Moja duhovna oporuka

Dok se u ovaj kasni sat moga života osvrćem na desetljeća koja su iza mene, prvo što vidim je koliko razloga imam da budem zahvalan. Nadasve zahvaljujem samome Bogu, od kojeg je svaki dobri dar, koji mi je dao život i bio mi vodilja u brojnim trenucima konfuzije; podizao me uvijek iznova kad bih počeo padati, uvijek me iznova obasjavao svjetlom lica svojega. Osvrćući se unatrag, vidim i razumijem da su i mračni i tegobni dijelovi tog puta bili za moje spasenje i da me On na njima dobro vodio.

Zahvalan sam svojim roditeljima koji su mi dali život u teškim vremenima i, uz velika odricanja, svojom mi ljubavlju podarili prekrasan dom koji, kao jarka svjetlost, obasjava sve moje dane sve do dana današnjeg. Svijetla vjera moga oca naučila je nas braću i sestru vjerovati i kao čvrsti se putokaz uzdizala u mojim znanstvenim postignućima; majčina duboka pobožnost i velika dobrota nasljeđe su na kojem neću moći nikada dovoljno zahvaliti. Sestra mi je nesebično, s ljubavlju i brižnošću desetljećima pomagala, a brat, lucidnošću svojih prosudbi, uvijek mi je krčio put sa svojom snažnom odlučnošću i vedrinom srca. Bez te stalne predusretljivosti i praćenja ne bih mogao pronaći pravi.

Od srca zahvaljujem Bogu za brojne prijatelje, muškarce i žene, koje je On uvijek stavljao uz mene; za suradnike u svim etapama mog životnog puta; za učitelje i učenike koje mi je On dao. Sve ih sa zahvalnošću povjeravam njegovoj dobroti. Želim zahvaliti Gospodinu za prekrasnu domovinu u bavarskom predgorju Alpa, u kojoj sam uvijek vidio odsjaj slave samoga Stvoritelja. Zahvaljujem ljudima iz moje domovine jer sam u njima mogao uvijek iznova doživjeti ljepotu vjere. Molim da nam domovina ostane zemlja vjere i molim vas, dragi sunarodnjaci: ne dajte da vas se odvrati od vjere. Zahvaljujem, na kraju, Bogu za sve ono lijepo što sam doživio na raznim etapama svoga putovanja, a posebno u Rimu i Italiji, koja je postala moja druga domovina.

Sve one koje sam na bilo koji način povrijedio, od srca molim za oprost.

Ono što sam već prije rekao svojim sunarodnjacima, sad poručujem svima koji su u Crkvi bili povjereni mojoj službi: budite čvrsti u vjeri! Ne dajte se smesti! Često se čini da znanost –prirodne znanosti, s jedne, i povijesna istraživanja, s druge strane (napose egzegeza Svetoga pisma) – mogu ponuditi nepobitne rezultate koji su u opreci s katoličkom vjerom. Svjedočio sam dubokim promjenama u prirodnima znanostima još od davnina i mogao sam ustanoviti, nasuprot tome, kako su očita uvjerenja protiv vjere iščezla, pokazavši da nisu znanost, nego filozofska tumačenja koja samo naizgled imaju veze sa znanošću; baš kao što je, uostalom, i sama vjera u dijalogu s znanostima naučila bolje razumjeti granice dosega svojih tvrdnji, a time i svoju specifičnost. Već 60 godina pratim put teologije, na poseban način biblijskih znanosti, i kako se koja generacija smjenjivala gledao sam kako se ruše naizgled neoborive teze koje su se zapravo pokazale pukim pretpostavkama: liberalna generacija (Harnack, Jülicher itd.), egzistencijalistička generacija (Bultmann itd.), marksistička generacija. Vidio sam i dalje gledam kako iz klupka pretpostavki izranja i uvijek se iznova pomalja razložnost vjere. Isus Krist je zaista put, istina i život, a Crkva je, u svim svojim nedostacima, uistinu njegovo tijelo.

Na kraju, ponizno molim: molite za mene da me Gospodin, usprkos svim mojim grijesima i nedostacima, primi u svoje vječne dvore. Svima onima koji su mi povjereni moja iskrena molitva ide iz dana u dan.

Benedictus PP XVI