Večernju misu u crkvi Male braće predslavio je fra Ivan Gavran koji se na početku prisjetio onoga što se dogodilo na ovaj dan 1944. godine u Dubrovniku. Propovjednik fra Nediljko Jerkan pozdravio je hodočasnike Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava koji sa sjevera Hrvatske redovito dolaze na obljetnice stradanja te istaknuo izjavu jedne hodočasnice koja je kazala kako su je ovdje doveli „putovi naših mučenika“. Govorio je nadalje o tome „što nam Gospodin danas govori“ i protumačio misna čitanja povezavši ih sa žrtvom koju su podnijeli stradalnici na Daksi, otoku na kojem su franjevci živjeli još prije šest stotina godina a samostanski prostori su danas urušeni.

Ako su Isusa progonili, progonit će i one koji su slijedili Isusa, kazao je propovjednik te podsjetio na devet franjevaca iz njihove provincije koji su u ratnim i poratnih događajima izgubili živote, od kojih su dvojica stradali na Daksi. Njihove fotografije su okupljeni vjernici mogli vidjeti.

Prijepodnevni planirani odlazak i komemoracija na otoku Daksi ispred spomen obilježja i grobnice s posmrtnim ostacima većine stradalnika zbog uzburkanog mora nije održan, pa su predstavnici lokalne i županijske vlasti, članovi obitelji stradalnika kao i predstavnici Udruge Daksa i udruga proizišlih iz Domovinskog rata vijence i svijeće položili kod spomen križa na Boninovu. Molitvu je predvodio isusovac p. Marijan Bešlić. Na grobu pogubljenog dubrovačkog gradonačelnika dr. Nika Koprivice vijenac je položio aktualni dubrovački gradonačelnik Mato Franković.

Zasad je utvrđeno da su među stradalnicima na Daksi bila sedmorica katoličkih svećenika. Četvorica su bili svećenici Dubrovačke biskupije: don Mato Dobud, don Josip Schmidt, don Mato Kalafatović-Milić i don Đuro Krečak. Ubijena su dvojica franjevaca iz Reda manje braće: fra Marijan Blažić i fra Toma Tomašić, te jedan član Družbe Isusove o. Petar Perica. Udruga Daksa 1944./45. je 2007. godine podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja za ratni zločin.

Predstavljanje zbornika radova s osmog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa „Totalitarizmi XX. stoljeća i njihove posljedice za hrvatski narod“ održano je u dvorani Ivana Pavla II. Na predstavljanju su govorili: urednik zbornika i predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva Ante Beljo, jedan od sudionika na kongresu i voditelj Etnografske zbirke zavičajne kuće u Hutovu Stanislav Vukorep, povjerenik Dubrovačke biskupije za Hrvatski martirologij i ravnatelj Arhiva Dubrovačke biskupije mons. Ivan Šimić te književnica i predsjednica Odjela za Drugi svjetski rat i poraće Hrvatskog narodnog sabora Anita Martinac. Moderator predstavljanja je bio predsjednik Udruge Daksa Denis Vokić.

Kako je na predstavljanju istaknuto Hrvatsko žrtvoslovno društvo od 1998. godine svake tri godine održava kongrese te nakon toga izdaje zbornik kojeg potom predstavlja diljem Hrvatske i šire, a posebice na području uz koje je vezana glavna tema zbornika. Za ovaj zbornik to područje je istočna Hercegovina i dubrovačko područje, pa su tim povodom predstavljači došli u Dubrovnik.

Više o samom žrtvoslovnom društvu govorio je urednik zbornika Beljo koji je dao i širi kontekst zbivanja na širem dubrovačkom području koja su dovela do stradanja na Daksi. Opisao je neke događaje u istočnoj Hercegovini koji su prethodili ulasku partizana u Dubrovnik, a o čemu je više može pročitati u zborniku. Naglasio je kako su bivši španjolski borci iz ovih krajeva, koji su kasnije pokrenuli ustanke na ovim područjima, postupali onako kako su boljševici vodili revoluciju u Rusiji, odnosno odmah na početku bi bogatije seljake, intelektualce i svećenike strijeljali čime bi se narod uplašio te bi lakše provodili revoluciju.

Vukorep je s okupljenima podijelio svjedočanstvo jednog dječaka iz mjesta Dubrava koji je s jedanaest godina pobjegao pred četničkom vojskom iz sela Dubrave te je u skupini djece došao do Zagreba. Bili su smješteni u Zavod za gluhonijemu djecu, a kasnije ga je primila jedna obitelj Slovenaca. Vukorep je kazao i kako je, osim djece koja su otišla za Zagreb, postojala i jedna skupina djece koja su bila upućena na Lopud, ali o tome nema dovoljno podataka. Također je kratko spomenuo neke izbjegle partizane iz Hercegovine koji su se sakrivali u Konavlima.

Prikaz dubrovačkih stratišta i grobišta dao je mons. Šimić. Nakon što je protumačio što su totalitarizmi, predavač je nastavio govoriti o posljedicama triju totalitarizama na području Dubrovačke biskupije od 1941. godine. Kazao je kako je na početku Drugog svjetskog rata to područje bilo razbijeno između više država i bilo pod utjecajem raznih drugih interesa. Opisao je stradanja u tim vremenima te naveo brojna mjesta stradanja. „Bilanca je, jednostavno rečeno, žalosna“, ustvrdio je mons. Šimić. Nije lako doći do točnog broja stradalih zbog više razloga, kazao je predavač i naveo te razloge. Još je uvijek moguće otkriti koju žrtvu ili masovnu grobnicu komunističkih žrtava makar ih je do sada na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine otkriveno oko dvije tisuće, rekao je i na kraju naveo brojeve o stradalnicima na području Dubrovačke biskupije prema nekoliko kategorija te ustvrdio kako je i Dubrovnik imao svoj križni put.

Kratki prikaz zbornika predstavila je književnica Martinac koja je kazala kako je važno pisanje istinite povijesti zasnovane na činjenicama bez ideoloških natruha. Poručila je i kako je važno izraditi žrtvoslov župe ili općine jer su to najtrajniji spomenici, a ogroman doprinos zajednici je objaviti jedan ovakav zbornik. Istaknula je kako zajedno treba raditi na kulturi sjećanja i čuvanju kolektivne memorije, ne zaboravljajući žrtve jer se samo tako možemo „oduprijeti ponavljanju povijesti“.

Osmi hrvatski žrtvoslovni kongres bio je održan 8. studenog 2019. godine u Zagrebu i završen 9. i 10. studenog iste godine u Krapini. Zbornik od 534 stranice objavljen je 2022. godine u Zagrebu, a nakladnik je Hrvatsko žrtvoslovno društvo Zagreb. U prvoj cjelini sabrano je pet uvodnih referata sa skupa u Zagrebu, a u drugoj ostalih dvadeset referata s nastavka skupa u Krapini. Slijede cjeline: Umjetnici kongresu; Završni program kongresa u Krapini; Komemoracija žrtava Drugog svjetskog rata i poraća; In memoriam te Pokrovitelji i donatori. Na početku knjige donosi se raspored predavanja na kongresu, proslov urednika Ante Belje te recenzije dr. Ivana Hrvoića i Tuge Tarle. Knjiga je opremljena i brojnim fotografijama i dokumentima.