Na početku susreta sve je srdačno pozdravio preč. Damjan Koren, predstojnik Katehetskog ureda, a potom je voditelj duhovne obnove, vlč. Kristijan Stojko, župni vikar u Ludbregu, vjeroučiteljima i odgajateljicama u vjeri održao prigodno korizmeno-uskrsno promišljanje na temu Abrahama, praoca naše vjere.

Bilo je na izlaganju riječi i o poslovima koje su obavljali Abraham i njegov otac koji su opisani u rabinskim spisima tumačenja starozavjetnih biblijskih tekstova. Prema njima, zanimljivo je bilo njihovo zanimanje, a to je da su imali malu tvornicu za proizvodnju skulptura za poganske kultove. Štoviše imali su malu trgovinu ispunjenu različitim idolima koje su proizvodili. „Abraham, kada mu je došla jedna žena s tanjurom brašna kako bi ga prinijela idolima, zaključuje da su idoli koje izrađuje i preko kojih zarađuje, zapravo beskorisni. Oni ne služe ničemu i potrebno ih je ostaviti. Abrahamov poziv na put je ujedno i poziv da napusti idole koje je izrađivao i koji su mu davali egzistencijalnu sigurnost. Poziv je ujedno put za oslobađanje od idola koji su ga zarobili. Kako je u ovom opisu Abraham sličan nama. Na možemo služiti Bogu i idolima. Put vjere je dan da otkrijemo kako su idoli beskorisni, kako nas samo zarobljavaju i udaljavaju od istinske radosti. Koji su moji idoli: moć, uspjeh, novac, navezanost na neku osobu ili stvar, ovisnost bez koje ne mogu, fizički izgled…“, poručio je vlč. Stojko.

Kada Bog poziva Abrahama da krene iz svoje zemlje i iz svog zavičaja u krajeve koje će mu pokazati, radi se o potpuno nedefiniranom pozivu, dodaje vlč. Kristijan Stojko. „Ako Abraham ostane na starome, zarobljen svojim idolima, zatvoren u svoj svijet, svoju bol, u svoj neuspjeh nikada neće shvatiti da postoji jedan drugi svijet, jedno drugo mjesto i jedan drugi način života. Samo hodajući polako otkriva svoj novi poziv i svoje novo mjesto. Zapravo se u ovom pozivu u nepoznato po prvi puta počinje u Bibliji govoriti o vjeri. Bog obećava da će mu pokazati kraj u koji treba ići i da će iz njegove loze izrasti veliki narod. Abraham ništa od tih obećanja ni približno ne vidi. Ali kreće i hoda u vjeri. Prvi je to korak vjere opisan u Bibliji. Sjetimo se da su učenici upitali Isusa: Učitelju gdje stanuješ? A njegov je odgovor glasio: Dođite i vidite! Božja obećanja nisu samo za Abrahama, nego za njegove potomke. On, zapravo, neće uživati u svim tim blagoslovima. Slično će se dogoditi i Mojsiju. Izbavit će narod iz ropstva, dovesti ih do obećane zemlje, ali u nju nikad neće ući. To je nekako nepravedno. Ali je to u biti Božjeg poziva, on je uvijek usmjeren za dobro drugih, za dobro zajednice. Baš preko pojedinca, običnog, malenog, grešnog, Bog čini puno za druge. Baš zbog toga je Abraham praotac mnogim narodima. Njegov put nije samo za njega, nego je za druge“, dodao je vlč. Kristijan Stojko.

Nadalje je vlč. Stojko razmatrao nad biblijskim tekstom kada Abraham iz Egipta izlazi zajedno sa svojom ženom Sarom i Lotom izrazito obogaćen srebrom i zlatom, ali i narušena odnosa. „Sjetimo se da se Abraham uputio u Egipat zbog velike gladi. Tada je u zajedništvu sa Sarom i Lotom tražio pomoć i borio se za životnu egzistenciju. Sada kada se obogatio, bogatstvo postaje problem i zapreka zajedništvu. Lot i Abraham su prebogati, imaju prevelika stada, a premalo je ispaše. Njihovi se pastiri međusobno svađaju. Kako se situacija u životu brzo mijenja. Prije nisu imali dovoljno da bi se prehranili, a sada imaju toliko puno da ne znaju gdje će nabaviti hranu za svu tu stoku. Bogatstvo sa sobom nosi puno problema. Mi obično mislimo da ono rješava sve probleme. Ali nije baš tako. Što se više povećava naše bogatstvo imamo i više problema. Bogatstvo tako lako može roditi sukobe, povećati pohlepu, izazvati zavist. A najviše, bogatstvo može štetiti zajedništvu“, kazao je vlč. Kristijan Stojko.

