Peta korizmena srijeda održana je 24. ožujka sa župnikom Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića (Osijek 7) u Osječkom zapadnom dekanatu Tomislavom Benakovićem, koji je predvodio večernje euharistijsko slavlje, a suslavio je župnik Ivica Martić.

Razmatrajući važnost istinske promjene načina razmišljanja i životne rutine koja nas opterećena grijesima udaljava s puta Gospodinova, udaljavajući od Boga, Benaković je pojasnio kako zahtjevnost slijediti put Gospodina Isusa Krista znači imati čisto srce i imati ‘dobar vid’ da bi se vidjelo dobro pri čemu vjernik sam ograničava vidno polje na samo jednu stvarnost i odustaje od dobra. Podsjećajući na Isusove riječi ‘Ja sam Put i Istina i Život’ (Iv 14) propovjednik je upozorio kako se možemo silno truditi promijeniti na dobro, razmatrati i biti na duhovoj obnovi, ali u tom nastojanju često odustajemo.

„Odustaješ od duhovnog razvoja jer ponavljaš svoje padanje u grijeh jer nisi naučio prepoznavati smisao kakav ti Bog želi dati po tom iskustvu. Ostaješ ohol, grješan. I to je nešto zbog čega se ne mijenja nijedno tvoje stajalište ni nakon razmatranja, a srce ostaje tvrdo. U čistoći srca prihvatiti nam je ove Gospodinove poticaje izabirući ga istinski za svoj Put prema Ocu. Istina njegove riječi prosvjetljava na životnom putu. U čitanju dana (Iv 8, 31-42) čujemo: ‘Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.’ Grijeh zarobljava ‘dobar vid’, zarobljava gledanje u istini i u Istinu. Postojimo i živimo da bismo mogli vidjeti Isusa.

Možda i nećemo uspjeti napraviti puno toga u životu, mnogo toga neće nam poći od ruke i neće biti ostvareno. Nevažno je to, ako je ostvareno najvažnije u tvojemu životu, a to je jednostavno gledanje na sliku, na euharistiju, na križ, na Bibliju. Pogledajte, iza oltara je Isus na križu, a ispred oltara ikona sv. Josipa o kojemu svaka napisana riječ govori kako je živio neopisivo teške životne situacije i svaku je pobijedio vjerom i ljubavlju… Bog nas je stvorio za nebo. A mi gledamo Boga kako nam’ i kad’ nam odgovara, kako nam paše. Svijet valja motriti po Božjoj misli i planu, a mi moramo pomoći u tome da se ostvare Božje misli i planovi o svijetu i o nama samima. Loše je imati sklonost popravljanja djela koje je Bog stvorio, igrati se ‘malih bogova’. Ipak, mi na radnom mjestu i u obitelji govorimo: ‘Mi smo, ja sam’, a pitanje je: ‘Tko si, ti? Jesu li ti važne stvari ili mir u duši? Što je veći talent: znati svirati koji instrument ili biti strpljiv? Većina bi odgovorila to drugo, no znaš li biti strpljiv? Opet bi većina odgovorila negativno. Nauči se biti strpljiv(a) i imat ćeš talent“, kazao je propovjednik te završio razmatranje bitnim ozdravljenjem.

„Biblija nam pokazuje da puno bolesti proizlazi iz naše neuredne unutrašnjosti, a ne iz neuredna doma; iz nedostatka pokazivanja osjećaja tuge, kajanja, stida i boli. U nama postoji otpor prema spoznavanju sebe i govorenja Bogu o onome što je u nama. Sada je vrijeme, dođi pred križ u ovu svoju župnu crkvu Uzvišenja sv. Križa, pogledaj u križ čista, otvorena srca. Svatko tko ga pogleda, ozdravi jer je Gospodin snagom svoje žrtve spasio nas i ozdravio. Sveta misa, sveta ispovijed, raskajano srce vode k ozdravljenju i životu u Istini. Klekni pred križ i reci Bogu da nisi dobro! To je put k Isusu. Daj Bože, da živimo u Istini na Putu koji on pokazuje i imat ćemo Život“, zaključio je vlč. Benaković.

Duhovnoj obnovi prethodila je pobožnost križnoga puta koji je predmolio bogoslov Antun Nikolić, a postaje su čitali liturgijski čitači. Naposljetku je župnik Martić zahvalio vlč. Benakoviću za sudjelovanje u misnom zajedništvu.