Nakon okupljanja i zajedničkog zaziva Duha Svetoga u crkvi, te molitve trećega časa, predavanje na temu svećenika na Sinodalnom putu na hrvatskom jeziku održao je prof. dr. Ivica Raguž, profesor dogmatske teologije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Đakovu, a na mađarskom jeziku prof. dr. Puskás Attila, profesor dogmatike s Katoličkog sveučilišta „Pázmány Péter“ u Budimpešti.

„Dvije Isusove naravi su sinodalne, dakle djeluju u zajedništvu, no očituju se i hijerarhijski, s tim da je božanska narav ona koja određuje Kristovu bit. Tako su i Isusovi sljedbenici također sinodalni – mi smo kršćani iznutra sinodalni kao naš Gospodin“, kazao je na početku dr. Raguž. „Svećenik koji je sinodalan, razvija i prima sinodalan način djelovanja. Drukčije govori, piše, drukčije nastupa. Živi s narodom. Ostaje teolog i župnik, ali sinodalno govori. Svećenik će sinodalno govoriti ako živi sa svojom zajednicom, ako živi u odnosu sa biskupom, u susretima sa prezbiterijom, i tada njegov jezik postaje sinodalni jezik i prestaje biti apstraktan“, kazao je, između ostalog, predavač. Govoreći o razumjevanju sinode kod Tome Akvinskoga, dr. Raguž je kazao da se on na jednom mjestu pita zašto je Crkva sinodalna, zašto postoje razlike među službama u Crkvi. „Daje tri odgovora. Prvi je da su te razlike usmjerene prema trostrukoj svrsi. Prvo: različite službe i staleži pokazuju savršenstvo Crkve. Naime, bogatstvo stvorenja pokazuje i bogatstvo Presvetoga Trojstva i samoga Boga. Akvinac kaže da se to odnosi i na Crkvu, te, kada bi Crkva imala samo jednu službu ili samo jedan stalež i malo karizmi, to bi značilo da bi Kristova milost bila vrlo slaba. Drugo, različite službe i staleži u Crkvi postoje da bi se moglo djelovati brzo i bez zbunjenosti. Ako župnik želi sve koncentrirati na sebe, ne djeluje ekspeditivno, a stvara konfuziju. Različite akcije zahtjevaju različite ljude da ekspeditivno djeluju. Konačno, razlike pokazuju dostojanstvo i ljepotu Crkve“, pojasnio je dr. Raguž.

Govoreći o Blaženoj Djevici Mariji kao sinodalnoj osobi, dr. Raguž je rekao da crkveni oci uče da što je netko bliži Božjoj dobroti, a dobrota je priopćavanje samoga sebe (komunikacija), time je osoba više sebe daje. „Budući da je Marija najsavršenija ljudska osoba, može darivati milosti koje od Boga prima i nama. Isto tako i sveci. Svećenik koji se utječe Mariji prima više milosti jer je bliži Božjoj dobroti, a time više daje sebe svojoj zajednici. Tako nas i Blažena Djevica uči – što si bliže Kristu, ti si sinodalniji sa svojom zajednicom, daruješ samoga sebe i živiš za svoja bližnje i one koji su ti povjereni”, protumačio je dr. Raguž.

Nakon predavanja uslijedilo je klanjanje i mogućnost za ispovijed. Svečanu dvojezičnu misu, na hrvatskom i na mađarskom jeziku predvodio je subotički biskup Slavko Večerin. Nakon mise biskup je, na poziv domaćina, priora somborske karmelske zajednice o. Stjepana Vidaka, na grobu sluge Božjeg o. Gerarda Tome Stantića predmolio molitvu za njegovu beatifikaciju.