao kući je sada u emotivnim nebeskim visinama. I ja sam zaista sretan zbog njega.‘

Divim se ovom treneru koje izgovara životnu istinu. Jer važnije i od sporta i od karijere jest ljubav prema djeci, prema svojoj ženi i obitelji. Ako već jedan menadžer i trener, a ne vjernik kaže da je rođenje djeteta nešto najveličanstvenije koliko ona još više mi vjernici trebamo zahvaljivati Bogu i radovati se svojoj djeci.

Evo, ove dvije poruke sam želio ostaviti vama roditeljima i bračnim parovima – razveseljavajte jedno drugo u braku i radujte se svojoj djeci. To je Božja volja za vas. Hvala vam na našem dosadašnjem zajedničkom putu u vjeri i vašim životnim iskustvima koja ste dijelili sa mnom kroz ispovijedi i kroz molitve u svetim misama.

Drugoga dana trodnevnice na župnikov poziv okupili su se roditelji ovogodišnjih krizmanika i prvopričesnika, kao i članovi obiteljske zajednice Agnus Dei te obiteljske zajednice iz Vodica s kojima je župnik surađivao. Bila je to prilika da se župljani upoznaju s organizacijom jedne obiteljske zajednice i pokušaju osnovati nešto slično u svojoj župi.