Duhovne vježbe vodio je don Ilija Jakovljević, policijski kapelan i vicepostulator kauze za kanonizaciju blaženog Miroslava Bulešića, a počele su okupljanjem djelatnika i zazivom Duha Svetoga.

U uvodnom razmatranju don Ilija Jakovljević pozdravio je sve okupljene koji su došli na to mjesto postajući u molitvi i međusobnom druženju jedna obitelj kako bi jedni kod drugih otkrivali ono što je dobro. Osvrnuo se na povijest nastanka duhovnih vježbi kao duhovnoj praksi koja teži kršćanskoj svetosti, a temelje se na dubokoj prirodnoj potrebi duše koja želi slušati vlastitu savjest stavljajući se u dodir nadnaravnog Božjeg djelovanja u svijetu. Omogućuju nam kontroliranje vlastitog ponašanja, obnavljajući ga nadilaženjem svojih prirodnih mana. Ovo je prigoda kako bismo kroz osobnu molitvu mogli doživjeti ljepotu Boga koji nas uvijek prihvaća u svojoj ljubavi i koji se za nas daruje, pojasnio je don Ilija.

Narednih dana održao je četiri predavanja. Prvo predavanje odnosilo se na krizu vjere kod čovjeka koji je postao oslonjen sam na sebe i svoje mogućnosti i krizu kršćanskih vrednota. Kriza je vrijeme izazova i novih mogućnosti, vrijeme čišćenja i pročišćavanja, vrijeme rasuđivanja i prosuđivanja, prilika za iskorak i novi početak. Svatko od nas prolazi kroz određenu krizu vjere posebno između institucionalne vjere, vjere društva (slijeđenje tradicije) i osobne vjere, pojasnio je.

Drugo predavanje održao je o temi „Tri temelja zajedništva“. Prvi temelj zajedništva je vjera u čovjeka, prepoznavajući u drugome lice Božje, jer kako je rekao bl. Miroslav Bulešić vidjeti u svakoj osobi Krista znači imati dušu koja kod svakog vidi ono što je pozitivno. Bog gleda ono što je dobro u nama, ono što može donijeti blagoslov. Drugi temelj zajedništva je djelotvorna ljubav koju je don Ilija prikazao kroz prispodobu o milosrdnom Samarijancu kojom Isus poziva na ljubav prema bližnjemu poučavajući kako se prema svakom čovjeku trebamo odnositi kao prema samom sebi, te prepoznati jesam li ja drugima bližnji ili nisam, živim li zajedništvo s drugima ili ga možda razaram. Treći temelj zajedništva je bezuvjetno i neprestano opraštanje gdje Isus Krist u Matejevom Evanđelju govori o nemilosrdnom sluzi koji nije imao smilovanja prema svome bližnjemu. Naši međuljudski odnosi su prožeti dobrim i lošim stvarima. Hoćemo li ići zajedno ovisi na što ćemo staviti naglasak, odnosno čemu ćemo dati prednost u našim međuljudskim odnosima.

Treće predavanje naslovio je „Odgovornost“. Ono što mislim, govorim i činim na jedan način oblikovati će cijeli moj život i odrediti svu moju vječnost. Živjeti odgovorno znači misliti, govoriti i činiti tako da meni i drugima sve bude u prilog života dostojna čovjeka na zemlji i da sve bude u službi sretne vječnosti. Kroz navedenu temu promišljalo se kroz nekoliko tekstova iz Evanđelja: Kao prvo odgovoran sam za sjeme Božjeg života u meni – prispodoba o sijaču (Mt 13,3b-9.18-23). Kao drugo odgovoran sam za darove koje mi je Bog dao – prispodoba o talentima (Mt 25,14-30). Kao treće odgovoran sam za proces obraćenja (usp. Mk 1, 14-15), te prispodoba o nerodnoj smokvi. (usp. Lk 13, 1-9). Obraćenje se ne može odgađati. Kao četvrto volju Božju trebamo staviti na vrh ljestvice vrednota. (usp. Mt 7,21-29). Kao peto svjedočiti svojim životom svoju vjeru, te šesto trebam sve dati kako bih Boga dobio. (usp. Mt 25,31-46).

Četvrto predavanje bilo je na temu „Oholost i blaženi Miroslav Bulešić“ odnosno ono negativno što je blaženi Miroslav zapisao o sebi ne da bi umanjili njegovu duhovnu veličinu nego kako bi pokazali kako on bilježeći i analizirajući svoje mane u svoj dnevnik ispravlja svoj život da postigne svetost. Ne trebamo se bojati svojih slabosti, trebamo si ih priznati i na njima raditi kako bi u toj našoj slabosti dopustili Bogu da nam se najviše približi. Glavni grijeh u životu blaženog Miroslava je oholost koja je suprotna poniznosti, a pripisuje si ono što je Božje. Poniznost je istina, a oholost je laž. Oholost naziva izvorom svake nesreće te preprekom napretku na putu savršenstva.

Razmatrane su i sljedeće teme: „Upoznaj sebe i svoje sadašnje duhovno stanje“, „Što učiniti za dobre odnose s drugima“, te „Susret u vlaku bl. Miroslava Bulešića i protivnika svećenika“.

U srijedu je posjećen grad Svetvinčenat i rodna župa blaženog Miroslava Bulešića gdje je slavljena misa, te gotička crkva Svete Marije na Škriljinah u mjestu Beram u čijoj unutrašnjosti se nalazi ciklus kasnogotičkih fresaka, a najpoznatiji je prikaz „Ples mrtvaca“ i jedan od najstarijih očuvanih prikaza ove teme koja prikazuje sliku smrti pred kojom smo svi jednaki, kako je prenijela Sonja Šestan.

U četvrtak nakon ispita savjesti sudionici duhovnih vježbi imali su mogućnost za sakrament pomirenja u župnoj crkvi Sv. Kuzme i Damjana u Fažani gdje je služena i misa.

Tijekom duhovnih vježbi sudionike su obišli generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH don Marko Medo i voditelj Samostalnog odjela za suradnju s Vojnim ordinarijatom u RH bojnik Ivica Krišto. U petak ujutro služena je misa koju je predvodio mons. Ivan Milovan porečki i pulski biskup u miru koji je sve od srca pozdravio na koncu ovih duhovnih vježbi i prikazao misu „kao zahvalu za Božje darove koje stalno primamo i naše spremnosti da služimo Gospodinu“.