Govoreći o pročitanima misnim čitanjima mons. Pervan je kazao na početku kako su ona ove nedjelje tako bogata, sadržajna i poučljiva da je dojam kako bi bilo dovoljno sjesti i malo promeditirati što svakom Bog poručuje. No, dobro ih je i kroz propovijed još više približiti kako bi ih se što bolje razumjelo.

Kroz nekoliko primjera objasnio je kako je naša pozornost i suosjećanje s raznim teškim situacijama u svijetu vrlo često iskreno i duboko, ali traje koliko i jedna prikazana vijest, odmah s drugom viješću kao da zaboravljamo tuđu nevolju. „To čovjek čita, tuga ti, žao ti, ali ideš dalje. I mi tu tuđu nevolju zaboravljamo. Ali kada je nevolja pritisnula mene, tebe, onda sav svijet treba ustati, sav svijet treba biti u mojoj nevolji. Ali ja u tuđoj nevolji samo dok gledam ili slušam“, kazao je propovjednik i nastavio: „E sad, gdje sam ja kao kršćanin? Gdje je ono moje biti kršćanin o kojem nam Pavao govori?“

Naglasak je u nastavku propovijedi mons. Pervan stavio na Pavlov izraz „Božji čovječe!“ iz njegove poslanice Timoteju i na preporuke koje je on dao kršćanima za kršćanski život te je, posadašnjući, kazao: „Kršćanine, Dubrovčanine, katoliče, teži za pravednošću, bori se za pravdu, budi na strani pravde. Kako? Uljudno, fino, kulturno, argumentirano, ne napasno, ne oholo, ne bahato.“

Zaključio je „da ćemo Bogu ‘u onaj dan’ samo donijeti svoje srce, ništa drugo nećemo spasiti. Bogu ćemo donijeti ‘caritas’ u svojim rukama i srce u kojem ima ili nema vjere i čovječnosti“. Kazao je i kako je put do spasenja i vječnosti Isus Krist, a on je prisutan u Božjoj Riječi i sakramentima Crkve.

Liturgijsko pjevanje animirala je Željana Lučić, a osobe koje su na različite načine uključene u život Caritasa čitale su čitanja i molitvu vjernika.

Nakon mise zahvalnice u Pinacoteci Biskupske palače održano je prigodno druženje. U sklopu večeri, u radosnom i opuštenom ozračju, okupljeni su mogli pogledati i kupiti slike akademske slikarice Petre Farac, koju je u životu sustigao invaliditet, no koja se bori s postojećim okolnostima i nadahnjuje sve oko sebe. Bilo je izloženo 20-ak radova s motivima prirode, Dubrovnika i sakralne umjetnosti, rađenih u različitim tehnikama i različitih dimenzija. Program je vodila zamjenica ravnateljice Caritasa Marija Đurović rekavši da se svi koji žele kupiti neku sliku ove umjetnice, a nisu to uspjeli ove večeri, mogu javiti biskupijskom Caritasu ili samoj umjetnici. Riječima zahvale Caritasu kao i svima koji su joj svojim dolaskom dali podršku obratila se i slikarica Farac.

Na humanitarnoj večeri, uz Caritasove djelatnike na čelu s ravnateljicom Sanjom Šanje i volontere, sudjelovali su i prijatelji i korisnici biskupijskog Caritasa. Svi koji su došli mogli su sudjelovati i na humanitarnoj lutriji kojom se također moglo pomoći djelovanje biskupijskog Caritasa.

Biskupijski Caritas i ove godine je uz svoj dan priredio niz događaja. Dubrovački biskup Roko Glasnović u četvrtak, 22. rujna blagoslovio je novouređene Caritasove prostore u Ulici Vatroslava Lisinskog 13a u Dubrovniku u koje se Caritas vratio ovog ljeta. U suradnji s Dubrovačko-neretvanskom županijom, nositeljem projekta „Josipov dom“, istog dana je na otoku Lokrumu održana promotivna cross utrka za Sigurnu kuću projekta „Josipov dom“ u kojoj su sudjelovali učenici dubrovačkih srednjih škola. Utrka je bila dio javne kampanje sa svrhom podizanja svijesti o neprihvatljivosti nasilja, a održana je na Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Predavanje za roditelje o popustljivom odgoju pod naslovom „Mater plače, ćaća viče“ održala je u petak, 23. rujna u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku psihoterapeutkinja Maja Jakšić iz Splita, a predavanju se odazvao veliki broj roditelje i stručnih osoba.

Podsjetimo, 24. rujna 1990. godine dan je utemeljenja Caritasa Dubrovačke biskupije kao crkvene institucije. Zaštitnica biskupijskog Caritasa je Marija Propetog Isusa Petković, blaženica iz Blata na Korčuli, koja je cijeli život posvetila služenju najpotrebitijima.