Uz večernje euharistijsko slavlje (24. veljače) u prvom korizmenom tjednu održana je i prva „Korizmena srijeda“ s gostujućim propovjednikom Marijom Brkićem, župnikom župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Sarvašu. Razloživši značenje „ponovnog otkrivanja radosti i slobode u Isusu Kristu“, Brkić je, uz misno čitanje koje poziva na post, pokoru, kajanje, žrtvu i molitvu, istaknuo važnost kvalitetne individualne i cjelovite ispovijedi grijeha kojoj prethodi dobra priprava jer se „oslobađajući, pomiriteljski susret pokornika i živoga Boga, pravo približavanje svetosti događa u sakramentu svete ispovijedi“, odnosno sakramentu pokore, obraćenja, pomirenja, oproštenja. „Tvoja ispovijed neka bude kratka, konkretna, jasna i potpuna“, savjetuje ispovjednik Brkić. Misu je suslavio župnik Ivica Martić, naposljetku zahvalivši Brkiću s kojim je dijelio istu rodnu župu u Slavonskom Brodu te je dobrodošlicom pozdravio bogoslova KBF-a u Đakovu Antuna Nikolića (rodom iz Otoka) koji je od 24. veljače na praksi u ovoj retfalačkoj župi.

„Mi tražimo Božje djelovanje, a Bog istovremeno želi naše su-djelovanje. Isus Krist kao pravi Bog i pravi čovjek savršen je pokazatelj da se nikakva promjena ne događa samo po čovjeku ili samo po Bogu, već po uzajamnoj suradnji. To je još jedan razlog zašto je Isus Krist znak kojeg Bog šalje našemu naraštaju. Bog u Isusu Kristu daje znak i, istovremeno, daje poziv na suradnju. Kako u korizmi mogu odgovoriti na ovaj poziv? Moja suradnja s Bogom događa se u sakramentalnom slavlju pokore, pomirenja ili ispovijedi. Tražim li izlaz iz svoga nutarnjeg ropstva, mogu ga pronaći samo u stvarnom susretu s Isusom Kristom u sakramentu pokore. Taj susret za mene treba biti oslobađajući“, pojasnio je propovjednik podsjetivši na vrijeme proroka Jone koji je pozivao građane Ninive činiti pokoru i obraćenje, a na to danas isto poziva Crkva, živi Isus Krist prisutan u sakramentima Crkve. „Kada pristupamo sakramentu pokore prije svega trebamo biti zagledani u Krista! Ne u svoje grijehe, nego u Krista! On je središte moje ispovijedi. Riječ je o tome da više gledam Isusa, negoli sebe; više njegovu dobrotu, negoli svoju bijedu. Sveti papa Ivan Pavao II. rekao je da svaka skrušena ispovijed znači ‘približiti se Božjoj svetosti, ponovno otkriti istinu o sebi koju je grijeh pomutio i poremetio, postići oslobođenje u dubini svojega bića i tako ponovno steći izgubljenu radost, radost da smo spašeni, što većina naših suvremenika ne zna cijeniti’. Pristupaj ispovijedi imajući sve ovo u vidu! Ispovijed je tvoje oslobođenje, tvoj susret sa živim Isusom Kristom kojemu dolaziš s pouzdanjem, a ne s dodatnim opterećenjem. Na ispovijed prvenstveno i idemo da preko osobe koja djeluje u Božje ime zadobijemo Božji oprost. Ne idemo tamo tražiti ljudsko razumijevanje ili ohrabrivanje. Ne idemo tražiti psihološki savjet ili duhovni razgovor, nego oprost grijeha. Zato nemoj u susretu s Isusom Kristom okolišati, nego izreci svoj grijeh! Zatraži za njega oprost! Optuži se za ono što si loše učinio! Nemoj se pokušavati ispričavati zbog toga! Nemoj pokušavati umanjiti svoju odgovornost! Samo iskreno reci za što točno tražiš oprost! Tvoja ispovijed neka bude kratka, konkretna, jasna i potpuna. Kratka – znači bez mnogo riječi. Koristi samo nužne riječi da u poniznosti kažeš ono što si učinio ili što si propustio učiniti! Ne trebaš opširno opisivati. Mnoštvo riječi često je pokazatelj da se želi pobjeći od potpune iskrenosti. Da bi tvoja ispovijed bila kratka, važno je prije toga napraviti dobar ispit savjesti. Ako u ispovjedaonici kažeš: ‘Velečasni, haj’te me vi pitajte!’, pokazuješ nepoštovanje prema sakramentu i prema Isusu Kristu kojega si došao susresti. Konkretna – znači da nećeš govoriti općenito, već ćeš reći svoje stvarne grijehe i otežavajuće okolnosti kako bi ispovjednik mogao prosuditi, odriješiti i izliječiti. Jasna – znači da nećeš biti dvosmislen i nejasan. Potpuna – bez da se izostavi bilo što zbog nekakvog prijetvornog srama ili da se ne ‘ispadne loš’ pred ispovjednikom. Sve ovo, dakle, ovisi samo o tebi, pojedincu. Nijedan svećenik, biskup ili čak papa ne može te dobro ispovijedati, ako se ti ne znaš dobro ispovijedati. Kada tako surađuješ s Bogom i tako ga iskreno susrećeš u sakramentu pokore, tada se za tebe događa novo rađanje. To je sloboda koja ti je darovana i s kojom za tebe započinje sve novo. Samo ova suradnja s Bogom, vraća radost tvojoj duši i osmijeh na tvoje lice“, pojasnio je propovjednik.

