Duhovne vježbe vodio je upravitelj župe Popovača i dušobrižnik u neuropsihijatrijskoj bolnici dr. Ivan Petrović.

Ritam duhovnih vježbi sastojao se od jutarnje molitve i mise, dopodnevnog razmatranja, molitve srednjeg časa, krunice, popodnevnog razmatranja i večernje molitve. Bila je omogućena svakodnevna prilika za osobni duhovni razgovor i ispovijed. Jedan dan organizirano je i zajedničko euharistijsko klanjanje.

Budući da su na duhovnim vježbama sudjelovale sestre koje su u mirovini, a koje su kroz dugogodišnji redovnički život već bile na brojnim različitim duhovnim vježbama, razmatrali su se tekstovi Svetog pisma koji su se čitali u liturgiji pojedinog dana. Na svakom razmatranju zajednički se meditiralo nad jednim retkom iz liturgije dana, ponekad iz svetopisamskih tekstova mise, a ponekad iz psalama liturgije časova. Cilj je bio razmatrati samo jedan redak i iz njega izvući pouke za redovnički život.

Voditelj duhovnih vježbi povezivao je biblijske retke s konkretnim redovničkim životom, citirajući pri tome Pravilo i život braće i sestara Trećega samostanskog reda sv. Franje, a ponekad donoseći i primjere iz života samog svetog Franje. Poveznica se stvarala zajedničkim lomljenjem Božje riječi – sestre su iznosile svoja svjedočanstva i dojmove o zadanom biblijskom retku. To je urodilo prisjećanjima na njihove redovničke početke, znamenite pokojne sestre te razne zgode iz vlastitog redovničkog života.

Posljednjeg dana duhovnih vježbi, na misi, sestre su obnovile redovničke zavjete. Uime sestara, voditelju duhovnih vježbi zahvalila je samostanska poglavarica s. Snježana Pavić. Čestitala mu je na vođenim duhovnim vježbama, istaknuvši da su mu ovo bile prve koje je predvodio.