Razmatrajući o Knjizi Postanka, dijelu u kojem Bog Abrahamu obećava kako će njegovo potomstvo biti brojno poput zvijezda na nebu, vlč. Stojko podsjeća kako je u tom trenutku Abraham imao dovoljno novaca, dobara, slugu, ali ništa mu to nije značilo jer nema svoga potomka. Abraham ima svega dovoljno i previše da bi živio sada, ali on se pita za svoju budućnost. Kakva je njegova budućnost bez potomka, to je budućnost bez radosti, bez zaštićenosti, bez nade, napomenuo j vlč. Stojko. „Dijalog između Boga i Abrahama završava na taj način da Bog ponovno potvrđuje svoje obećanje Abrahamu, ali ga sada još više proširuje. Ne samo da će Abraham imati potomka, nego će njegovo potomstvo biti poput zvijezda na nebu. Kako vjerovati u ovo novo obećanje? Pa Abrahamu treba smo jedna zvijezda, samo jedan potomak, s time bi bio presretan. Božja obećanja idu iznad naših želja i nadmašuju naša očekivanja. Sve će u Abrahamovom životu biti puno veće nego što je on to zamislio. Abrahamova vizija bila je sićušna u usporedbi s Božjom. Bog ga poziva da se zagleda u zvijezde. Potrebno je proširiti svoju skučenu viziju i izaći iz svojih ograničenih shema. Viktor Frankl je jednom rekao: „Iz ruševina se najbolje vide zvijezde“. Abraham je povjerovao da će imati milijune i milijune nasljednika, žena i muškaraca, koji će ga nasljedovati u njegovoj avanturi nasljedovanja Boga i traženja njegovog blagoslova“, istaknuo je vlč. Kristijan Stojko.

Nakon izlaganja vlč. Stojka, svi su prisutni imali prilike pristupiti sakramentu ispovijedi, a vrhunac susreta bila je misa koju je predslavio varaždinski biskup Josip Mrzljak. Koncelebrirali su preč. Mario Kopjar, kanonik Stolnog kaptola BDM na Nebo uznesene, zatim preč. Damjan Koren, kanonik Čazmansko-varaždinskog zbornog kaptola Duha Svetoga, vlč. Kristijan Stojko, vlč. Marko Domiter i trajni đakon Varaždinske biskupije Miljenko Flajs.

U svojoj homiliji mons. Mrzljak je razmatrao nad riječima proroka Izaije koji je Isusovo dolazak opisao nekoliko stoljeća ranije. “Vikati neće, neće bučiti, glas mu se neće čut po trgovima; trske napuknute prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti; po istini on će donijet pravo,..” (Iz 42, 1-7)

Izaija, dakle, govori kako Isusov dolazak neće biti spektakularan. Vjerojatno su i u ono vrijeme ljudi razmišljali o tome kako će se to dogoditi, tj kako će se Bog objaviti čovjeku, da bi to trebalo biti nešto veličanstveno. A Isus dolazi na sasvim drugačiji način. Doduše, čini on znakove i čudesa, ali mnogima istovremeno govori neka to ne govore nikome. Kao da je time želio reći da nije on zato došao na zemlju. Tako i Izaija govori da njegov izabranik neće galamiti ni bučiti po trgovima, već će njegovo djelovanje biti drugačije. Takav način djelovanja mogli bi usvojiti i vjeroučitelji. Razmatrajući Isusovu muku i smrt vidimo kako je Isus djelovao u šutnji. Pogotovo kada su ga Pilat i drugi suci ispitivali, nije puno govorio. Njegove riječi pred Pilatom, Herodom ili velikim svećenikom ne bi ništa značile. Štogod rekao. Netko bi danas pomislio kako je Isusov nastup čudan, ali njegovo djelovanje je putokaz djelovanju svih nas koji na poseban način prenosimo i svjedočimo vjeru. Svjesni smo da kao Isusovi učenici tako trebamo raditi. Isus gubi život, ali ga zapravo dobiva. Paradoks je to naše vjere da se kroz gubitak obogaćujemo i zapravo dobivamo. Zato želimo učvrstiti svoju vjeru i da bismo je takvi mogli prenositi i svjedočiti dalje. Zato nam je potrebna neprestana škola Evanđelja, poručio je biskup Mrzljak.

Na kraju mise preč. Damjan Koren je zahvalio vlč. Kristijanu Stojku na duhovnoj obnovi te zaželio svim vjeroučiteljima i odgajateljicama u vjeri sretan i blagoslovljen Uskrs. Posebnu čestitku dobili su biskup Josip Mrzljak, preč. Damjan Koren i Vladimir Cesar, tajnik Katehetskog ureda, i to u vidu ručnih radova koje su izradili polaznici Centra za odgoj i obrazovanje Čakovec uz pomoć vjeroučitelja Sanje Bratinšćak i Josipa Radikovića