Duhovna obnova za voditelje i suradnike župnih Caritasa Varaždinske biskupije

Misno slavlje  varaždinskoj katedrali predvodio je varaždinski biskup te predsjednik Hrvatskog Caritasa Bože Radoš, a koncelebrirali su i generalni vikar te predsjednik Caritasa Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić i kanonik Stolnog kaptola preč. Mario Kopjar.

„Onaj tko nosi Božju ljubav, ne nosi sebe na svome licu, nego nosi Boga. Zato je potrebno da se sam ogleda u liku Onoga na čiju smo sliku stvoreni – Isusa Krista – koji je Izvor svake dobrote“, rekao je uvodeći u misno slavlje mons. Radoš te poručio kako su okupljeni došli zahvaliti Bogu što što ih je uključio u lanac ljubavi, put dobrote. Ova misa prilika je tražiti od Gospodina snagu da volonteri i dalje nose ono što Krist želi da donesu među ljude, posebno onima koji su najslabiji, koji su potrebni. „Molit ćemo za svakoga od vas, za vaše zajednice, sjetit ćemo se i onih koji su otišli pred nama, a bili su nam i primjer, i uzor, bili su dio naše obitelji Caritasa“, poručio je biskup te se prisjetio nedavno preminulog Ivana Glavine koji je volonter Caritasa bio punih 29 godina. „Želimo i njega ponovno staviti u Božje ruke, ali i sve one koje vi poznajete, s kojima ste radili, a sada su prešli Gospodinu“.

Podsjećajući da je posljednji dan crkvene godine, potaknuo je biskup baciti pogled unazad, sabirati ono najbitnije u životu, otkrivati što životu daje poseban sjaj i ljepotu. Trebalo bi moći razumjeti govor o posljednjem danu i pripremiti se za ono što dolazi, potrebno je svjetlo koje će pokazati i ono što je prošlo i ono što dolazi. To svjetlo je Riječ Božja. “Bog nas ne želi ostaviti u tami, nego nam daje svjetlo kako bi mogli vidjeti. I danas smo ovdje, želimo vidjeti stvarnost našega života i našega poslanja kao kršćana u svjetlu Božje riječi”, poručio je okupljenima biskup Radoš te razmatrao i tumačio naviještenu Božju Riječi.

U prvom čitanju iz knjige Otkrivenja spominje se jaganjac koji pred oči doziva sliku Isusove žrtve na križu, ali i podsjeća na riječi evo Jaganjca Božjega, što, pak, misli povezuju s euharistijom. Slike križa i euharistije su nerazdvojne, jedna drugu nadopunjuju, stapaju se u jednu sliku. “Uvijek je pored stola gdje se slavi euharistija podignut križ koji se stapa. Stapa se Božja ljubav prem Bogu i čovjeku, Kristova ljubav prema Ocu i prema nama. Stapa se i postaje plodno tlo. Postaje plodan stol na kojem ima darova Božjih, na kojem se sam Bog daje i dariva”, tumači biskup Radoš te dodaje kako je euharistija izričaj ili zalog plodnoga života svakoga vjernika.

“Mi govorimo da smo pozvani biti plodni u našem životu. I Caritas je plodnost života Crkve. Onih koji daju, koji se stave na taj put postaju dionici ili djelitelji Božjih dobara. Ali da bi mogli biti djelitelji Božjih dobara, da bi njihov život bio plodan, potrebno je da dođu tamo gdje je izvor vode”, rekao je biskup Radoš. Poručio je i kako je misa za svakog i hrana, i poslanje, kako bi život bio plodan, a onda je te plodove moguće nositi onima koji su gladni Boga. Naglasio je i kako ono što nose drugima nije njihovo, nego dolazi od Boga, jer Bog je izvor dobrote. „Nismo mi izvor dobrote. Danas to sebi želimo kazati, nego je Bog izvor dobrote, a mi smo put, kanal kroz koji Božja dobrota dolazi, širi se među one koji su gladni, među one koji su žedni“, naglasio je između ostalog biskup Radoš.

Poručio je i kako je Caritas svjetlo koje obasjava one koji su u tami i nemaju svjetlo života, da je Caritasovo djelovanje  naviještanje Krista živoga, dobroga, Boga koji je ljubav, koji je prisutan. „Na čelima onih koji su blizu Njega, koji su dopustili da ih Krist osvijetli, stoji Njegovo Ime. Kad god idemo među ljude, uvijek je na našim čelima napisano samo jedno ime – Ime Jaganjca, ime Isusa Krista. U Njegovo Ime idemo. U njegovo Ime nosimo ljudima ono što Bog želi da donesemo, a to je uvijek ljubav“, rekao je biskup i nastavio kako ljubav može biti sadržana u lijepoj riječi, u pogledu u kojem se prepoznaje pogled Božje ljubavi, toploj ruci jer pružamo ruku prijateljstva, bratstva ljudima kojima nitko ne pruža ruku, može biti i u daru koji je stavljen u ruke volontera koje daruju potrebitima.