Također je uvodeći u duhovnu obnovu naglasio nužno razumijevanje (ne)slobode, odnosno od čega se treba osloboditi naš naraštaj, kazavši: „Ovaj naraštaj traži neki znak od Boga. Tako je rekao Isus ljudima koji su živjeli u 1. stoljeću. Mi smo naraštaj koji živi u 21. stoljeću. Prošlo je 2000 godina, a gledajte nas danas: kao da se ništa nije promijenilo. Svi smo opterećeni svojim životnim brigama, nezadovoljni, tjeskobni, duša kao da nam je otežala i više ne osjeća nutarnje radosti. Ubijaju nas negativnim medijskim sadržajima. Slušamo ono čime nam drugi pune glavu. Pratimo trendove koje nam nameće društvo. Mislimo da ne postojimo, ako nemamo profile na svim društvenim mrežama ili nemamo mobitel. Postali smo robovi scrollanja po našim touch screenovima. Koliko puta dnevno pregledavamo Facebook, Instagram, Tick-tock i koješta drugo? Priznajmo samima sebi da još davno prije ove pandemije nismo bili slobodni, a sada se ta nutarnja nesloboda proširila i na izvanjsko područje. Shvaćamo da nešto nije dobro, ali ne znamo što trebamo činiti. Eto, takav je naraštaj 21. stoljeća. Mi smo takvi. Ali, to što smo večeras ovdje u crkvi, pokazatelj je da tražimo izlaz. I mi danas tražimo znak od Boga. Nismo uzalud došli na misu. Kao vjernici razumijemo, ili barem tako osjećamo, da nas iz ovakve životne situacije koja nadilazi naše ljudske mogućnosti može izvući samo nešto što je nadljudsko, a za nas je to Bog. Uostalom, mi smo još sretniji jer koliko je nadljuski, naš Bog je istovremeno i ljudski – on je Isus Krist: jedini znak koji Bog kao odgovor šalje svim naraštajima na zemlji, pa tako i nama danas… Sada želimo ponovno otkriti radost i slobodu koju imamo u Isusu Kristu. U traženju rješenja životnih poteškoća čak ni ne trebamo ići nikamo dalje od svoje župne crkve. Ne moramo se patiti istraživati na internetu koji nam to čovjek može pomoći, koji psiholog, liječnik, financijski savjetnik, poslodavac. Ne moramo zbog toga prelaziti mnoge kilometre, trošiti novac i vrijeme. Znak koji Bog šalje baš tebi i meni, to je Isus Krist, a on je tamo gdje se slavi euharistija. Možemo se naći i u najtežoj situaciji, a da ne vidimo da nam je izlaz samo na par koraka od kuće. Možda smo zato i dalje nesretni i tjeskobni. Prije 30 godina imali smo Domovinski rat, danas imamo koronakrizu, za 30 godina može biti tko zna što. Ali, rješenje je uvijek isto. Rješenje koje ti se nudi je poziv kojeg samo ti možeš, ali i ne moraš prihvatiti. O tvome odgovoru ovisi, kako ćeš živjeti dalje“.

Uz duhovnu obnovu prije večernje mise srijedom križni put predmole čitači (ponedjeljkom stariji vjeroučenici, petkom svećenici), a nakon euharistije župni vikar Matija Aušić predmolio je pobožnost „Devet srijeda sv. Josipu“, kao pripravu za svečano slavlje spomendana Isusova poočima u Godini sv. Josipa.