Uvodeći u propovijed, fra Josip je rekao da „okupljeni na euharistijsko slavlje, slavlje nad svim slavljima u kojima je i sam Svetac najviše uživao i u kojima je crpio milosti za svoje djelovanje, i mi sami večeras poput njega, želimo iskazati slavu Bogu jer nam je po zaslugama sv. Antuna uvijek u blizini upravo onda kada treba.“

Posvjedočio je da je i u svom životu iskusio da sv. Antun „odmah ‘rješava’ stvari, bez puno odgađanja.“ Kazao je da je sv. Antun za života na zemlji mnogima pomogao, mnoge priveo k Bogu, a danas je neumorni nebeski zagovaratelj, svih onih koji mu se obrate u potrebama.

„Njegova se blagonaklonost nije promijenila do dana današnjega. I to je jedan od razloga zašto se mi okupljamo ovdje na ovome misnome slavlju“, rekao je fra Josip. Dodao je da je „ovaj Božji dom, ova bazilika, povjerena pod zaštitu upravo našemu svecu koji posebno djeluje kada se na njegov poticaj okupljamo u zajedništvo euharistije i slavimo Boga. To i jest i uvijek je bio cilj svetoga Antuna – da nas što bliže dovede k Bogu, k izvoru odakle je i sam crpio.“

Napomenuo je svi okupljenim na misi imaju svoju priču, svoj doživljaj sa svetim Antunom. „Nekima je pomogao, nekima upravo pomaže, a neki su čuli da sveti Antun pomaže pa žele zadobiti naklonost zagovora toga moćnog sveca. Pomoć kojom nam Svetac pristupa znak je dobre volje, poticaj da svoj život, svoje ciljeve, svoju žrtvu uskladimo s Božjim ciljevima, s Božjim putem“, protumačio je fra Josip.

Osvrnuvši se na ulomak evanđelja u kojemu Isus ozdravlja čovjeka koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina, fra Josip je pojasnio da „ono upućuje na Izvor, na Ozdravitelja u kojem sveti Antun pronalazi svoj smisao i svoju svrhu. Izvor iz kojeg sveti Antun i sam dobiva moć ozdravljanja.“ A, kako je rekao, Bog u njegovu životu ne ostaje šuteći, ne ostaje dužan ni Antunu ni onima kojima je Antun poslan. Djeluje snažno preko svoga sluge. Djeluje poput bujice koja snažno po Antunovoj prisutnosti obraća okorjela srca, ozdravlja bolesnike, donosi smisao i mir onima koji ga nemaju, vraća izgubljene na pravi put, naglasio je fra Josip.

Rekao je da je Isus „vječna Riječ koju nam Antun svaki put iznova predstavlja. Svaki put, svakim svojim zagovorom, svakom gestom nas usmjerava na svoga Otkupitelja.“

„Okupljeni i danas, svatko sa svojim potrebama, sa svojim molitvama, sa svojim težnjama, poput onog izdvojenog bolesnika iz današnjeg evanđeoskog ulomka, tražimo i mi pomoć od Gospodina. Tražimo ponajprije mir u svojim dušama. Tražimo od Boga da nam smiri naše misli, naše životne poteškoće i situacije. Tražimo da u miru naše duše dožive olakšanje. Tražimo mir s Bogom. To traži i On. Zato nam savjetuje, zato nas poziva da prije svega sačuvamo mir, ne dopuštajući grijesima da nas dovode u stanje nemira. Od malih, naizgled neznatnih, do velikih i razornih koji ne samo da unose nemire u naš vlastiti život, nego unose nemire i u sve one koji su nam blizu, s kojima dijelimo trenutke svoga života“, kazao je fra Josip.

Vjernicima je na kraju uputio poticajne riječi, pozvavši: „Budimo hrabri nasljedovatelji Kristovi, po uzoru i poticaju sv. Antuna i onda se ne bojmo tražiti zagovor Sveca cijeloga svijeta koji će vrlo blagonaklono gledati na nas kada vidi da se protiv grijeha borimo i trudimo.“

Na misi su koncelebrirali župnik iz Banjola don Kristijan Perović i bolnički kapelan fra Filip Musa.

Prijenos pobožnosti može se pratiti utorkom u 19 sati u programu Hrvatskoga katoličkog radija, na Facebook stranici HKR-a i Laudato TV.