Na kraju homilije biskup Radoš je još jednom naglasio kako je upravo misa izvor svake dobrote te da u misi volonteri čiste svoje motive te snaže svoju volju i ljubav kako bi takva čista mogla doći do ljudi u potrebi. „Evo, Caritas ima to poslanje: da tu poveznicu s Kristom u euharistiji i Kristom u braći stalno drži živom“, zaključio je homiliju biskup Radoš.

Na kraju euharistijskog slavlja zahvalio je svima okupljenima koji na tome polju Crkve – Caritasu, djeluju i naviještaju djelima evanđelje: mons. Perčiću, ravnatelju Caritasa Varaždinske biskupije Anti Šoli kao i Gordani Šola te svim okupljenim volonterima. “Molimo da nam srce, kako veli današnje evanđelje, ne bude teško, da ne oteža, da ne postane kameno srce. Kamen uvijek ide prema dolje, a mi smo vjernici pozvani podizati svoje srce Bogu. Ako je ono tako lagano, prozračno, tada će brzo doći i biti blizu onih kojima je potrebna Božja ljubav, a Bog je izabrao i nas da Njegovu ljubav donosimo do onih kojima je to potrebno“, zaključio je biskup Radoš.

Nakon mise, u dvorani Pastoralnog centra Varaždinske biskupije, prigodni nagovor volonterima Caritasa izrekao je biskupski vikar za kler i župnik u Mačkovcu preč. Anđelko Košćak o temi Ljubav koja nas poziva na jednostavnost i poniznost.

„Osjećam privilegij da mogu govoriti ljudima koji su se, ja bih rekao, u životu opredijelili za ljubav – živjeti u ljubavi, iz ljubavi i tu ljubav darivati drugima. Znamo da je temeljni izvor ljubavi sam Bog koji je za sve nas po svome Sinu darovao nam život i trajno nas daruje snagom svoga Duha“, rekao je preč. Košćak te protumačio kako živjeti u ljubavi znači zapravo doživjeti da te netko prihvaća, da od nekog možeš doživjeti i primiti ono što si u životu potreban. Znano je da to nisu samo materijalne stvari, nego se ta ljubav na osobiti način živi u odnosu svakog pojedinca prema bližnjima kao braći i sestrama, kao onima s kojima smo pred Bogom jednaki.

„Ali kojima želimo biti blizu, jer zapravo ta blizina i nas čini bogatijima i nas daruje, nas potiče da još više dobra možemo činiti. Također, da znamo i u nekim svojim trenucima slabosti, kakve god to bile – materijalne, duhovne, moralne – da znamo u tim trenucima također pružiti ruku i znati se nekome obratiti. Htjeti biti na taj način isto bližnji, podijeliti također svoju brigu i teškoću, i u svemu tome zapravo prepoznati da je Bog djelatan, da Bog to zapravo sve čini preko nas“, poručio je preč. Košćak.

Ravnatelj Šola okupljenim je volonterima, između ostalog, predstavio Nacionalni humanitarni program Hrvatskog Caritasa “Za 1000 radosti” – “Govori dobrim”.

O svojoj motivaciji volontiranja u Caritasu s nama su podijelili Svjetlana Matotan iz Koprivnice i Mladen Salaj iz Gole. „Davati je bogatstvo. Davati sebe i svoje vrijeme znači puno meni, ja se dobro osjećam. Najteže je s onim ljudima koji su samozatajni, a vidite da su u potrebi. Tu onda treba pristupiti ponizno, s Božjom pomoću, koliko možemo, toliko za njih napravimo. Jako je bitno biti dostupan ljudima, da vam mogu prići oni koji su u potrebi“, posvjedočila je Matotan. Salaj je rekao kako sve ljude koji su došli na duhovnu obnovu, na volontiranje u Caritasu potiče isto: rad za dobro bližnjemu i ljubav prema bližnjima, onima koji su u potrebi. „Jer naša vjera i ljubav Božja u kojoj živimo se manifestira najbolje i konkretno u ljubavi prema potrebitima, pomoći njima, u bilo kojem pogledu: materijalnom, duhovnom, potpora…uglavnom, na bilo koji način“, poručio je Salaj. Oboje ističu veliku važnost takvih okupljanja volontera Caritasa na biskupijskoj razini. Ovi susreti su im važni, ohrabrenje u njihovu djelovanju i potpora.