Tako se, nakon više od godinu i pol dana, ova zajednica mladih, koja ima stotinjak aktivnih članova i mnoštvo prijatelja zajednice, ponovno okupila u svojoj crkvi, mjestu na kojem je, prije gotovo deset godina započela njihova priča.

„Napokon smo zasvirali u našoj Palmi! Sretan sam što vas je toliko došlo. Htio bih vam staviti jedan zadatak na srce, nismo ovdje došli samo slušati nego djelovati. Akcija! Otvorite svoja srca i gorite za Krista“, rekao je u svom nagovoru Alan Hržica, voditelj Molitvene zajednice Srce Isusovo te dodao kako je bitno početi prepoznavati Boga u malim i svakodnevnim događajima. Gospodin se svakome od nas konstantno objavljuje. Samo je potrebno otvoriti svoje srce i promatrati oko sebe Njegova očitovanja koja uvijek dolaze u ljubavi i dobroti prema čovjeku.

Misu i euharistijsko klanjanje predvodio je župnik bazilike o. Ivan Matić, koji je u homiliji govorio o svecu dana, svetom Ambroziju, usporedivši njegovo djelovanje s onim koje njeguje i Molitvena zajednica Srce Isusovo.

„Mogao bi sveti Ambrozije biti vaš zaštitnik. Tri su bitne karakteristike njegova života. Prvo, njegovo je pravovjerje, vjera koju naviještamo, po njoj živimo i za nju se borimo. Drugo, uvijek se vodio Božjim i evanđeoskim zakonima radije nego ljudskim. I treće, svom svojom dušom slavio je Gospodina i zahvaljivao Mu. Sve to radi i vaša zajednica“, istaknuo je o. Ivan te dodao da mu je uvijek drago kada Molitvena zajednica Srce Isusovo nešto organizira, jer su svi njihovi susreti otvoreni i svi su ljudi na njih pozvani, baš kao što je i Kristova Crkva otvorena svima koji joj žele doći.

Klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom upriličeno je lijepo i milosno, jer se odvijalo u šutnji i meditativnoj glazbi, a jedina svjetlost koja je obasjavala baziliku bili su plamičci svijeća koje su okupljeni vjernici držali u svojim rukama.

Posljednji dio duhovne obnove bio je slavljenički. Alan Hržica, Vanessa Mioč, Helena Lijić i poznati bend Molitvene zajednice Srce Isusovo izveli su kratki opus poznatih duhovnih pjesama. Na nogama je bila cijela crkva, a Palma je „gorila“ od pjesme i radosti, baš kao nekada. Stotine glasova kao jedan ponovno je oživjelo ranjenu baziliku.