Predavanje o temi  „Aktualizacija kao povlašteno mjesto formativnog vrednovanja“ održala je voditeljica županijskog stručnog vijeća vjeroučitelja Dubrovačke biskupije s. Katarina Mihić. U drugom dijelu stručnog vijeća, vjeroučitelji su sudjelovali u sinodalnom savjetovanju vjeroučitelja Dubrovačke biskupije.

Voditeljica Mihić je kazala da je jedna od definicija aktualizacije općenito: „provođenje u djelo, ostvarivanje tj. aktualizacija ljudskih potencijala, prenošenje u sadašnjost, posadašnjenje, dovođenje u sklad s vremenom, ažuriranje, osuvremenjivanje, itd.“, dok ju je filozofski moguće definirati kao „prevođenje iz mogućnosti (potencijalnosti) u čin (stvarnost)“. Govoreći o vrednovanju u nastavi, podsjetila je da je to „sustavno prikupljanje podataka u procesu učenja i postignutoj razini kompetencija: znanjima, vještinama, sposobnostima, samostalnosti i odgovornosti prema radu, u skladu s unaprijed definiranim i prihvaćenim načinima, postupcima i elementima, a sastavnice su praćenje, provjeravanje i ocjenjivanje“.

Mihić je ukazala i na razliku između formativnog i sumrativnog vrednovanja. Formativno vrednovanje se provodi tijekom učenja i poučavanja i neodvojiv je dio nastavnoga procesa, a svrha je prikupljanje informacija o napredovanju učenika, te prepoznavanje jakih strana učenika da bi se unaprijedilo buduće učenje i poučavanje. S druge strane, sumrativno vrednovanje je procjena razine učeničkih postignuća (naučenog) na kraju određene faze procesa učenja, npr. na kraju nastavne cjeline/teme, polugodišta ili nastavne godine.

Istaknula je i razliku između „vrednovanja za učenje“, „vrednovanja kao učenje“ i „vrednovanja naučenog“. Naime, „vrednovanje za učenje“ ne rezultira ocjenom, a riječ je o prikupljanju informacija o procesu učenja te interpretaciji tih informacija kako bi učenici unaprijedili proces učenja, a učitelj poučavanje; u „vrednovanju kao učenje“ učenici vrednovanjem uče, te se učenik aktivno uključuje u proces vrednovanja uz podršku učitelja da bi se maksimalno poticao razvoj učenikova samostalnog i samoreguliranog pristupa učenju, a „vrednovanje naučenog“ rezultira brojčanom ocjenom.

Ponudila je nekolika primjera iz Biblije kako formativno vrednovati tijekom aktualizacije u nastavi Vjeronauka: „s Abrahamom se možemo povezati kao s ocem vjere i prijateljem Božjim; Mojsije govori o slobodi i dostojanstvu svakog čovjeka; Petar je primjer oslonca koji čovjek ima u vjeri; Pavao je pak naš brat.“ Svi su ti likovi primjeri osoba s kojima se svaki čovjek može susresti i povezati te kasnije učenicima prenositi osjećaje koje ti likovi bude u ljudima, a upravo se tu događa aktualizacija koja zahtijeva suradnju učenika i vjeroučitelja te izravnu komunikaciju sa samim biblijskim tekstom, kazala je predavačica.

Radionicu na temu „Formalno podučavanje u zabavnom okruženju – s posebnim naglaskom na aktualizaciju“ održale su vjeroučiteljica Marina Serdarević i profesorica biologije i kemije Linda Jurkić. Na početku su predstavile tzv. „STEAM obrazovanje“ koje je slično kao STEM obrazovanje, uz „dodatak“ umjetnosti. Riječ je o pristupu koji upotrebljava prirodne znanosti, tehnologiju, inženjerstvo, umjetnost i matematiku kao polazne točke prema kojima usmjerava pitanja učenika, dijalog i kritičko mišljenje, tako da STEAM odvodi STEM na sljedeću razinu: omogućava učenicima da povežu učenje u kritičnim područjima zajedno s umjetničkim praksama, elementima, principima dizajna i standardima koji im pružaju cijelu paletu predmeta na raspolaganju. Istaknule su da ovo nije novi koncept, te da su ljudi kao što je Leonardo Da Vinci pokazali važnost kombiniranja znanosti i umjetnosti u otkrićima. Naglasile su da postoji šest koraka za stvaranje učionice usmjerene na STEAM autentičnu lekciju: fokus, detalj, otkriće, primjena, prezentacija i poveznica.

Također, predstavile su PBL (Project Based Learning), a riječ je o metodi podučavanja u kojoj učenici stječu znanja i vještine radeći dulje vrijeme na istraživanju i odgovaraju na autentično, zanimljivo i složeno pitanje, problem ili izazov. U navedenoj metodi učenici aktivno sudjeluju u procesu učenja, postaju odgovorni u procesu učenja i stječu autonomiju, uče raditi u grupama i sami pristupaju rješavanju problema iz svakodnevnog života, a svako rješenje je moguće i jedinstveno. Predstavile su i etape te medote, a one su: istraživačko pitanje, određivanje cilja projekta, planiranje projekta (odgojno-obrazovni ishodi), provedba projekta (aktivnosti) i evaluacija projekta (vrednovanje).

Vjeroučitelji su na ovom stručnom vijeću, nakon što ih pročelnik Katehetskog ureda Šime Zupčić ukratko podsjetio na sinodalni hod Dubrovačke biskupije, sudjelovali u sinodalnom savjetovanju. Podijeljeni su u tri skupine, ovisno koliko godina rade u nastavi Vjeronauka, tako da su prvu skupinu činili vjeroučitelji s najviše pet godina rada u školi, drugu skupinu oni koji rade u školi od šest do 20 godina, a treću oni s preko 20 godina radnog iskustva. Unutar skupina su zajednički promišljali o sljedećim temama: koliko su zadovoljni u svom vjeroučiteljskom poslanju; što ih raduje i ispunja, a na koje poteškoće nailaze; koje će promjene sinodalni hod donijeti u Crkvi; osjećaju li potporu biskupije u svom djelovanju; o svojim prijedlozima za duhovnu i stručnu formaciju vjeroučitelja; što bi preporučili u odnosu na rad s djecom i mladima na župnoj/biskupijskoj razini te gdje vide mogućnost aktivnijeg sudjelovanja vjernika laika u životu mjesne Crkve. Uz to su mogli iznijeti i ostala svoja promišljanja.

Molitvu na početku stručnog vijeća predvodio je  vjeroučitelj u OŠ Marina Držića Ilija Saulović.