Relikvija Parčeve lijeve ruke prije mise svečano je u procesiji, u pratnji članova Bratovštine festanjula sv. Vlaha i Dubrovačkih trombunjera, prenesena iz Moćnika dubrovačke katedrale te je tijekom misnoga slavlja bila izložena na čašćenje u crkvi sv. Vlaha. Nakon mise u svečanom je ophodu ispraćena iz crkve i vraćena u katedralu, gdje je predvoditelj slavlja sudionicima podijelio blagoslov relikvijom.

U propovijedi je rektor crkve govorio o Isusovoj evanđeoskoj poruci iz nedjeljnoga evanđelja: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“, kao i o značenju i proslavi blagdana Ruke sv. Vlaha. Osvrnuo se i na ovotjedna događanja u Katoličkoj Crkvi vezana uz Svećeničko bratstvo sv. Pija X. te iznio svjedočanstvo jedne Amerikanke o čudesnom ozdravljenju u Dubrovniku po zagovoru sv. Vlaha.

„Ovih dana pratili smo, slušali i čitali o nemilom događaju koji se zbio u Svećeničkom bratstvu sv. Pija X., koje je bez naloga i dopuštenja zaredilo četiri nova biskupa za svoje bratstvo, štoviše unatoč protivljenju pape Lava XIV. Moram priznati da sam tužan zbog cjelokupne situacije, a još tužniji čitajući komentare nekih, imenom i prezimenom Hrvata, a vjerojatno i katolika, koji s toliko mržnje pišu o Kristovoj Crkvi. Papa Lav jasno je poručio Bratstvu: Ne činite to, nemojte derati Kristovu haljinu“, kazao je propovjednik.

Ljubav koju katolici trebaju imati prema dvije tisuće godina staroj Kristovoj Crkvi slikovito je usporedio s ljubavlju osobe prema svojoj ostarjeloj majci.

„Ne možemo mnogo učiniti po pitanju novonastale situacije“, nastavio je. „Ali možemo učiniti jako puno, a to je – moliti. Moliti da po zagovoru sv. Vlaha Gospodin dotakne i svojim Duhom prožme i jedne i druge kako bi se pronašlo prikladno rješenje na obostrano zadovoljstvo.“

Dodao je pritom riječi sv. Faustine da se đavao vrlo dobro može odjenuti u poniznost, ali nikada u poslušnost, te poručio: „Nije lako biti poslušan, ali bez poslušnosti i hijerarhijskog ustroja ne može se ići naprijed.“

Tumačeći nadalje evanđeoske riječi o tome kako Isus poziva umorne da ih odmori, rektor je nabrojao različite vrste umora koje ljudi danas proživljavaju, istaknuvši kako Isus poznaje svaki ljudski umor. Isus ne obećava da će preuzeti sve čovjekove terete, nego kaže: „Dođite i učite od mene jer sam krotka i ponizna srca“, pozivajući ljude da dođu k njemu, u njegov zagrljaj, gdje će pronaći odmor i mir.

Rektor crkve sv. Vlaha potom je okupljenim vjernicima ispričao svjedočanstvo o čudesnom ozdravljenju jedne osobe po zagovoru sv. Vlaha.

„Ovih je dana na adresu Biskupije, katedrale i crkve sv. Vlaha stiglo pismo iz Amerike na dvije stranice. Piše ga jedan svećenik. Izvještava nas da je 2023. godine sa svojom bolesnom majkom i prijateljima boravio u Dubrovniku. Njegova majka bolovala je od teške bolesti dišnoga sustava, riječ je o suženjima dišnih putova. Unatoč upozorenjima liječnika da ne napušta Ameriku, ipak je došla u Dubrovnik. U pismu opisuje kako bi svaki njezin napadaj kašlja završavao gušenjem, a oni su u tim trenucima bili potpuno nemoćni. Dolaskom u Dubrovnik pretraživao je internet, doznao da postoji crkva sv. Vlaha, za kojega je već ranije čuo. Dva su dana zaredom dolazili u ovu našu crkvu i molili molitvu u čast sv. Vlaha za njezino ozdravljenje.“

Po povratku u Ameriku gospođa je otišla na liječnički pregled. Liječnica više nije pronašla nikakav trag bolesti, kao da je nikada nije ni imala niti se zbog nje liječila. Budući da je i liječnica vjernica, pacijentica joj je ispričala što se dogodilo u Dubrovniku. Gotovo tri godine čekali su kako bi vidjeli hoće li se tegobe ponovno pojaviti. To se nije dogodilo te danas vjeruju da je riječ o čudesnom ozdravljenju po zagovoru sv. Vlaha, kojemu su se molili u njegovoj crkvi, zaključio je rektor.

„Današnjim blagdanom Ruke sv. Vlaha želimo još jednom zahvaliti Bogu za ovoga sveca, našega Parca“, kazao je rektor Pervan te podsjetio na smisao i ispravan način čašćenja relikvija svetaca.

Govoreći o višestoljetnom štovanju relikvije ruke sv. Vlaha u Dubrovniku, među ostalim je rekao:

„Dubrovčani su stoljećima s posebnom pobožnošću častili relikviju ruke svoga Parca. Ova je ruka našega sv. Vlaha u procesijama blagoslivljala Grad, njegove stanovnike, zidine, polja, more, pomorce, obitelji i djecu. Dok su se oko Dubrovnika izmjenjivala razna carstva i sile, dolazili ratovi, potresi, bolesti, kuge, zaraze i druge nevolje, narod je podizao pogled prema svome zaštitniku i molio ga da ga još jednom, i tko zna koji put, zaštiti, pomogne mu i oslobodi ga.“

„Pozvani smo danas pred ovom relikvijom moliti: Sveti Vlaho, neka moje ruke budu poštene u radu, čiste u molitvi, otvorene u ljubavi i velikodušne u služenju. Neka preko mojih ruku i danas ljudi osjete dobrotu Kristovih ruku“, potaknuo je vjernike rektor Pervan.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor.

Blagdan prijenosa relikvije lijeve ruke sv. Vlaha slavi se od 1347. godine. Povod uspostavi „drugoga blagdana sv. Vlaha“ bio je događaj iz 1346. godine, kada je pučanin Toma de Vitiano pribavio Gradu moćnik s relikvijom lijeve Parčeve ruke, koji se i danas čuva u riznici dubrovačke katedrale, izvijestio je Ured za medije Dubrovačke biskupije.